KAKO NAJMNOGOLJUDNIJA ZEMLJA SVIJETA RJEŠAVA PROBLEME STANOVANJA

(od dopisnika Hine Branka Merlina) PEKING, 7. lipnja (Hina) - Prema najnovijim podacima o stanju u kineskoj stanogradnji, diljem Kine je od 1979., 'nulte' godine gospodarskih reformi, pa do kraja prošle godine izgrađeno 12,9 milijardi četvornih metara novoga stambenog prostora, što je svjetski priznat uspjeh. Istodobno - to znači da je uz ulaganja veća od trilijun juana izgrađeno 45 milijuna stanova, dovoljnih za skoro polovicu gradskog stanovništva u Kini, zadovoljnog prosječnom stambenom površinom od 7,9 četvornih metara po osobi. Za rješavanje problema stanovanja - reći će ministar izgradnje Hou Jie, ujedno i vođa kineskog izaslanstva na konferenciji UN-a posvećenoj stanovanju (Habitat II), koja se ovih dana održava u glavnom gradu Turske Istanbulu - ključan je gospodarski razvitak i iskorjenjivanje siromaštva. Drugim riječima, pitanje stanovanja u osnovi je pitanje razvitka. Ostavljajući danas posjetitelju dojam golemog gradilišta, Kina uvjerljivo pokazuje u kojoj mjeri zamah stanogradnje ovisi o cjelokupnome gospodarskom rastu. Vidljivo je to i u velikim gradovima, sve češće prisiljenim na rast u visinu radi štednje raspoloživih površina, i u selima, gdje se nerijetko, zbog istog razloga, tradicionalni način gradnje zamjenjuje katnicama. Tako se istodobno mijenjaju ustaljene tisućljetne navike i stvara okvir za jednu novu sociologiju grada i sela, tijesno vezanu uz očekivanje daljnjeg porasta standarda te općega gospodarskog i svakog drugog napretka. Sve to, usprkos novim četvornim metrima stambenog prostora, ne znači da je pitanje riješeno. Stambeni problem ostaje teret s kojim će se Kina još dugo nositi. U međuvremenu, prizemne i silno prenapučene stare gradske četvrti, s brojnim obiteljima u kojima u zajedničkom kućanstvu žive dvije do tri generacije i s neriješenim sanitarnim problemima, ostaju i dalje rado eksploatirana tema televizijskih serija, filmova i romana. I dok selo na kojem živi golema većina Kineza probleme stanogradnje rješava na svoj način, češće uvjetovan manjkom novca nego nedostatkom prostora za gradnju, u gradovima se na atraktivnim mjestima stare četvrti nemilice ruše radi gradnje novih poslovnih zgrada, a moderni i lijepo uređeni stanovi, poput onih iz televizijskih reklama, u sve većem broju niču u satelitskim naseljima podalje od središta. Tako je država, uz probleme oko stvaranja minimalnih uvjeta stanovanja za većinu, opterećena i problemima urbanizacije u kojima valja rješavati pitanje stanovanja, infrastrukture, servisa, privrede i okoliša. Država, pak, istodobno sve glasnije ponavlja da nema novca. Zato se najavljuje i oštrije povećanje stanarina, mogućnost otkupa društvenih stanova te daljnje poticanje izgradnje stanova za tržište. Uvodeći dakle elemente privatizacije stambenog fonda i tjerajući građane da u uvjetima stalnog gospodarskog rasta dublje posegnu u džep, država zapravo prihvaća recept odavno iskušan u razvijenom svijetu, dokazujući i time koliko se Kina mijenja. (Hina) mer br 071219 MET jun 96