ZAGREB, 3. svibnja (Hina) - Carl Gustav Stroehm rašlanjuje u današnjem Vjesniku njemački poziv hrvatskim oporbenjacima na razgovore u Bonn i piše kako "među demokratskim državama kontakti oporbenih stranaka i političara s političarima
ili vladama drugih zemalja smatraju se normalnom pojavom" ali "svaka vlada se trudi da takvi susreti ne bi bili tumačeni kao 'miješanje u unutarnje stvari' jedne druge zemlje":
ZAGREB, 3. svibnja (Hina) - Carl Gustav Stroehm rašlanjuje u današnjem
Vjesniku njemački poziv hrvatskim oporbenjacima na razgovore u Bonn i
piše kako "među demokratskim državama kontakti oporbenih stranaka i
političara s političarima ili vladama drugih zemalja smatraju se
normalnom pojavom" ali "svaka vlada se trudi da takvi susreti ne bi
bili tumačeni kao 'miješanje u unutarnje stvari' jedne druge zemlje":
#L#
"(...) Zašto onda Hrvati (opet) dobivaju od službene njemačke
politike jedan 'poseban' - i ne baš ljubazan - tretman? Ako stavimo
sve diplomatske floskule na stranu, onda ovaj bonski poziv hrvatskoj
oporbi nije ništa drugo nego neprijazan čin prema hrvatskoj Vladi i
Predsjedniku Republike. Pojavljivenje cjelokupne hrvatske oporbe u
ovom sastavu i pod današnjim okolnostima - neriješenog spora oko
zagrebačkoga gradonačelnika - značilo bi da njemačka vlada pruži
oporbi ne samo političku i javnu platformu nego više od toga: da Bonn
ohrabruje te snage u Hrvatskoj koje žele rušiti HDZ i prije svega
predsjednika Tuđmana.
(...) Tu su njemački krugovi, koji stoje iza ove 'pozivnice', osim
toga i hrvatskoj oporbi napravili medvjeđu uslugu. Takve nepromišljene
akcije mogu na neki način kompromitirati oporbene političare kao da
oni moraju tražiti pomoć u inozemstvu protiv vlastite vlade. Čovjek se
mora čuditi kako je nespretno postupila njemačka diplomacija u ovom
slučaju.
(...) Svakako, Kinkel nosi odgovornost za (tužnu) činjenicu da je
Njemačka nakon Genscherova odlaska izgubila orijentaciju, osobito i
prema jugoistočnoj Europi. Veliku prednost koju su Nijemci imali
početkom 1992. godine, kad su kao prvi (osim Vatikana) diplomatski
priznali neovisne republike Hrvatsku i Sloveniju, skoro je prokockana
- na štetu ne samo Hrvatske nego i same Njemačke.
Nijemci su djelomično od straha pred vlastitom hrabrosti popustili
prema pritiscima europskih saveznika, koji su se bojali novog
njemačko-hrvatskog savezništva. Bonn je istodobno počeo 'flert' s
Muslimanima u Bosni. Na kraju, Nijemci su zalutali u nepredvidljivom
terenu ljudskih prava, multietničkih težnja i iluzija i - na žalost, i
to treba reći - nepoznavanja kompliciranih prilika o ovom dijelu
Europe. Rezultati su došli na svijetlo dana u Mostaru - neslavan kraj
Koschnickove misije - i prema Hrvatskoj. Na žalost, Nijemci - točno
rečeno: službena Njemačka politika - nisu bili u stanju, da stvori
klimu povjerenja i pravog dijaloga (a ne bahatog 'poučavanja' ili
'klasifikacija') među vodećim hrvatskim i njemačkim političarima.(...)
Očigledno, američka administracija gleda na Hrvatsku iz strateške
prespektive - dok Bonn moralizira umjesto da vodi politiku. To je
šteta - u prvom redu za Njemačku," zaključuje Carl Gustav Stroehm.
(Hina) mc
030846 MET may 96