DNEVNI PREGLED 87 3. SVIBNJA 1996.

GLAS AMERIKE - VOA 2. V. 1996. "BiH vodi proces na Svjetskom sudu bivšem Međunarodnom sudu pravde protiv vlade SRJ za genocid počinjen u Bosni. Za Glas Amerike profesor međunarodnog prava sa sveučilišta u Indiani Francis Boyle govori o tužbi i koje bi bile posljedice ukoliko bi bosanska vlada proces dobila. Profesor Francis Boyle bio je 1993. godine posebni pravni savjetnik vlade BiH. U to vrijeme, objašnjava profesor, Boyle bio sam ovlašten od bosanskoga predsjednika Izetbegovića da sastavim i uložim Svjetskom sudu tužbu protiv vlade u Beogradu za počinjeni genocid u BiH. Profesor Boyle objašnjava što bi vlada u Sarajevu dobila ukoliko bi ovaj proces bio presuđen u njezinu korist. = Kada sam 1993. tužio u ime vlade BiH Jugoslaviju ovom istom sudu imao sam za cilj postizanje čak četiri cilja. Ukidanje embarga na uvoz oružja, što bez obzira na provedbu Daytonskog sporazuma smatram da je u BiH i dalje nužno, zatim zaustavljanje razbijanja zemlje, kao treće, postizanje barem nekakve pravde i zadovoljenje za bosanske Muslimane, najveću žrtvu genocida, i posljednje ratna reparacija minimalno od 60 do 80 milijardi dolara. No u međuvremenu je popisu ciljeva dodat još jedan: u slučaju da Svjetski sud presudi u korist BiH Haaški tribunal bi jednostavno morao za ratne zločine optužiti Slobodana Miloševića. To je upravo ono što međunarodna zajednica želi izbjeći, stoga smatram da će gospodin Boutros Ghali i Vijeće sigurnosti neslužbeno učiniti sve kako bi se ovaj proces zataškao i utrnuo. Uostalom, Boutros Ghali se svojedobno riješio i sudca i istražitelja ratnih zločina Sharifa Bassiouni koji je bio za petama gospodinu Miloševiću. Profesor Boyle kaže da odvjetnici jugoslavenske vlade iznose iste argumente koje su iznosili i 1993. godine, a to su da se radi o građanskom ratu, a predsjednika Izetbegović nije legitimni predsjednik a niti je BiH legitimna država da bi mogla tužiti drugu državu za genocid. Profesor Boyle kaže kako sud nije prihvatio ove argumente prije tri godine pa nema razloga da to učini danas. = Svjetski sud mora poštivati proceduru. Oni ne mogu u ranoj fazi procesa reći u Bosni se događa genocid sve dok ne dođu do faze kada se iznose temeljni dokazi. Kada se dođe do konačne faze procesa Sud će reći da se u BiH dogodio genocid. Sudsko je vijeće 1993. međutim, nalaze suda nazvalo predodlukama na osnovi utemeljenosti tužbe ali ne i konačnim odlukama i stoga se nije mogla uporabiti riječ genocid. Profesor Boyle tvrdi da je osnivanje Međunarodnog suda za ratne zločine koji je utemeljen nakon podnošenja bosanskohercegovačke tužbe Svjetskom sudu bila linija manjeg otpora kojem je pribjegla međunarodna zajednica samo da bi izbjegla ubrzavanje procesa na Svjetskom sudu i na taj način neizbježno vojno uplitanje u bosanski rat. Govoreći o stanovitim rasprama o tome ima li Svjetski sud jurisdikciju nad ovakvim procesom profesor Boyle tvrdi da ima. Ako vlada Jugoslavije, objašanjava on, bude ustrajala na tome da se obavi posebno saslušanje o jurisdikciji o tome će se morati pristupiti jer oni na to imaju pravo. Inače, profesor Boyle tvrdi da ova tužba države protiv države nije bez presedana kako se to ovih dana često moglo čuti u medijima. Naime, sličan je postupak vođen protiv nacističke vlade ili djelovanja nacističke vlade nakon Drugog svjetskog rata.(VOA) BRITANSKI RADIO - BBC 2. V. 1996. Pregled tiska The Daily Telegraphov novinar Robert Fox osvrće se na nove dvojbe o djelotvornosti međunarodnih mirovnih snaga, IFOR-u, u Bosni i Hercegovini nakon što su najmanje dvije osobe poginule dok ih je veći broj ozlijeđen u ovotjednim sukobima između Muslimana i Srba. Kritičari su optužili mirovnu operaciju u kojoj sudjeluje 60 tisuća vojnika da slijedi logiku popustljivosti i neodlučnosti koju je ustanovila njezina prethodnica, mirovna operacija UN-a i snage UNPROFOR-a koje su pokušavale zadržati sukob u granicama BiH dok je u etničkim sukobima preko milijun Bosanaca prognano, osakaćeno i ubijeno. Najnoviji izgredi zbili su se za vrijeme trodnevnoga muslimanskoga vjerskog blagdana Bajrama, kada su se na stotine Muslimana pokušale vratiti u svoja sela kako bi posjetili obiteljske grobove. Najteži izgred zbio se kod Doboja kada je skupina Muslimana pokušala prijeći IFOR-ovu nadzornu točku južno od grada. Jednog Muslimana su ustrijelili mjesni Srbi, a jedna Muslimanka je poginula kada je pokušala pobjeći preko minskoga polja. Druga skupina Muslimana koja je krenula u Trnovo južno od Sarajeva morala se vratiti kada su Srbi kamenjem i gvozdenim šipkama slupali njihove autobusa. Taj konvoj imao je oružanu pratnju francuskih vojnika iz sastava IFOR-a koja je uključivala i lake tankove, ali i to se pokazalo nekoristnim. Novinski svjetlopisi sljedećega su dana prikazali francuske vojnika u kacigama i pancirnim košuljama kako stoje po strani i gledaju kako Srbi napadaju autobuse pune žena i djece. NATO-savez koji predvodi mirovnu operaciju najavio je istragu o izgredima, ali ostaju sumnje hoće li to biti dovoljno za brisanje dojma da se IFOR priklonio minimalističkom shvaćanju svoje misije. Najbrojnije pritužbe zbog pasivnoga odnošaja IFOR-a, humanitarni djelatnici i diplomati upućuju na naslov američkoga zapovjednika admirala Williama Leightona Smitha. Diplomati ga opisuju premekanim u pregovaranju sa Srbima dok njegovo vlastito