(od dopisnika Hine Luke Fiamenga)
LJUBLJANA, 29. svibnja (Hina) - Italija je Sloveniji napokon otvorila
europska vrata i malo tko vjeruje da bi nazočnost premijera Janeza
Drnovšeka na firentinskom eurosummitu krajem idućeg mjeseca mogla doći
u pitanje.
Pojedinosti nagodbe Piera Fassina i Zorana Thalera u vezi s
optantskim kućama u Slovenskom primorju nisu doduše poznate, no već je
sada jasno da je njihov radni objed na Bledu, u ponedjeljak popodne,
bio uspješniji od razgovora koje su na istom mjestu prije tri godine
vodili tadašnji ministri vanjskih poslova dviju zemalja Lojze Peterle
i Beniamino Andreatta. Tada je Italija još ustrajala na
transdržavnosti Istre i očekivala od Ljubljane da dopusti optantima iz
Kopra, Pirana i Portoroža da otkupe 300 do 400 napuštenih kuća u tom
dijelu države, što je protumačeno kao atak na suverenost i pokušaj
revizije Osima.
Stjecanjem pridruženog članstva u EU, Slovenija će se odlijepiti od
stalne fiksacije svojih političara kako je Europa nepravedno svrstava
u bivši jugoslavenski konvoj. Osim toga, bit će popravljeni odnosi
unutar vlade, jer je temelj na kojem se definirao odnos u vladajućoj
koaliciji liberala i demokršćana u europolitici, još od njezina
osnutka 1993., bio: ne zaostati u odnosima s EU iza Poljske, Češke i
drugih srednjoeuropskih država.
No, najvažnija činjenica ovakvog razvoja događaja svakako je postupno
sređivanje odnosa Italije i Slovenije, koji su od 1992. bili u stalnoj
latentnoj krizi režima toplo-hladno.
Od svojega međunarodnog priznanja 1992. Slovenija je promijenila tri
ministra vanjskih poslova, a odnosi s Italijom i posljedična sporost u
integriranju s Europom pridonijela su padu barem dvojice od njih.
Dimitriju Rupelu, koji je Giannija de Michelisa zvao "dragim
prijateljem", oporba i birači nisu zaboravili neopreznu izjavu kako je
Slovenija s Rimom spremna razgovarati o svemu osim o promjeni granica.
Smatra se da je tako u međusobne odnose umjetno unesen problem
optanske imovine koji je već bio riješen Rimskim sporazumom iz 1983.
između Italije i nekadašnje SFRJ.
Drugi ministar vanjskih poslova Lojze Peterle morao je pak otići
nakon velikih pritisaka ljevice: unatoč njihovoj paroli kako Slovenija
Italiji nije dužna "ni jednu ciglu, a kamoli kuću", predsjednik
demokršćana Peterle potpisao je u talijanskom gradiću Aquileji
dokument za koji je Drnovšek kasnije morao izjaviti da je ništavan:
njime se predviđala "rezervacija" nekoliko stotina kuća za iseljene
Talijane na području gdje su nekada živjeli.
Diplomatsku palicu preuzeo je nakon Peterlea na nekoliko mjeseci sam
Drnovšek, ali ni u to vrijeme odnosi s Italijom nisu postali ništa
bolji. Njegove opetovane izjave kako Italija problemom optantskih kuća
"ucjenjuje malu Sloveniju" i aluzije kako se u traneuropsku
'internacionalu' povezuju Berlusconijev optanski lobi i sudetski
Nijemci ožalostile su Farnesinu, jednako kao i nastup predsjednika
Milana Kučana prošle jeseni u europskom parlamentu. On je tom prilikom
upozorio da Italija stalno mijenja predmet razgovora: iz Rima traži
restituciju kuća "koje je nacionalizirao Tito", preko Bruxellesa
poručuje da samo želi europeizirati susjednu postkomunističku državu i
liberalizirati njezine zakone. "Od nas se traži ono što EU nije
zahtijevala ni od jedne države osim od Estonije kada ih je primala u
pridruženo članstvo, a talijanski iredentisti govore i o tome kako će
pokupovati Istru", upozorio je Kučan odbor za vanjsku politiku
Europskog parlamenta, početkom prosinca prošle godine.
Nije slučajno da je dogovor s Rimom uspio postići mladi Zoran Thaler
i to još u statusu "vršitelja dužnosti" ministra (jer mu je parlament
nedavno izrekao nepovjerenje). Thalera, koji je u svom
jednoipolgodišnjem mandatu ministra spretno povezivao šutljivu
pragmatičnost Drnovšeka i hladnu i opreznu retoriku Kučana, u Rimu su
najprije doživljavali kao "jastreba" koji izjavama o slovenskim
naseljima zapadno od Trsta i 'bijelim knjigama' o zločinima
talijanskog fašizma zagrijava domaću javnost. No, upravo njemu
posrećio se "veliki hitac" na samom odlasku.
Sporazum Rima i Ljubljane omogućilo je konačno i formiranje Prodijeve
vlade lijevog centra. U Ljubljani nije ostalo nezapaženo da je novi
šef Farnesine Lamberto Dini, koji je još prije nekoliko mjeseci
govorio o "izvršno nesposobnoj slovenskoj političkoj klasi", u
Ljubljani na zaključne pregovore o euroformuli za Sloveniju (u kojoj
je i opcija za optantske kuće), poslao upravo Piera Fassina. Član
stranke demokratske ljevice poznat je po svojoj naklonjenosti
Sloveniji i nekadašnjoj Kučanovoj stranci.
Upravo je ta činjenica međutim izazvala jednu od rijetkih negativnih
reakcija na dogovoreni talijansko-slovenski aranžman. Predsjednik
optantske organizacije sa zvučnim nazivom "Istria Dalmazia Fiume",
tršćanski odvjetnik Paolo Sardos Albertini, smjesta je sporazum
ocijenio kao skandalozni čin na štetu esula i dodao kako su ga
zaključili "bivši komunisti" na obje strane. "Nije dovoljno da Dini
osigura mogućnost da možemo otkupiti ono što nam je ukradeno, neka
osigura i novac za to", izjavio je odmah, nakon što se doznalo za
sporazum s Ljubljanom, jedan od vođa esulskih organizacija u Italiji.
(Hina) fl br
291537 MET may 96
SP rukomet - konačan poredak
SP rukomet: Hrvatska - Danska 26-32
Bundesliga: Bayer sigurno do bodova protiv Hoffenheima
Premier liga: Arsenal nadigrao Manchester City s čak 5-1
Obuljen Koržinek: Hrvatski stručnjaci pomažu u očuvanju ukrajinske kulturne baštine
Trump brani svoje kontroverzne carine na Kanadu, Meksiko i Kinu
Možemo! Pula: Prioritet je povećanje kapaciteta vrtića
Ministarstvo u ponedjeljak objavljuje izvješće o nesreći broda "Lastovo"
La Liga: Vrlo važna pobjeda Valencije protiv Celte
Novi gol Ivanovića za pobjedu Union St. Gilloisea