FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

SLOVENIJA-EU: RIM JE LJUBLJANI OTVORIO EUROPSKA VRATA

(od dopisnika Hine Luke Fiamenga) LJUBLJANA, 29. svibnja (Hina) - Italija je Sloveniji napokon otvorila europska vrata i malo tko vjeruje da bi nazočnost premijera Janeza Drnovšeka na firentinskom eurosummitu krajem idućeg mjeseca mogla doći u pitanje. Pojedinosti nagodbe Piera Fassina i Zorana Thalera u vezi s optantskim kućama u Slovenskom primorju nisu doduše poznate, no već je sada jasno da je njihov radni objed na Bledu, u ponedjeljak popodne, bio uspješniji od razgovora koje su na istom mjestu prije tri godine vodili tadašnji ministri vanjskih poslova dviju zemalja Lojze Peterle i Beniamino Andreatta. Tada je Italija još ustrajala na transdržavnosti Istre i očekivala od Ljubljane da dopusti optantima iz Kopra, Pirana i Portoroža da otkupe 300 do 400 napuštenih kuća u tom dijelu države, što je protumačeno kao atak na suverenost i pokušaj revizije Osima. Stjecanjem pridruženog članstva u EU, Slovenija će se odlijepiti od stalne fiksacije svojih političara kako je Europa nepravedno svrstava u bivši jugoslavenski konvoj. Osim toga, bit će popravljeni odnosi unutar vlade, jer je temelj na kojem se definirao odnos u vladajućoj koaliciji liberala i demokršćana u europolitici, još od njezina osnutka 1993., bio: ne zaostati u odnosima s EU iza Poljske, Češke i drugih srednjoeuropskih država. No, najvažnija činjenica ovakvog razvoja događaja svakako je postupno sređivanje odnosa Italije i Slovenije, koji su od 1992. bili u stalnoj latentnoj krizi režima toplo-hladno. Od svojega međunarodnog priznanja 1992. Slovenija je promijenila tri ministra vanjskih poslova, a odnosi s Italijom i posljedična sporost u integriranju s Europom pridonijela su padu barem dvojice od njih. Dimitriju Rupelu, koji je Giannija de Michelisa zvao "dragim prijateljem", oporba i birači nisu zaboravili neopreznu izjavu kako je Slovenija s Rimom spremna razgovarati o svemu osim o promjeni granica. Smatra se da je tako u međusobne odnose umjetno unesen problem optanske imovine koji je već bio riješen Rimskim sporazumom iz 1983. između Italije i nekadašnje SFRJ. Drugi ministar vanjskih poslova Lojze Peterle morao je pak otići nakon velikih pritisaka ljevice: unatoč njihovoj paroli kako Slovenija Italiji nije dužna "ni jednu ciglu, a kamoli kuću", predsjednik demokršćana Peterle potpisao je u talijanskom gradiću Aquileji dokument za koji je Drnovšek kasnije morao izjaviti da je ništavan: njime se predviđala "rezervacija" nekoliko stotina kuća za iseljene Talijane na području gdje su nekada živjeli. Diplomatsku palicu preuzeo je nakon Peterlea na nekoliko mjeseci sam Drnovšek, ali ni u to vrijeme odnosi s Italijom nisu postali ništa bolji. Njegove opetovane izjave kako Italija problemom optantskih kuća "ucjenjuje malu Sloveniju" i aluzije kako se u traneuropsku 'internacionalu' povezuju Berlusconijev optanski lobi i sudetski Nijemci ožalostile su Farnesinu, jednako kao i nastup predsjednika Milana Kučana prošle jeseni u europskom parlamentu. On je tom prilikom upozorio da Italija stalno mijenja predmet razgovora: iz Rima traži restituciju kuća "koje je nacionalizirao Tito", preko Bruxellesa poručuje da samo želi europeizirati susjednu postkomunističku državu i liberalizirati njezine zakone. "Od nas se traži ono što EU nije zahtijevala ni od jedne države osim od Estonije kada ih je primala u pridruženo članstvo, a talijanski iredentisti govore i o tome kako će pokupovati Istru", upozorio je Kučan odbor za vanjsku politiku Europskog parlamenta, početkom prosinca prošle godine. Nije slučajno da je dogovor s Rimom uspio postići mladi Zoran Thaler i to još u statusu "vršitelja dužnosti" ministra (jer mu je parlament nedavno izrekao nepovjerenje). Thalera, koji je u svom jednoipolgodišnjem mandatu ministra spretno povezivao šutljivu pragmatičnost Drnovšeka i hladnu i opreznu retoriku Kučana, u Rimu su najprije doživljavali kao "jastreba" koji izjavama o slovenskim naseljima zapadno od Trsta i 'bijelim knjigama' o zločinima talijanskog fašizma zagrijava domaću javnost. No, upravo njemu posrećio se "veliki hitac" na samom odlasku. Sporazum Rima i Ljubljane omogućilo je konačno i formiranje Prodijeve vlade lijevog centra. U Ljubljani nije ostalo nezapaženo da je novi šef Farnesine Lamberto Dini, koji je još prije nekoliko mjeseci govorio o "izvršno nesposobnoj slovenskoj političkoj klasi", u Ljubljani na zaključne pregovore o euroformuli za Sloveniju (u kojoj je i opcija za optantske kuće), poslao upravo Piera Fassina. Član stranke demokratske ljevice poznat je po svojoj naklonjenosti Sloveniji i nekadašnjoj Kučanovoj stranci. Upravo je ta činjenica međutim izazvala jednu od rijetkih negativnih reakcija na dogovoreni talijansko-slovenski aranžman. Predsjednik optantske organizacije sa zvučnim nazivom "Istria Dalmazia Fiume", tršćanski odvjetnik Paolo Sardos Albertini, smjesta je sporazum ocijenio kao skandalozni čin na štetu esula i dodao kako su ga zaključili "bivši komunisti" na obje strane. "Nije dovoljno da Dini osigura mogućnost da možemo otkupiti ono što nam je ukradeno, neka osigura i novac za to", izjavio je odmah, nakon što se doznalo za sporazum s Ljubljanom, jedan od vođa esulskih organizacija u Italiji. (Hina) fl br 291537 MET may 96

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