VEČERNJI LIST: KOME SMETA KARDINAL KUHARIĆ?

ZAGREB, 16. svibnja (Hina) - U današnjem "Večernjem listu" Darko Pavičić osvruo se na napadaje na zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franju Kuharića, te na nagađanja o njegovom umirovljenju: "(...) Naime, moglo se čuti baš posljednih mjeseci kako se Crkva, biskupi, pa i kardinal Kuharić nisu ogradili od zločina nastalih nakon 'Oluje' na oslobođenom području, odnosno kako cijelo vrijeme rata nisu bili dovoljno kritični prema vlastima itd. Tako adresirani napadi dolazili su i s političke desnice i s političke ljevice.(...) Također, nemali broj zamjerki odnosi se na kardinalovu propovijed u Mariji Bistrici otprije pet godina, kada je svoj stav eksplicirao kao svojevrstan kategorički imperativ cijeloga ratnog vremena, poručujući da nitko nema pravo rušiti, ubijati, paliti, bez obzira na to što je njegovo srušeno i spaljeno i što su njegovi najbliži ubijeni. 'Zločin je zločin, ako ga učini i moj brat', reći će u to vrijeme zagrebački nadbiskup i te njegove riječi nisu bile ugodne svim ušima. (...) Gradeći se kao stabilan i čvrst svećenik, kasnije nadbiskup, kardinal Kuharić upravo je u najteže vrijeme sazrio u punini svoje osobnosti. Sve godine rada, od 1945., kada ga je Stepinac poslao u 'krvavu kupelj', do 1990., kada, zajedno s Crkvom, doživljava prve dane demokracije, slojevito su izgrađivale i životni i politički stav toga čovjeka. Distanca koju je zauzeo prema vlasti, a istodobno tako očita radost zbog samostalnosti Hrvatske pokazale su njegov kriterij poimanja hrvatske stvarnosti. Svi oni koji su se odavali onim ili ovim emocijama i strastima vremena koje proživljavamo vrlo bi brzo dolazili do kraja svoga puta. Kuharićeva, pak, filozofija (ne izmišljena, nego doktrinalno razrađena Stepinčeva strategija poput 'samostalne Crkve u samostalnoj državi') beskompromisno je u javnosti predstavila zagrebačkoga nadbiskupa kao osobu od riječi, djela i morala.(...) Dobro je znati i to da ni u Crkvi nisu svi zadovoljni kardinalovim načinom promišljanja stvarnosti i događaja. Oni zdesna drže da je nedovoljno konzervativan, pa i da bi trebao više Crkvu približiti vlastima radi zajedničkog interesa stvaranja i stasanja države, dok oni slijeva zamjeraju upravo suprotno, odnosno da je Crkva prebliska vlasti, da se nedovoljno distancira od propusta vlasti itd. S druge strane, u internim se odnosima Crkve sa zanimanjem prati sve što se događa u vezi s eventualnim kardinalovim nasljednikom. Na zagrebačkom je Kaptolu priličan broj onih koji su uvjereni da bi baš oni mogli preuzeti taj položaj, što se ponekad zna svesti i na razinu obračuna nekog od godinama nesložnih unutarcrkvenih lobija. Kardinalova je praksa da nikada javno ne odgovara na napade, nego da se ustrajno ravna prema svojim (javnosti poznatim) stavovima(...),"navodi autor. (Hina) dd 160707 MET may 96