osoblje novinarima u povjerenju kaže kako je opsjednut idejom da nijedan američki vojnik pod njegovim zapovjedništvom ne bude ozlijeđen. Bivši razglasnik i viši savjetnik u UNPROFOR-ovoj misiji Michael Williams izjavio je The Daily Telegraphovu novinaru kako je i IFOR pokazao da ne može izići na kraj sa srpskom bahatošću i nasiljem, kao što je bilo očito već u ožujku kada im je omogućeno da zapale sarajevska predgrađa i ponovno ovoga tjedna. G. Williams sadašnje poteškoće vidi kao odražaj napetosti koja vlada između vojne i civilne strane operacije NATO-saveza, a koja je postojala i u vrijeme UNPROFOR-ove operacije. U početku za kašnjenje i nedostatke u primjeni Daytonskoga mirovnog sporazuma optuživalo se najviše civilnog dužnosnika visokoga predstavnika za mirno rješenje u BiH Carla Bildta. Ravnoteža se sada prebacila na vojnu stranu te se optužuje misija IFOR-a. Povratak izbjeglica u njihove domove i uspostava slobode kretanja diljem BiH ključni su elementi mirovnoga sporazuma dogovorenoga u Daytonu u studenome. Kada je u prosincu admiral Smith preuzeo zapovijedništvo misije izjavljivao je kako će uspostava slobode kretanja biti provjera po kojoj će se moći prosuditi uspjeh ili neuspjeh IFOR-ove misije u Bosni. Nakon tragičnih događaja ovoga tjedna za 180 stupnjeva izmijenila se i službena retorika. Za izgrede je tako zamjenik admirala Smitha general Michael Walker optužio mjesne diktatore i političare. 'Mi smo ovdje samo na ograničeno vrijeme. Mi ne možemo biti redarstvena snaga, a čak i kada bi mogli obavljati redarstvene dužnosti, nakon našeg odlaska ne bi postojale nikakve redarstvene snage. Ali promatrači upravo u izočnosti djelotvornih redarstvenih snaga vide i glavni nedostatak Daytonskog mirovnog plana, stoji na kraju teksta Roberta Foxa. Britanski listovi danas su inače najviše zaokupljeni izborima za mjesna upravna tijela koji se održavaju u Velikoj Britaniji te stoga naslovnim stranicama, razumljivo, prevladavaju domaće političke teme. Više novina i dalje veliku pozornost posvećuje odnošajima Britanije i Europske unije. Strpljenje konzervativaca s Bruxellesom je pri kraju, kaže se u podnaslovu uredničkoga komentara u The Timesu, a sličan pogled izražava i The Daily Telegraph. The Independent pak naglašava kako je u Donjem domu britanskoga parlamenta došlo do erupcije nezadovoljstva konzervativnih zastupnika nesposobnošću njihove vlastite vlade da osigura trenutačno ukidanje zabrane Europske unije na izvoz britanske govedine. The Times naglašava da su odluku o produženju zabrane napali i oni koji se protive daljoj integraciji Britanije i EU, kao i oni koji se za to zauzimaju te da su pojedini članovi parlamenta zahtijevali poduzimanje i osvetničkih mjera. Jedan takav potez već je povučen u Škotskoj. The Times i The Daily Telegraph izvješćuju da je vladin ministar za Škotsku odbio zahtjeve Europskog povjerenstva da na Dan Europe 9. svibnja na zgradama tijela državne vlasti u Škotskoj istakne zastave Europske unije, kao i da školama raspodijeli plakate koji obilježavaju europski dan. The Times piše da je ministar tim činom izrazio ljutnju i prosvjede škotskih poljodjelaca kojima je onemogućeno da na europski kontinent izvoze njihovu govedinu. The Daily Telegraph tome dodaje da dok je Škotska odbila zahtjev za isticanjem europske zastave Engleskoj se Europsko povjerenstvo nije ni usudilo poslati sličan zahtjev. Od međunarodnih tema najviše prostora dobila je prvosvibanjski mimohod u Moskvi. List The Independent na naslovnoj stranici objavljuje svjetlopis koji prikazuje sljedbenike ruske komunističke partije kad su sa svojim crvenim zastavama i sličnim obilježjima stupali ispred velikoga promičbenoga zaslona na kojemu prevladava zanosni svjetlopis Marilyn Monroe. U potpisu stoji: Lenjin 1. svibnja daje prednost Marilyn. The Times izvješćuje kako je predsjednik Jeljcin prisvojio dio najmilije komunističke proslave kada je samoga sebe pozvao na prvosvibanjski mimohod nadajući se da će tako skrenuti pozornost javnosti s njegova glavnog rivala na predsjedničkim izborima. The Daily Telegraph piše da se dan pretvorio u otvoreno predizborno nadmetanje tijekom koga su i predsjednik Jeljcin i njegov komunistički izazivač Genadij Zjuganov tvrdili da su prijatelji radnika. The Independent izvješćuje da je na moskovske ulice izišlo oko 10 tisuća ljudi kako bi čuli poruku komunističkoga vođe Zjuganova dok se na drugom kraju grada, na mitingu predsjednika Jeljcina, okupilo manje od polovice toga broja. List kaže da iako je predsjednik Jeljcin ostatak tjedna proglasio neradnim te zemlji obećao bolju društvovnu zaštitu, veće mirovine i brže isplate plaća, gledajući jučer na moskovske ulice s prozora u Kremlju, moralo se barem jednom upitati hoće li mu išta od toga pomoći da pridobije većinu izborničkih glasova. Nacionalna minuta šutnje u Australija u čast 35 žrtava pokolja u Tasmaniji tema je mnogih izvješća. (...) The Times objavljuje poruku kraljice Elizabete II., koja je i kraljica Australije, u kojoj se kaže kako iako nije moguće ublažiti patnju obitelji pobijenih, jest moguće s njima podijeliti njihovu bol. *** Gabriel Partosh piše o odnošaju NATO-a prema zemaljama istočne Europe. "Pridruživanje NATO-u i ES glavni je vanjskopolitički cilj mnogih zemalja koje su nekad bile u sovjetskom bloku. No, put do članstva dug je i zavojit. Čak i u slučaju