PRIJEDLOG ZAKONA O JAVNOM INFORMIRANJU

ZAGREB, 7. lipnja (Hina) - Hrvatska Vlada uputila je Saboru Prijedlog zakona o javnom informiranju, koji je predsjednik Sabora akademik Vlatko Pavletić uvrstio na dnevni red 9. sjednice Zastupničkog doma, koja je u tijeku. Županijski je dom predloženi zakon raspravio i njegovo donošenje podržao na prošloj, 36. sjednici, održanoj ovog tjedna. #L# Razlog zbog kojega se predlaže donošenje Zakona o javnom informiranju je taj što Zakon o javnom informiranja, koji je hrvatski Sabor donio 25. travnja 1992. godine, prema Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, prestaje važiti 30. lipnja 1996. Naime, Ustavni je sud ukinuo Zakon o javnom informiranju iz razloga što nije donesen apsolutnom većinom glasova svih zastupnika. To je potrebno iz razloga što se Zakonom o javnom informiranju uređuju pitanja iz oblasti slobode i prava čovjeka i građanina, a po Ustavu RH i Poslovniku Sabora zakon treba donijeti većinom glasova svih zastupnika a ne većinom glasova prisutnih zastupnika na sjednici. U predloženom su zakonu, ističe predlagatelj, provedana poboljšanja teksta u odnosu na sadašnji zakon time što su preciznije određeni pojedini pojmovi a provedena je i drukčija sistematika pojedinih odredbi zakona. Novine u odnosu na važeći zakon su u tome, što su definirani pojmovi autorizacije teksta, intervjua i privatnosti, propisana je odgovornost glavnog urednika i za uredničku obradu objavljene informacije. Uvedena je solidarna odgovornost izdavača i izvora informacije, ako je izvor informacije kojom je šteta počinjena novinska agencija ili drugo javno glasilo, te propisana obveza osiguravanja novinskog izdavača od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećim osobama informacijom objavljenom u javnome glasilu. Navedenim se promjenama, navodi predlagatelj, ni na koji način ne ograničava sloboda javnog informiranja, ali se pojačava odgovornost za točnost i istinitost informacija. Predloženim zakonom o javnom informiranju uređuju se prava i obveze novinara, obveze sredstava javnog informiranja, utemeljenje tijela za zaštitu slobode javnog informiranja, odgovornost za štetu učinjenu objavljenom informacijom, objavljivanje priopćenja i ispravaka informacije, te naklada tiska. Osim akata Vijeća Europe polazne osnovice za izradu predloženog zakona sadržane su u hrvatskom Ustavu, kojim se jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli, a zabranjuje se cenzura, te se novinarima jamči pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji. Jamči se pravo na ispravak svakome komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom utvrđeno pravo. Predloženim se zakonom stoga izrijekom jamči sloboda javnog informiranja. Ta sloboda obuhvaća slobodu izražavanja misli, prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i širenja informacija, slobodu tiskanja i rasparčavanja tiska i drugih javnih glasila, te slobodu osnivanja trgovačkih društava i ustanova djelatnosti javnog informiranja. Predloženim je zakonom zabranjeno ograničavanje slobode javnog informiranja. Međutim, kako stoji u obrazloženju predloženog zakona, navedena sloboda nije i ne može biti neograničena. Ona ujedno znači i obvezu javnih glasila na objavljivanje točnih i potpunih informacija, poštujući pritom pravila novinarske profesije, te pravo građana na zaštitu privatnosti i na poštivanje njihova dostojanstva, ugleda i časti. Ta navedena obveza proizlazi iz hrvatskog Ustava kojim je propisano da je čovjekova sloboda i osobnost nepovrediva, te da se svakom građaninu jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Po hrvatskom Ustavu slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom i to, radi osiguranja zaštite slobode i prava drugih ljudi, te zaštite pravnog poretka, javnog morala i zdravlja. U Deklaraciji Vijeća Europe o sredstvima javnog priopćavanja i ljudskim pravima, a na kojoj se temelji i predloženi zakon, navedeno je i posebno poglavlje pod nazivom "Mjere usmjerene na zaštitu pojedinca od povrede njegova prava na privatnost". U toj odredbi polazi se od toga da postoji oblast u kojoj korištenje prava na slobodu informiranja i izražavanja može doći u sukob s pravom na poštivanje privatnog života, zajamčenoga Konvencijom o ljudskim pravima, u kojoj stoji da svi imaju pravo na zaštitu privatnoga i obiteljskog života. Korištenje prvoga prava ne može dokinuti drugo. Sukladno svemu navedenom, predloženim se zakonom kao jedno od temeljnih načela propisuje da svaki građanin ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. Međutim, navodi se u obrazloženju predloženog zakona, pitanje zaštite tih prava osobito je složeno kad je riječ o osobama koje sudjeluju u javnom životu, te se stoga predloženim zakonom određuje da javni djelatnici imaju pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u svezi s njihovom djelatnošću. Time što pojedinac ima neku javnu funkciju predloženim mu se zakonom ne uskraćuje pravo na privatnost. Odredbama predloženog zakona koje su u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima, podrazumijevaju se slobode mišljenja, prikupljanja ili priopćavanja informacija ili ideja, bez miješanja javnih vlasti. No propisuje se također da korištenje tih sloboda sadrži obveze i odgovornosti i može biti podvrgnuto formalnostima, uvijetima, ograničenjima ili kaznama, što u demokratskom društvu predstavlja mjere potrebne za očuvanje nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti i javne sigurnosti, te radi spračavanja javnih nereda i zločina, radi zaštite zdravlja i morala te radi sprečavanja odavanja povjereljivih informacija ili očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbenih vlasti. U protivnom sredstva javnog informiranja odnosno odgovorne osobe u njima, odgovaraju kazneno i građansko-pravno za štetu učinjenu povredom nečijeg ugleda, časti ili nekog drugog prava. Predloženi zakon sadrži odredbe o odgovornosti za materijalnu i nematerijalnu štetu počinjenu informacijom objavljenom u javnom glasilu, kao i o načinima naknade te štete. Predloženim se zakonom izrijekom propisuje zabrana objavljivanja informacija prikupljenih na nezakonit način (prislušnim uređajima, skrivenim kamerama, krađom i slično). Također se predlaže osnivanje posebnoga tijela - Vijeća za zaštitu slobode javnog informiranja, a radi stvaranja i promicanja uvjeta za odgovorno postupanje sudionika u javnom informiranju. Predloženi zakon o javnom informiranju važi za sva javna glasila, ako za neko od njih posebnim zakonom nije drukčije određeno. (Hina) sšh ds 071455 MET jun 96