WASHINGTON, 20. svibnja (Hina/AFP) - Američki gitarist i pjevač Johnny "Guitar" Watson umro je od posljedica srčanog udara nakon što se srušio na sceni za nastupa u klubu u Yokohami, 20 km jugoistočno od Tokija.
WASHINGTON, 20. svibnja (Hina/AFP) - Američki gitarist i pjevač Johnny
"Guitar" Watson umro je od posljedica srčanog udara nakon što se
srušio na sceni za nastupa u klubu u Yokohami, 20 km jugoistočno od
Tokija. #L#
Watson (61) koji je svirao u petak navečer u Blues Cafe u Yokohami,
prenesen je u bolnicu gdje je podlegao srčanom udaru.
U Japan je stigao 10. svibnja, a u SAD se trebao vratiti danas.
Rođen 1935. godine u Houstonu (Texas), glazbenik koji je živio i
radio u Los Angelesu, bio je jedna od uzdanica bluesa tijekom karijere
započete pedesetih godina.
Svijet bluesa u žalosti je nakon smrti te legende koja je
predstavljala ugledno ime tijekom više od 40 godina u tom obliku
glazbenog izraza.
Frank Zappa kazao je jednom da se odlučio za gitaru kad je čuo
solo-interpretaciju "Three hours past midnight" (1957.) Johnnya
Watsona.
Vrlo prisutan na pozornici od početka pedesetih godina, Watson nije
oklijevao svirati instrument stopalima ili zubima, obilježje koje će
preuzeti jedan od njegovih tadašnjih obožavatelja - Jimi Hendrix. "U
početku smo radili gomilu ludih stvari. Mislim da je zbog toga Jimi
Hendrix toliko voliko ono što radim".
Nemoguće je izgovoriti njegovo ime bez nadimka "Guitar" (gitara).
Međutim, mladi Johnny Watson u početku je svirao klavir.
Oko 10. godine preselio se s obitelji u Los Angeles i otkrio gitaru
slušajući Clarencea "Gatemoutha" Browna, virtuoznog blues svirača
gitare i violine.
Los Angeles je u to doba bio prepun klubova, posebice na Central
Avenue, kamo su dolazila svirati najveća imena jazza i
rythm-and-blues. Mladi Johnny odlazio je slušati Lowella Fulsona, B.B.
Kinga ili T-Bone Walkera (blues), ili pak Wardella Graya, Dextera
Gordona, Dizzya Gillespieja, Charliea Parkera, Counta Basiea (jazz)...
"Svi su bili tu, blues i jazz se posvuda miješao", prisjećao se on.
Prvotno "zaljubljenik" u jazz, svirajući klavir na način Oscara
Petersona, snimio je nekoliko albuma. "Uvijek su mi se sviđali
rythm-and-blues i popularna glazba, ali ono što zaista volim je jazz",
isticao je on.
Međutim, dodao je on, "blues su moji korijeni, i sve što sviram
vezano je uz blues".
Iskustvo i, posebice, stil sviranja na gitari stekao je na turnejama
s prijateljem Guitar Slimom.
Godine 1952. pjeva "Gangster of Love", što će mu priskrbiti prvi
nadimak. Godine 1953. izdaje prvu blues ploču pod imenom "Young John
Watson" s orkestrom Amosa Milburna. Sljedeće godine snima sam "Space
Guitar", a potom "Too tired", "Hot little Mama", "I love to love you",
"She moves me".
Šezdesetih godina pridružuje se zvijezdi rock'n'rolla Larryu
Williamsu i snima s njim dvije ploče 1966. godine. Početkom
sedamdesetih godina soul i funk smjenjuje rythm-and-blues i njegova se
karijera usporava.
Tada mijenja stil, ne oklijevajući snimiti albume hard-funk,
miješajući funk Georgea Clintona i Jamesa Browna s vlastitim
rythm-and-blues. Uspjeh se vraća, posebice s funk naslovom "A real
mother for ya" (1977.) i postaje poznat u Europi.
Novi uspjeh doživljava 1994. godine s "Bow Wow", odlazeći na turneje
oko svijeta.
(Hina) bnš bnš
201750 MET may 96