Madžarske, Češke i Poljske, za koje se vjeruje da će biti prve nove članice NATO-a, još uvijek nije određen nadnevak početka pregovora o priključenju. NATO-ov mlak pristup proširenju prema istoku veliko je razočarenje mnogim zemljama, a posebno onima na Baltiku i Balkanu koji će biti na kraju reda. Naime, ruska protimba NATO-ovu nadiranju posebno je jaka u slučaju bivših sovjetskih republika i susjednih zemalja. To bi možda moglo favorizirati balkanske zemlje no postoje druge okolnosti koje su protiv njih. Jedan od problema je opća nestabilnost Balkana čak i u slučaju povoljnoga razvitka stanja u BiH. NATO ne želi biti uvučen u moguće buduće sukobe u području. Albanija i Srbija su u trajnom sporu zbog albanske manjine na Kosovu, Rumunjska i Madžarska tek trebaju postići sporazum na kojem zemlje ES inzistiraju kao na preduvjetu za članstvo. Ipak, Madžarsku mnogi vide ispred Rumunjske u utrci za članstvom djelomično zbog toga što Bruxelles smatra kako je u toj zemlji izvršen cjelovitiji prijelaz na demokraciju, a to je još jedno područje u kojem balkanske zemlje pokazuju ozbiljne nedostatke. Isto se odnosi i na stupanj razvoja vojne tehnologije. No gospodin Solana jasno je svojim domaćinima objasnio NATO-ova pravila bez želje da umanji njihov entuzijazam. I dok se srednjoročno gledano NATO-ovo proširenje na Balkan čini malo vjerojatnim suradnja sa zemljama u tom području već je svakodnevna stavrnost. Tijekom Solanina posjeta Tirani objavljeno je kako će se mali kontingent od 40 albanskih vojnika priključiti njemačkim postrojbama u Hrvatskoj kao dio IFOR-a. Suradnja NATO-a s Balkanom stalno se povećava no postoji jasna razlika između bliskih odnošaja s jedne strane i NATO-ovih sigurnosnih jamstava s druge".(BBC) NJEMAČKI RADIO - RDW 2. V. 1996. "Povratak izbjeglica jest i kušnja za Daytonski sporazum. Njime je utvrđeno da se svi izbjeglice mogu vratiti svojim kućama. Komentar Gustava Chaluppe. "SAD i ES osudile su sukobe u Bosni i pozvale građane muslimansko-hrvatske Federacije i Republike Srpske da poštuju mirovni sporazum iz Daytona i da ga provode u praksi. Tim sporazumom predviđeni su i neograničena sloboda kretanja i povratak izbjeglica i prognanih u njihova mjesta. Smrt dvojice Muslimana i povrede više desetaka njih koji su povodom Bajrama željeli posjetiti grobove bližnjih i ruševine svojih kuća u selu Sjenina kod Doboja u čemu su ih nasilno spriječili tamošnji Srbi dovode u pitanju sućnost Daytonskog sporazuma. Isti je slučaj s napadom Srba na autobuse s Muslimanima i gastarbajtere iz Njemačke koji su prelazili preko srpskoga teritorija kod Trnova. To što tankovske posade iz sastava IFOR-a koji su pratili konvoj nisu reagirali i što je francuski časnik koji je zapovijedao pratnjom odbio molbe za pomoć putnika iz autobusa zasutih kamenicama uz obrazloženje da je to zadaća redarstva, a ne vojske podsjeća na indolentno stajaište UNPROFOR-a kojim je rat bio samo potaknut. Djelo je groteskno što su do zuba naoružani pripadnici IFOR-a ustuknuli pred srpskim seljacima naoružanima vilama i grabljama. Brigu političkih promatrača da najnoviji izgredi dovode u pitanje ne samo sporazum iz Daytona nego bi mogli dovesti do ponovnoga rasplamsavanja rata svakako dijeli svjetska zajendica koja financira međunarodne mirovne snage u BiH. Sada se sveti to što su zapovjedništva NATO-a i IFOR-a proteklih tjedana umanjivali značenje sličnih izgreda i ignorirali prijeteće pismo srpskoga generala Ratka Mladića u kome je on zatražio da se spriječe posjeti preko graničnih crta i istodobno najavio protupostupke ako do takvih posjeta dođe. Organizirano sprječavanje posjeta prema tome nije nikakva slučajnost kao što svakako nisu slučajnost ni skupni posjeti Muslimana područjima koja su pod srpskim nadzorom. Obje strane očigledno provjeravaju odlučnost NATO-saveza i IFOR-a. Srbi žele utvrditi svoje granice u Bosni i sabotirati obnovu višenacionalnoga društva onako kako je to zamišljeno za zelenim stolom u Daytonu. Čak i premijer srpske Bosne Rajko Kasagić koji boravi u Londonu na konferenciji o obnovi upozorio je da je u njegovoj republici razrušeno 64 tisuće kuća i da izbjegli Srbi žive u kućama Muslimana i Hrvata. Povratak izbjeglica ako se prethodno ne stvore uvjeti za to bio bi preuranjen smatra Kasagić. Za to vrijeme vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić minira svaku mogućnost povratka izbjeglica, a predsjendik skupštine bosanskih Srba Momčilo Krajišnik zahtijeva da se bosanskim Srbima zakonom zabrani povratak na teritorij muslimansko-hrvatske Federacije. Tako postaju jasna suprotstavljena politička stajališta. Sadašnje granice u BiH trebalo bi ako je moguće da postanu i granice etničke podjele. Izaslanik međunarodne zajednice Carl Bildt putuje sada između radikalnih Srba na Palamm, Srba spremnih na kompromis na čelu s Kasagićem u Banjoj Luci i vrha Federacije u Sarajevu, ali svi njegovi napori donose malo plodova bez odlučnije potpore NATO-a i IFOR-a. Tamo se prednost daje političkom rješenju iako je istraga pokazala da je bar jedan Musliman u Sjenini ubijen iz pištolja i da su Muslimani koji su željeli obići groblje bili namamljeni u stupicu".