VJESNIK: POVRATAK U SRPSKI MAKSIMALIZAM

ZAGREB, 4. lipnja (Hina) - U današnjem "Vjesniku" Anđelko Milardović raščlanjuje 'Prijedlog koncepta posebnog statusa srpske oblasti istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem' koji se pojavio ovih dana. Milardović piše kako se taj prijedlog oslanja na dokument iz 1992. upućen konferenciji o bivšoj Jugoslaviji u Londonu i nastavlja: "Karakteristika ovoga dokumenta je da se on drži političkoga kontinuiteta glede stvaranja kakve-takve srpske države u Hrvatskoj. Blizak je londonskom dokumentu i predstavlja povratak na 1992. godinu. Ali u reduciranom obliku. Njegova novost je prihvaćanje demokratske i proeuropske političke retorike. Ono što su Srbi propustili silom i vlastitom glupošću, sada to žele nadoknaditi demokratskom i europskom metodom", komentira Milardović i upozorava da se dokument "može razumjeti kao novi srpski politički maksimalizam, kao zaustavljanje procesa mirne reintegracije i izazivanje novoga konflikta". Napominje kako ovaj dokument prvenstveno sadrži zahtjev za 'priznanjem specijalnog statusa srpske oblasti istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem', i to na 'zapadnim demokratskim počelima, što Milardović ovako komentira: "Odjednom se u ostvarenju velikosrpskih ciljeva počinje govoriti o 'europskim idealima i vrijednostima' (čista magla), pa se govori o uvažavanju volje pučanstva koje je tu živjelo do 1991. i volje novonaseljenih Srba, koji su totalno promijenili narodnosni sastav hrvatskog Podunavlja". Milardović izdvaja još neke dijelove dokumenta i piše: "'Specijalni status' se dalje konkretizira i izražava u otvorenom zahtjevu 'autonomne i razvojačene oblasti', tj. autonomije. Status autonomije ili 'autonomne razvojačene oblasti' trebao bi se urediti posebnim zakonom, koji bi trebao donijeti hrvatski Sabor. Izmjena rečenoga zakona ne bi bila moguća bez 'pristanka našeg oblasnog parlamenta'. To pak znači da bi njihov 'oblasni parlament' (skupština) kao zakonodavno i predstavničko tijelo u svakom trenutku moglo blokirati Sabor. U samom startu krije se remetilačka snaga i viši rang nekog 'oblasnog parlamenta' u odnosu na središnji parlament. Iz takvih se odnosa ne naziru autonomističke, već federalističke ambicije, na tragu već spomenutoga londonskoga dokumenta", upozorava Milardović. Nabrajajući i druge zahtjeve iznesene u dokumentu ('oblasna vlada', 'gradska skupština', 'oblasno državljanstvo', 'utvrđene granice među općinama', 'oblasni budžet', 'zastava, grb i himna oblasti' itd.), Milardović u nastavku kaže: "U nabrajanju svojih maksimalističkih zahtjeva Srbi zaboravljaju da ovdje ipak postoji neka Republika Hrvatska. I da se ona mora pitati. Svjesni te činjenice, ističu da će se ipak neka pitanja rješavati na razini 'cijele zemlje' (ne spominju Republiku Hrvatsku). A ta neka pitanja rješavala bi se u 'slučaju onda kad se radi o nekim našim pravima i interesima. Zato trebamo imati predstavnika u hrvatskom parlamentu'. Što se vanjskih poslova tiče, tzv. politička tijela države u državi zahtijevaju 'ovlaštenja' glede sklapanja međunarodnih sporazuma (ugovora), recimo o konfederaciji sa SRJ. Dokle ide ograničavanje suvereniteta hrvatske države najbolje govori ovaj pokus: 'Ukoliko međunarodni sporazumi koje je Hrvatska zaključila zadiru u nadležnosti oblasti, zakon o provođenju sporazuma ne može stupiti na snagu bez pristanka oblasnog parlamenta", navodi Milardović i na kraju piše: "Cijeli projekt 'autonomije', zapravo države u državi, Srbi su zamislili pod patronatom međunarodne zajednice. Što reći na ove maksimalističke zahtjeve? Ništa, osim da su puka kopija prethodnih dokumenata od 1992. do 1994. i da su demokratski pokušaj ostvarenja velikosrpske ideje". (Hina) dd 040737 MET jun 96