KINESKI TISAK O SPORAZUMU O GRANIČNIM PODRUČJIMA

BEIJING, 3. svibnja (Hina) - Potkraj travnja u Shanghaiju (Šanghaju) potpisan sporazum o jačanju vojnog povjerenja u graničnim područjima između Kine, Rusije, Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana najutjecajniji kineski dnevnik "Renmin ribao" ocijenio je kao dokument koji ima i neposredno i povijesno značenje. #L# Noseći potpise petorice šefova država, ovaj sporazum, pet godina pripreman i zasad u Aziji jedinstven političko-vojni sporazum, zasigurno, na svoj način, zorno odražava sadašnju političku stvarnost na dijelu azijskoga kontinenta koji te države zauzimaju. Nezamisliv još krajem prošlog desetljeća, u vrijeme normalizacije kinesko-ruskih odnosa i Gorbačovljeva posjeta Beijingu (Bejđingu), a lakše zamisliv tek nakon raspada Sovjetskog Saveza, Shanghajski sporazum rezultat je velikih i u Beijingu (Bejđingu) rado spominjanih promjena u slici svijeta što se, ne još rasterećen starih suparništava i nadmetanja, razvija - čini se - u smjeru multipolarnosti. Rječnikom koji je vrijedio u doba nadmetanja supersila i postojanja trokuta Washington-Moskva-Beijing, promatran samo kroz kinesko-ruske odnose, Shanghajski sporazum, moglo bi se reći, odražava i današnji odnos snaga dvaju golemih susjeda: Kine, kojoj prerastanje u gospodarsku silu proriču i oni koje takav razvoj stvari nimalo ne oduševljava, i Rusije, čiji opći razvitak u svjetlu njezinih unutarnjih problema ostaje zlokobno upitan. U svakom slučaju, kao temelj za nastavak pregovora o uzajamnom smanjivanju vojnih snaga u graničnim područjima, Shanghajski sporazum, shvaćen i kao dogovor o neuporabi sile i o nenapadanju, jest mogući temelj za izgradnju sigurnosnog mehanizma u azijsko-pacifičkom području. Omogućujući zemljama potpisnicama da dio snage i energije, koju bi inače trošile na vojno osiguravanje granica, upotrijebe za razvijanje drugih oblika suradnje, što se Kine tiče, sam sporazum prema svakoj trećoj strani može poslužiti i kao dobar argument za njezinu tvrdnju da jačanjem vlastitih vojnih snaga nema namjeru ugrožavati bliže i dalje susjede. Riješivši, dakle, onoliko koliko je mogla, granične probleme s Rusijom, a riječ je - zna se - o 4300 kilometara zajedničkih granica, Kina je Shanghajskim sporazumom stvorila uvjete za jačanje vojnog povjerenja i uz 1700 kilometara granice s Kazahstanom, uz još oko 1000 kilometara granice s Kirgistanom te uz granicu s Tadžikistanom, s kojim u većem dijelu tek treba obaviti razgraničenje. Sama mogućnost postizanja sporazuma s te tri srednjoazijske zemlje, članice ZND-a, sigurno je olakšana interesima koje Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan, nekada države s onu stranu sovjetsko-kineske granice, pokazuju za suradnju s Kinom. Nezavidan gospodarski položaj u kojemu jesu, uz probleme na političkom i društvenom planu s kojima se suočavaju od proglašenja nezavisnosti, u mnogo čemu ih upućuje na velikog susjeda. Uostalom, s druge strane granice, u Xinjiangu (Hsinđiangu), većinsko stanovništvo čine muslimani, pripadnici raznih naroda koji žive i u srednjoazijskim državama. Usput, to znači da u Kazahstanu, Kirgistanu i Tadžikistanu ima i više-manje borbenih zagovornika nezavisnog Xinjianga, koji su tu, prema nekim tvrdnjama, djelovali i uz znanje lokalnih vlasti. Naravno, dobri politički odnosi s Beijingom pretpostavljaju da srednjoazijske države ubuduće neće pružati utočište pojedincima i organizacijama koje Kina ocjenjuje separatističkima i neprijateljskima. Shanghajski sporazum navodno i o tome govori. Uostalom, strah od vanjskog infiltriranja nositelja Beijingu nepoželjnih ideja smanjuje već i mogućnost nadzora nad granicama. Da ih se ne od jučer strogo nadzire, svjedoči, primjerice, i lanjsko hapšenje američkog borca za ljudska prava Harryja Wua, koji je za neprimjetan ulazak u Kinu izabrao baš granicu s Kazahstanom. (Hina) mer sb 031431 MET may 96