(RDW) SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 2. V. 1996. U hrvatskom glavnom gradu, politika i demokracija ne idu skupa "Glasači u hrvatskom glavnom gradu, koji su predali gradsku vladu oporbenoj koaliciji u listopadu, upravo su otkrili fundamentalno pravilo o demokraciji na Balkanu - ljudi imaju pravo na izbor, ali samo ako odaberu ono što hoće vlada. Posljednja odluka izbornoga tijela u Zagrebu očito se ne sviđa predsjedniku Franji Tuđmanu. Izborne rezutate je namjestio predsjednik, koji je bivši komunistički general. Zagrebačko Gradsko vijeće, koje imenuje gradonačelnika i u kojem većinu ima oporba koju čini nekoliko stranaka, izbačeno je kroz vrata u utorak. Raspuštanje Gradskoga vijeća će napokon prisiliti na nove izbore. Također je naciljalo i ljutu borbu moći koja, kako mnogi kažu, ilustrira sve veću netoleranciju predsjednika Tuđmana i odbijanje da potvrdi demakratske promjene. Uz te poteze uslijedili su i novi zakoni o tisku koji otežavaju kritiziranje predsjednika i vladinih dužnosnika. 'Tuđman jednostavno ne može prihvatiti činjenicu da je njegova stranka izgubila izbore u Zagrebu', rekao je Dražen Budiša, saborski zastupnik i četvrti kandidat za gradonačelnika kojeg je Tuđman odbio. 'Vjeruje da su samo on i njegova stranka pravi čuvari hrvatskih nacionalnih interesa. Što će se dogoditi ako mi pobijedimo na predsjedničkim izborima sljedeće godine? Što jamči da s novim gradskim izborima nećemo morati ponovno proći kroz cijelu ovu zbrku?' Predsjednik se pozvao na 'nacionalnu sigurnost' pri korištenju svog ustavnog prava na veto kojim je odbio sva četiri kandidata koja je predložila oporba u proteklih šest mjeseci. U ožujku je predsjednik gradonačelnicom imenovao Marinu Matulović-Dropulić, bivšu ministricu graditeljstva. Njoj je gradsko vijeće odmah izglasovalo nepovjerenje. A predsjednik ju je odmah ponovno imenovao, što je potez koji izgleda da uopće nema nikakve pravne osnove. Gospođa Matulović-Dropulić, koja je odbila dati interview, je sada gradonačelnica, iako je vlada ovaj tjedan izjavila da će imenovati 'povjerenika' koji će upravljati Zagrebom dok se ne održe novi gradski izbori. Nije jasno hoće li gospođa Matulović-Dropulić time ostati bez posla. Vlada je rekla da je bila prisiljena raspustiti gradsko vijeće nakon što je Ustavni sud, u kojem dominiraju sudci koje je postavila predsjednikova vladajuća stranka, Hrvatska demokratska zajednica, donio odluku da je gradski proračun, kojeg je podnijela oporbena većina, nelegalan. Vlada je rekla da će sazvati referendum da vidi da li ljudi žele nove izbore, što je potez koji će omogućiti vladi da produži ustavni rok prema kojem se novi gradski izbori moraju sazvati u roku od 80 dana nakon raspuštanja vijeća. 'Gradski sabor', rekao je Ivić Pašalić, viši predsjednikov savjetnik, 'se upleo u protuzakonite djelatnosti. Pokušao je povećati plaće bez odgovarajućeg odobrenja iz proračuna samo zato da bi zadobio što veću potporu. Također je pokušao smijeniti ravnatelje javnih poduzeća'. Predsjednik tvrdi da, ako će oporba imati nadzor u gradu, da će se poremetiti hrvatski gospodarski oporavak. Ali zapadni diplomati kažu da je borba usmjerena na prodaju državnih poduzeća, od kojih su mnoga završila u rukama bliskih predsjednikovih kolega. 'Radi se o patronatu i moći,' rekao je jedan diplomat. 'Vladajuća stranka zaradila je mnogo novaca uposebničenjem državne imovine. Tuđman neće predati gradsku vladu svojim protivnicima da nadgledaju te prodaje'. Cijeli ovaj slučaj obeshrabrio je mnoge ljude u Zagrebu koji bi htjeli stvoriti višestranačku demokraciju. Trenutno je predsjednikova kći Nevenka Tuđman tužila za klevetu tjedne oporbene novine sa satiričnim imenom Feral Tribune. Te su novine donijele slike gradonačelničkih kandidata, zajedno sa slikom predsjednika, s pitanjem čitateljima da pogode tko je pravi zagrebački gradonačelnik. U Zagrebu živi četvrtina od 4,7 milijuna stanovnika Hrvatske i većina veleobrta i poduzeća se nalazi ovdje. Dužnosnici vladajuće stranke kažu da će uvesti novi glasački postupak prije novih izbora tako da će stranka koja dobije većinu glasova imati nadzor u Gradskom vijeću. Time će se zabraniti koalicijama, kao što je ona koja je pobijedila u Zagrebu, da preuzmu nadzor u vijeću", piše Chris Hedges. THE WASHINGTON TIMES 2. V. 1996. Svađe odgodile pomoć bosanskoj vojsci "Stariji američki dužnosnici koji su zadnjih nekoliko tjedana radili na uspostavi nacrta izobrazbe i naoružavanja bosanske vojske u vrijednosti od 500 milijuna dolara kažu da je pomoć onemogućena s nekoliko zapreka. Unatoč prošlotjednim tvrdnjama bosanskih vlasti da posebni Clintonov izaslanik, James Pardew mlađi nije pokrenuo pitanje 'stranih snaga' koje podupire Iran u Bosni, stariji je američki dužnosnik jučer rekao da je pitanje glavna zapreka dopremi oružja ili vojnoj pripomoći," stoji u članku Philipa Smuckera. Dalje u tekstu stoji da je isti izjavio:" Ukoliko smo Bosancima bili nejasni, žao mi je. To nismo željeli. Još uvijek se moraju pokoriti." Izvori Pentagona i CIA-e inzistiraju da "strane snage", uključujući starije iranske vojne savjetnike koji borave u Bosni, krše sporazum. Pardew je tražio suglasnost Hrvata i Muslimana za zakon koji bi omogućio zajedničko Ministarstvo obrane i ostale ustanove koje bi mogle provesti izobrazbu sponzoriranu od Sjedinjenih Država - čemu se protive neke europske vlade. "Zakon bi stvorio ustroj obrane za koju vjerujemo da je potrebna kako bi se očuvao program u Bosni. Pokušavamo utemeljiti te ustanove, pokrenuti ih kako bi naš program počeo