GLASGOW, 4. lipnja (Hina/AFP) - U pomanjkanju plaža, sunca i znamenitosti, Glasgow je sve nade usmjerio na kulturu kako bi privukao turiste, otvorio radna mjesta i popravio sliku glavnog grada Škotske zahvaćenog industrijskom krizom i
kriminalom.
GLASGOW, 4. lipnja (Hina/AFP) - U pomanjkanju plaža, sunca i
znamenitosti, Glasgow je sve nade usmjerio na kulturu kako bi privukao
turiste, otvorio radna mjesta i popravio sliku glavnog grada Škotske
zahvaćenog industrijskom krizom i kriminalom. #L#
Kako bi uvjerio turiste da skrenu na zapad Škotske nakon što su
podlegli pitoresknom šarmu Edinburgha, Glasgow ovog ljeta pokreće
kulturnu ofenzivu u svim smjerovima, polažući posebice nade u prvu
izložbu širih razmjera, posvećenu čovjeku koji je potekao iz tog
kraja, arhitektu s početka stoljeća Charlesu Rennieu Mackintoshu.
U slavno doba Glasgowa na tisuće je brodova izlazilo iz luke,
izvozile su se lokomotive, a zagađenje koje je grad zavijalo u crno
svjedočilo je o industrijskoj snazi.
Unazad 30 godina nižu se zatvaranja tvornica. Tijekom osamdesetih
zatvoreno je 40.000 radnih mjesta. Manufakturna industrija prva je
žrtva takvog stanja i, u nedostatku prekvalifikacija za radnike,
Glasgow je postao prvi veliki zapadni grad gdje žene čine većinu
radnog stanovništva (52 posto).
Glasgow raspolaže s malo aduta u razvoju usluga. Njegov suparnik
Edinburgh veliko je novčano središte i informatika se smjestila u
središnjem dijelu Škotske.
Grad je položio nade u turizam igrajući na kartu kulture. "Nismo
imali ništa drugo ponuditi", priznaje Mark O'Neill, povijesni
konzervator muzeja u Glasgowu.
Poticaj je došao 1983. otvaranjem za javnost kolekcije sira Williama
Burella, bogatog brodovlasnika s početka stoljeća koji je ostavio
svoje bogatstvo gradu. Francuski impresionisti, kineski porculan i
srednjovjekovne tapiserije privukle su više od 10 milijuna
posjetitelja.
Kako bi uvjerio turiste da ostanu što dulje, grad provodi agresivnu
muzeografsku politiku zahvaljujući političkoj postojanosti
(laburističkoj - gradska uprava nikada nije bila konzervativna) i
potpunoj kontroli nad muzejima.
U zemlji gdje su sponzorstvo i privatni fondovi pravilo, Glasgow
posjeduje integralnost kolekcija iz svojih 11 muzeja, pod nadzorom
jednog jedinog direktora i upravom troje konzervatora - jednog za
umjetnost, drugog za povijest i trećeg za znanost.
Obilno crpeći iz europskih fondova, na što ima pravo zbog statusa
industrijski propalog grada, Glasgow otvara muzeje snalazeći se
kombiniranjem novog i starog, poput otvorenja Muzeja religije, godine
1993., koji okuplja vjerske predmete iz cijelog svijeta oko slike s
vjerskim motivom Salvadora Dalija.
Drugi primjer: kraljica Elizabeta će u srpnju inaugurirati novu
Galeriju moderne umjetnosti u veličanstvenom prebivalištu nekadašnjega
duhanskog magnata. Sa skromnim svotom od 4,5 milijuna dolara, taj
muzej izlaže samo živuće umjetnike - najjeftinije.
Rezultati su tu - od 1982. do 1993. godišnji se broj stranih
posjetitelja više nego udvostručio da bi dosegnuo 460.000, čime je
Glasgow skočio na treće mjesto, iza Londona i Edinburgha.
U nedostatku velike atrakcije, grad mora uvoditi novotarije. "Moramo
stalno pružati ljudima razloge da dođu", objašnjava George Sneddon
koji je odgovoran za razvoj.
Ovog ljeta grad organizira festival vizualne umjetnosti, festival
dizajna i izložbu Mackintosh, poznatog dizajnera čija je sklonost
prema građevinama pročišćenih crta i pravokutnom pokućstvu vrlo
suvremena za umjetnika iz viktorijanskog razdoblja. Izložba će se
zatim premjestiti u New York, Chicago i Los Angeles.
Glasgow, nadalje, godine 1999. namjerava postati "Grad arhitekture",
te poziva 20 mladih stvaratelja da izgrade 20 suvremenih kuća.
(Hina) bnš bnš
041429 MET jun 96