- PONOVNA NAJAVA TRGOVINSKOG RATA IZMEĐU KINE I SAD

(od dopisnika Hine Branka Merlina) BEIJING, 17. svibnja (Hina) - Kada su lani, nakon dvije godine pregovaranja o zaštiti intelektualnih prava, SAD najavile Kini trgovinski rat, objašnjavale su to namjerom da sankcijama teškim milijardu dolara naplate štetu koju trpe zbog kineskog nepoštivanja intelektualnih prava američkih proizvođača. Kina je na to odgovorila svojom listom američkih proizvoda koje će, na isti način, opteretiti dodatnim stopostotnim carinama. Ali, dok su privrednici s jedne i druge strane ubrzano računali koliko će izgubiti u neželjenom ratu, pregovori su u zadnji čas urodili plodom, i dvije su se zemlje potkraj veljače sporazumjele oko teksta ugovora o zaštiti intelektualnih prava. Kada je proteklih dana u Washingtonu priopćena lista kineskih proizvoda koje će američka strana opteretiti stopostotnim uvoznim tarifama, trgovinske sankcije protiv Kine određene su na tri milijarde dolara, s mogućnošću da se iznos smanji na dvije milijarde. Odluka o sankcijama opet se tumači željom o naplati štete uzrokovane kineskim kršenjem američkih intelektualnih prava. Štoviše, tvrdi se da je stanje s piratskom prizvodnjom filmova, glazbenih cd-a te softverskih programa u Kini sada lošije nego lani, da tridesetak tvornica bespravno proizvodi oko 45 milijuna piratskih cd-a godišnje, izvozeći ih zatim najviše u jugoistočnu Aziju te Južnu Ameriku. Procjenjujući da je lani samo na glazbenim cd-piratima izgubila 850 milijuna dolara, američka strana u gubitak uračunava i daljnjih milijardu dvjesto milijuna izgubljenih na softwareu. Primjer: cd-romovi sa sto do dvjesto softverskih programa vrijednih do 25 tisuća dolara, na kineskim se ulicama prodaju za desetak dolara. Zaključak: pirati ne miruju, jer ih vlasti ostavljaju na miru. Ilustrira se to i pojavom piratskog izdanja Microsoftovog Windows 95 prije njegovog službenog puštanja u prodaju u Kini, kao i piratskom ćirilićnom verzijom Windowsa 95, namijenjenoj ruskome tržištu. Mjesecima tražeći od kineske strane da uvede reda u 31 tvornici glazbenih cd-a, a sumnjajući i da su neke u vlasništvu vojske, američka je strana nedavno iznijela podatak o još 13 ilegalnih tvornica. Kinezi pak ističu da su ponosni na velike napore i postignuća u zaštiti intelektualnih prava, da su tvornice pod nadzorom te da se američke brojke ne temelje na činjenicama. Američka strana tvrdi da Kina ne pokazuje dovoljno političke volje u rješavanju problema, a kineska pak odgovara da američke sankcije zapravo nisu gospodarski već politički motivirane. Diplomatski pažljivo birajući riječi u službenim izjavama, kineska strana ipak nije propustila kazati da SAD, uvjerene u svoju superiornost, često od krtičnjaka vide brdo te da se uz izraženu sklonost pritiscima olako razbacuju prijetnjama. Alergičan na sam spomen sankcija, Beijing i dalje uporno ponavlja da sučeljavanja ne vode daleko, a ne koriste ni jednoj strani. Probleme treba rješavati dijalogom, kaže, ali preduvjet za uspjeh jest iskreni pristup američke strane. Takva službena formulacija zapravo znači da SAD moraju uvažiti sve što je Kina postigla u zaštiti intelektualnih prava na zakonodavnom planu i u primjeni zakona, što nipošto nije malo, iako je pitanje je li i dovoljno. Drugo, ističu u Beijingu, dijalog se mora temeljiti na uzajamnom poštovanju. U svjetlu činjenice da su danas kinesko-američki odnosi lošiji nego ikada u prošlih 25 godina, to pak znači da Washington mora s Beijingom riješiti sporno pitanje odnosa prema Tajvanu na način koji Kina smatra zadovoljavajućim. Inače, bez popravljanja političkih odnosa nema pristupa kineskom tržištu, što Washington želi izboriti i sadašnjim sankcijama. Da se dvije strane, i nakon svih dosadašnjih pregovora o zaštiti intelektualnih prava ne razumiju najbolje, svjedoči i kineska ocjena da su američki zahtjevi o ispunjavanju pojedinih obveza u točno određenim rokovima iz mjeseca u mjesec, ne samo nerazumni i smiješni već i da znače miješanje u kineske unutrašnje stvari. To, po svemu sudeći, znači da je Beijing - svjestan kako pitanje zaštite intelektualnih prava i uopće odnosa s Kinom ima određeno značenje za unutrašnju američku politiku u godini predsjedničkih izbora - uvrijeđen načinom na koji mu se jedina preostala supersila obraća. Uvjeren pritom da SAD nisu ni najmanje oduševljene perspektivom prerastanja Kine u stvarnu gospodarsku, što onda znači i političku silu, pa da se zato, primjerice, protive i prijemu Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju - WTO (što je navodno obećano prije potpisivanja sporazuma o zaštiti intelektualnih prava), Beijing se priklanja politici čekanja američkih poteza. Ističući da je otvoren za dijalog, ali i odgovarajući na američke mjere svojim protumjerama. (Hina) mer br 171307 MET may 96