ulijevati neko povjerenje," rekao je Pardew. Amerikanci su zamislili bosansku federaciju kao obranu od vojske bosanskih Srba, ma koliko traljava bila. Dužnosnici bosanskih Muslimana su jučer izjavili da se protive hrvatskoj ideji o novačenju 55 000 vojnika u te postrojbe, ali ne kroz središnje zapovjedništvo. Oni su njihovu poziciju usporedili s ruskim sudjelovanjem - kao zasebne postrojbe u okviru NATO-ove misije mira u Bosni. "Želimo spajanje snaga koje će promovirati multietnicitet," rekao je Mirza Hajrić, razglasnik bosanskoga Ministarstva vanjskih poslova. Federacija je imenovala ministrom obrane, Vladimira Šoljića, Hrvata. Njegov je zamjenik Musliman. Hrvati i Muslimani su se borili jedni protiv drugih u ratu pa je normalno da su međusobno sumnjičavi. Američki dužnosnik kaže:"Shvatljivo je da na obje strane ima radikala". Prošloga su tjedna bosanski dužnosnici zahtjevali da Sjedinjene Države podupru CIA-u i Pentagon, tako da objave imena i lokacije stranih snaga. Američki dužnosnik nije htio ništa reći o zajedničkim naporima Bosanca i Amerikanaca pri iskorjenjivanju iranskih snaga. "Ukoliko predsjednik Clinton može dati satelitske svjetlopise Hezbolaha Izraelcima, zašto nama ne bi dala iste Iranaca," pita se jedan američki dužnosnik, na kraju članka Philipa Smuckera. THE WASHINGTON POST 2. V. 1996. Veličina mirotvornih snaga spojena je uz jesenske izbore u Bosni "Predsjednik Clinton je u utorak podupro nacrt da se mirotvorne snage NATO-a u Bosni zadrže u punoj snazi do poslije rujanskih izbora te da stanje u Bosni odredi tempo povlačenja u sljedeća tri ili četiri mjeseca, izjavili su jučer dužnosnici Bijele kuće. S obzirom da je Clinton i dalje odlučan održati svoje obećanje da će zadaća američkih i drugih NATO-vih vojnika završiti do 20. prosinca, godinu dana nakon što je započela, rok za povlačenje američkoga kontingenta od 18 tisuća vojnika odredit će se nekoliko tjedana prije američkih predsjedničkih izbora, kažu dužnosnici. Američki dužnosnici žele odgoditi raspre koje zahtijevaju neke europske zemlje o osnivanju nove multinacionalne vojne skupine koja bi pomagala međunarodnim redarstvenim snagama koje će ostati nakon odlaska 60 tisuća vojnika NATO-a. Bijela kuća još nije donijela odluku o sudjelovanju Amerike u tom pothvatu, a planiraju se zasjedanja u Pentagonu i State Departmentu na kojima bi se raspravljalo o veličini tih snaga. Jedna od mogućnosti jest da se NATO snage preoblikuju u kombinirane snage koje bi činili pripadnici nekoliko zemalja, dok bi Sjedinjene Države omogućile opslugu i zračnu potporu, prema riječima jednoga predsjedničkog pomoćnika. Ali viši dužnosnici State Departmenta jučer su izjavili da je 'prerano' voditi ozbiljne raspre o snagama koje bi naslijedile NATO prije kraja ljeta kad će biti lakše procijeniti jesu li odnošaji u Bosni između muslimansko-hrvatskog savezništva i srpskih separatista još uvijek napeti. (...) Rok za povlačenje koji je predsjednik odobrio početkom tjedna, jučer je u glavnim crtama iznio zapovjednik NATO-a general George Joulwan. 'Neće biti smanjenja snaga sve dok se ne održe izbori, vjerojatno u rujnu', rekao je Joulwan. 'Nakon toga možemo razmišljati o preustroju.' (...) Iako se neki američki mirotvorci u sadašnjem sastavu možda i neće povući do 20. prosinca, dužnosnici kažu da će se produžiti boravak samo nekoliko tjedana. U međuvremenu, možda će doći do novoga međusobnoga odnošaja mirotvornih snaga koje su sada u Bosni, s time da će se teško naoružanje povući, a doći će postrojbe s lakim naoružanjem i vojno redarstvo. Kao što je Joulwan jučer izjavio: 'Koliki će biti opseg snaga, odredit će se u to vrijeme', ali 'snage koje su potrebne za provedbu zadaće moraju ostati do 20. prosinca. Oni koji ostanu i nekoliko tjedana duže, nakon toga će biti upućeni u svoje zemlje.' Clintonova odluka neće smiriti kritičare na Capitol Hillu koji mu dolaze s različitim gledištima jer je prvo prošloga studenog objavio da će, unatoč tome što mu nedostaje potpora Kongresa i javnosti, poslati američke vojnike u Bosnu. Neki, kao npr. republikanac Hamilton, član Odbora za međunarodne poslove, podupiru predsjednikovu odluku ali smatraju da se sada treba učiniti nešto više. Na nedavnom saslušanju Hamilton je izjavio da ne vjeruje da se sigurnost koja je potrebna u tom području može ostvariti nakon što 60 tisuća vojnika ode i zamijeni ih nekoliko tisuća pripadnika međunarodnih redarstvenih snaga. (...) 'Svi znaju da je taj krajnji rok za povlačenje politički potez', rekao je viši republikanski kongresni stručnjak. (...) S druge strane, taj republikanac dalje izjavljuje: 'Vojni uradak je završen i ako snage neće postati djelatnije, zašto su potrebni baš svi vojnici?'", piše Walter Pincus. THE FORTNIGHTLY POLITICAL BRIEFING 18. IV. 1996. Završna reintegracija Hrvatske "Vlada i međunarodna uprava istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema koje vodi umirovljeni američki general Jacques Klein je uvjerena da će to područje biti integrirano u Hrvatsku po planu. Iako je srpska strana manje entuzijastična kada je o tome riječ, pogotovo glede povlačenja sa zadnjih hrvatskih okupiranih područja od njihove strane, čini se da rezignirano prihvaća svoju sudbinu. Vojni zapovjednik mirovne snage (UNTAES) general Josef Schoups iz Belgije je izjavio da raspoređivanje postrojbi teče po planu i da će biti dovršeno do sredine svibnja. Ruske i belgijske postrojbe koje su se već rasporedile u regiji bit će pojačane dodatnim ruskim i belgijskim postrojbama, kao i kontigentima iz Jordana, Pakistana, Ukrajine, Češke Republike i Pakistana. General Schoups vjeruje da će se te postrojbe valjano rasporediti po gradovima i selima u području, te da ih se ne smije smatrati okupacijskom vojskom. Najvažniji dio operacije je razvojačenje. Smatra se da će početi prvoga lipnja i biti završena u roku od trideset dana. Mjesno počanstvo će imati samo dopusnicu za lovačke puške. Svo ostalo oružje će se morati uništiti," stoji u tekstu. Zapovjednik lokalnih srpskih snaga, general Lončar je obećao potpunu suradnju, stoji u tekstu, glede razvojačenja i prikupljanja oružja. Dvije brigade jugoslavenskih snaga iz novosadskoga korpusa su se već povukle u Vojvodinu, što znači da ima samo 6 000 srpskih vojnika u istočnoj Slavoniji. Uz povlačenje svojih stotinjak tankova, Jugoslavenska je vojska isto tako razmontirali i uklonila raketne sustave SAM-6 i SAM-2 iz okolice Erduta. Paravojna brigada Tigrova, koju je predvodio ekstremni nacionalist i ratni zločinac Željko Ražnjatović Arkan je s brojke od 1 200 vojnika smanjena na njih 250. I sam Arkan je potvrdio da će se njegovi "momci" povući. Planirano uvođenje hrvatskih redarstvenih snaga se priprema. Autor piše da se oko 150 redarstvenika iz Hrvatske upravo podučava u Budimpešti na redarstvenoj Akademiji (djelomice da bi naučili bar malo madžarskoga na kojem bi mogli razuvjeriti veliku madžarsku manjinu u području). Priča se da se na istu izobrazbu sprema i toliki broj srpskih policajaca, kad završi hrvatska izobrazba. U međuvremenu hrvatske vlasti pokušavaju javno uvjeriti 100 000 mjesnih Srba da će se prema njima pošteno odnositi jednog dana kada se područje integrira u Hrvatsku. Jasno da je za Hrvatsku od vitalne važnosti, isto kao i za međunarodni kredibilitet da lokalni Srbi ostanu. Ipak, mnogi Srbi su puni sumnji, vjerujući da će Hrvati tražiti osvetu za rat u kojem je Hrvatska u jednom trenutku izgubila toliko puno teritorija. Sudbina Srba iz krajine, nakon pobjede vladinih snaga u kolovozu prošle godine, stalni je podsjetnik Srbima na potencijalnu pogibelj. Mnogi lokalni Srbi su već prenijeli svoje stvari preko Dunava u Srbiju i čekaju u praznim kućama da vide jesu li obećanja generala Kleina uistinu utemeljena. U ovom trenutku se predviđa da će se većina Srba odlučiti za odlazak prije nego li nastupi potpuna reintegracija s Hrvatskom. U kontekstu normalizacije odnošaja između Hrvatske i Srbije to pitanje je vrlo bitno. Oko glavnih pitanja su se Zagreb i Beograd do sada složili: bitno je ponovno otvoriti autocestu Zgreb - Beograd, kao i željezničku vezu, do čega je teoretski došlo 15. travnja. Trebalo bi otvoriti i naftovod koji bi povezivao Hrvatsku i Srbiju, a Srbiji pružao izlaz na Jadranski naftni terminal. Ponovno otvaranje naftovoda je povezano s hrvatskom željom zaustavljanja srpskog crpljenja nafte u Đeletovcima, u istočnoj Slavoniji. Srbi su rekli da pristaju, ukoliko se riješi problem Prevlake (Srbi žele zadobiti ponovnu nadzor nad tim dijelom). S obzirom da je Srbima bitnija nafta nego diplomatska premoć nad Prevlakom, vjerojatno će uskoro zaboraviti na svoj ultimatum. Autocesta i željeznička pruga su nužne za gospodarsku reintegraciju. Iako su obje u relativno dobrom stanju, još uvijek treba rasčistiti neka okolna minska polja, a sve dok se ne poprave električne instalacije na željeznici, linijom će moći voziti samo dizel vlakovi. Prvi vozni red je skroman: dva vlaka dnevno, između Vinkovaca i Šida. *** Crna Gora Trajni otpor Srpske socijalističke partije (SPS) gospodarskoj preoblici, pogotovo posebništvu je dobro došla crnogorskim reformistima, predvođenima premijerom Milom Đukanovićem. Vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS) koju predvodi predsjednik Momir Bulatović, ali pod utjecajem Đukanovića nastavlja se polako udaljavati od Srbije, stoji u članku. Crnogorska vlada je nedavno neovisno od jugoslavenske federacije odlučila otvoriti novi granični prijelaz s Albanijom blizu Ulcinja, a crnogorska je država pokrenula svoj jutarnji televizijski program koji bi trebao zamijeniti srpsku televiziju, a isto tako je uvela i drugi TV program. Dok su temelji za neovisnost Crne Gore na dobrom putu, gospodarska neovisnost od Srbije nije moguća u kratkom vremenskom razdoblju. Đukanović je uglavnom uposebničio gospodarstvo, a sada pokušava privući strane ulagače koji bi osigurali glavnicu i novac za ulaganje. Od podizanja sankcija nakon Daytona, gospodarski rast je bio zanemiriv zbog činjenice da veleobrtu nedostaju sredstva za pokretanjem. S opadanjem proizvodnje i rastućim cijenama za veleobrt, tako i za potrošače, građani polako počinju gunđati. Osim porasta troškova "potrošačke košare", porasle su i cijene liječnika, dok su neke velike tvrtke pred stečajem. Kad god je moguće, crnogorska vlada vuče poteze koji potvrđuju njezinu neovisnost. Nedavno je ušla u zajednički posao oko pokretnih brzoglasa s jednom norveškom udružbom. Crna Gora ima saveznika u guverneru jugoslavenske središnje banke, Dragoslavu Avramoviću, jedinom pravom gospodarskom reformatoru u Srbiji. Unatoč mnoštvu razmirica između Crne Gore i Srbije - kao one o pripadnosti JAT-a i športaša - Bulatović i Đukanović nastavljaju igrati uloge pomiritelja i oportunista. Dok Đukanović kritizira srpski režim kad god to može, izjavljujući da će Crna Gora ostati u federaciji samo kao jednakopravan partner, Bulatović još uvijek govori o "blistavoj budućnosti" iste. ITALIJA IL PICCOLO 1. V. 1996. Tuđman 'poništava' zagrebačke pobunjenike "Od jučer praktički djeluje 'povjerenstvo' prijestolnice, kojime HDZ predsjednika Tuđmna preuzima vlast nad gradskom i županijskom upravom u Zagrebu, poništavajući rezultate mjesnih izbora od listopada. U zamahu presude koju je dan ranije donio ustavni sud, jučer je predsjednik vlade Mateša odlučio raspustiti gradsku skupštinu u kojoj je oporbena udruga imala 65 posto mjesta. Na mjesto razvlaštenoga gradskog vijeća vlada je imenovala svoga povjerenika; radi se o Stjepanu Brolichu, čelniku HDZ-a u raspuštenoj skupštini. Dakle, uslijed nemogućnosti da skupštinskoj većini nametne gradonačelnika po svojoj volji 'predsjednikova stranka' izabrala je otpuštanje cijele gradske skupštine, postavljajući svoju osobu od povjerenja da ju zastupa. Glasovi o skorom 'povjerenstvu' u prijestolnici i 'pometanju' s nakanom da se makne gradska skupština kružili su još od ponedjeljka na večer nakon što je ustavni sud proglasio nevažećim gradski proračun za ovu godinu radi proceduralnih nepravilnosti. ... HDZ-ovo 'povjerenstvo' za prijestolnicu (uz posredovanje vlade) jednim potezom iz igre izbacuje gradsku skupštinu kojom je dominirala udruga sedam oporbenih stranaka, dakle koja nije draga središnjoj vlasti i samom Tuđmanu. Nije zaboravljeno da je on 'zahtjev' skupštinske većine da imenuje svoga gradonačelnika nazvao čak 'pokušajem destabilizacije', i, dakle, rušenjem. O porastu autoritarnosti kojom se želi presjeći sporove oko gradonačelnika i upravnom nadzoru nad prijestolnicom sada se očekuju reakcije oporbenih političkih snaga. Još je za dodati da je prema sadašnjem zakonu o lokalnim upravama (kojega je već središnja vlast nekažnjeno ignorirala, obzirom na to kako se ponaša u riječkoj regiji), vladin povjerenik se može ovlastima koje mu daje zakon koristiti najviše u razdoblju od 60 dana. Nakon njihovg isteka treba raspisati nove mjesne izbore." Rijeka, područje pod povjerenstvom "Zagrebačka vlada je riješila dvojbe u svezi povjerenstva u kvarnersko-goranskoj županiji, na mjesto vladinoga povjerenika imenovan je gradonačelnik Novoga Vinodolskog (gradić na četrdesetak kilometara istočno od Rijeke), Zaltko Pavelić, star 57 godina. Točnije, Pavelić će pokrivati dužnost 'povjerenika' županijske skupštine, koja je bila raspuštena 29. studenog dekretom predsjednika Roje.(...)Iako zakon predviđa raspisivanje novih izbora u roku od 60 dana od raspuštanja skupštine, nije bila donesena nikakva odluka u tom smislu i Roje je nastavio obavljati svoje dužnosti bez skupštine i vijeća. Čim smo doznali za Pavelićevo imenovanje odmah smo brzoglasno stupili u vezu s njim kako bi dobili njegovu izjavu izravno po njegovom imenovanju. Gradonačelnik, nakon nekoliko sekunda tišine, je kazao da je iznenađen viješću koju čuje od nas. 'Vjerujte mi - kazao je - ne lažem. Znao sam za postojanje jednog prijedloga u tom smislu, i bio sam u doticaju s predstavnicima vlade, ali nisam mogao ni misliti da će danas doći do imenovanja.'(...) Pavelić, podsjećamo, je bio izabran za prvoga građanina Novog Vinodolskog u travnju '93. nakon upravnih izbora u kojima je sudjelovao kao kandidat udruge koju su činili Račanovi socijal-demokrati i Vujićevi socijal-demokrati.(...) Ali u rujnu '95., eto iznenađenja, Pavelić je postao članom Hadezea, što je prijelaz koji mu njegovi izbornici nisu nikada oprostili, kao ni gradski vijećnici i članovi odbora koji nemaju Hadezeovu člansku iskaznicu.(...)", piše Andrea Marsanich. Napadaj na tiskare "Vraćaju li se olovne godine za grafički veleobrt u Hrvatskoj? Sve navodi na pretpostavku da se kao i u 'slučaju Novi list' hrvatsko nakladništvo nalazi na korak od ponora nakon odredbe zakona s retroaktivnom vrijednošću Ministarstva financija, a koja je porez na proizvod pretvorilo u porez na tiksarske usluge za različita izdanja. Ako to za nakladničku kuću Novi List iz Rijeke znači plaćanje zaostatka u iznosu od 1,2 milijarde lira (Novi List tiska i talijanska izdanja na rotaciji koju je podarila rimska vlada), za neka poduzeća dug je čak i veći. Jučer se na sjednici nacionalnoga saveza grafičara raspravljalo o slučaju 'Hrvatske tiskare' iz Zagreba, jednog od vodećih poduzeća u tom sektoru, a koje u posljednje vrijeme nemoćno gleda na stalan protijek financijske policije. 'Sve nam to izgleda poput noćne more - izjavio je Dragutin Merunka ravnatelj 'Hrvatske tiskare' - nedavno smo primili nalog za retroaktivno plaćanje, s pribrojenim kamatama, koji dosiže 40 milijuna kuna, oko 11 milijuna maraka. Jesmo li poludjeli! isplatiti tu pretjeranu svotu nama je nemoguće, a to znači da će oko osam stotina naših djelatnika završiti na ulici.' 'Hrvatska tiskara', treba naglasiti, tiska nekoliko novina za područje cijele države. Jasno je stoga nastojanje središnje hrvatske vlasti da je obuzda, dakle strogo nadzire cijeli tiskarski dio, nakon što je već podredila takozvane elektronske medije. Na navedenoj sjednici uočena je apsurdnost, nepravednost zakona o porezu na promet (jedna vrste IVE) na tiskarske usluge, odredbe koja je prvo trebala biti odobrena od vlade, i, dakle, od Sabora. Zaključeno je također da su u pogibelji radna mjesta dvadeset tisuća djelatnika toga sektora u cijeloj zemlji, pošto bi novi porez poskupio završni proizvod za oko 32 posto, hrvatski nakladnici već najvljuju da će se obratiti stranom tržštu, na prvom mjestu tiskarskim poduzećima u Ljubljani i Veroni, ali i u drugim gradovima. Na istoj sjednici Ljubica Javor, savjetnica pri Ministarstvu financija, nije znala jasno odgovoriti iz kojega je razloga odlučilo izdati zakon koji je poput presude. Oglasio se i osporavani ministar financija Božo Prka, ali na jednoj sjednici vlade, koji je izjavio da će uskoro biti izdani dekreti za razne nakladničke kuće, nazvane 'dužničkim'. 'Nećemo prihvatiti uvjete - uzviknuo je Prka - niti ćemo davati popuste. Porez na usluge će biti naplaćen, nakon čega se mogu ulagati žalbe, do posljednje instance upravnoga suda'. Ostajući na području informacija, treba istaknuti da je kći predsjednika Tuđmana Nevenka tužila 'Feral Tribune' splitski satirični list koji režim ne štedi od uboda. Gospođa je zatražila isplatu za moralnu štetu nanesenu u člancima objavljenim u tiskovini, a koji su po njezinom mišljenju uvrjedljivi." NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 2. V. 1996. Hrvatska hvali svoj položaj, no zapadni ulagači oklijevaju "Otkako u bivšoj Jugoslaviji topovi šute, zapadni se poduzetnici sve više pitaju trebaju li ulagati u Hrvatsku. Istodobno u Zagrebu očito pod pritiskom visokoga inozemnog duga i sve veće bankarske krize raste spoznaja da se sanacija zastarjeloga proizvodnog aparata i boležljive infrasturkture može postići samo uz snažnu pomoć inozemnoga kapitala. Tim se pitanjima nedavno u Beču bavila konferencija predstavnika Hrvatske vlade i austrijskih poduzetnika. Hrvatski ministar gospodarstva Davor Štern istaknuo je dobre gospodarske okvirne uvjete i veliku pričuvu radne snage. Da bi se rat zbog istočne Slavonije opet mogao rasplamsati drži nevjerojatnim: reintegracija će proteći mirno. Autocesta Zagreb - Beograd bit će ponovno otvorena u svibnju a prirodni pogodni pložaj Hrvatske u regiji dobit će veće značenje pristupom Srednjeeuropskoj slobodnoj trgovačkoj zoni (CEFTA) koji se očekuje 1997. godine. Najveći potencijal rasta Štern kratkoročno vidi u putničarstvu. U tekućoj godini očekuje skokovit porast noćenja s 8,5 na 26 milijuna i prihod s 0,75 na 2 milijarde dolara. Sanacija banaka napreduje i ta je branša za strane ulagače otvorena. Ministar privatizacije Ivan Penić ukazao je na poboljšane uvjete ulaganja zbog nedavno revidiranoga zakona o privatizaciji. Poslovnom planu budućeg ulagača daje prednost kod maksimiranja kupovne cijene. Time se poduzeća mogu prodati po tržišnoj vrijednosti a ne kao dosada po - uglavnom uvećanoj - uknjiženoj vrijednosti. Nakon zaključenja uposebničenja 90 posto maloga i srednjeg veleobrta, treba uposebničiti velike pogone. Predviđeno je mnoštveno posebničenje po češkom uzoru. Za stjecanje dionica ratnim su veteranima, ratnim udovicama i siročadi, prognanicima, ratnim beskućnicima i političkim progonjenicima ponuđeni besplatni kuponi. Odnosna poduzeća imaju ukupnu knjižnu vrijednost od preračunano tri milijarde njemačkih maraka. Govori se o ukupno 300 tisuća ljudi koji imaju pravo na njih. Daljnjih 250 velikih poduzeća koja zasad još uglavnom nadzire Hrvatski fond za privatizaciju bit će izravno prodana posebnicima. Vlada naposljetku želi još i sedam od deset svojih pogona državnoga monopola - od naftnoga veleobrta do državnih šuma - bar djelomično dati u posebničke ruke. Ministar računa da će veliki dio od onih 600 tisuća Hrvata koji su u posebničenju već stekli dionice u 2500 poduzeća te dionice prodati - jednako kao i vlasnici dionica nadolazećega mnoštvenog posebničenja. Poduzetnici koji već rade u Hrvatskoj cijene sposobnost i želju za učenjem svojih hrvatskih suradnika. No Hrvatska više nije zemlja niskih plaća. Prosječna mjesečna plaća je preračunato 400 dolara na što treba dodati 120 posto ostalih popratnih troškova. Pozitivno je ocijenjeno oporezivanje koje vrijedi od početka godine za prihod osoba i dobit poduzeća po jedinstvenoj stopi od 25 posto. Sustav kojeg su napravili njemački stručnjaci osim toga dopušta odbitak 'zaštitne kamate' od vlastite glavnice za zaštitu od inflacijskoga troška. No kuna je jedna od najčvršćih valuta u reformskim zemljama. Vlada i Narodna banka strogo se pridržavaju politike čvrste valute. Tako je izjavio Velimir Šonje, voditelj istraživačkoga odjela banke. Velika zapreka su međusobna zaduživanja poduzeća ('prstenasto zaduživanje'). Izjave oba ministra u tome bile su slabo uvjerljive. Državna agencija za sanaciju banaka još nije sposobna za funkcioniranje, burzovni odbor još nije konstituiran. Zagrebačka burza još nema važne tehničke pretpostavke za željenu elektronsku trgovinu vrijednosnim papirima, primjerice Clearing House ili središnji depo vrijednosnica. Još nije sigurno vladaju li u Hrvatskoj realnije predodžbe o cijenama poduzeća koja treba posebničiti i jesu li političke spletkarske igre s neomiljenim inozemnim ponuđačima u posebničenju napokon stvar prošlosti. Gospodarsko ozdravljenje Hrvatske mora dakako krenuti od maloga veleobrta. No tom krugu poduzetnika, upozorio je Peter Goldscheider iz Epic-Investment gesellschaft na svršetku konferencije, inozemni će se ulagači prilagoditi ako nađu slobodan i jasan tržišno gospodarski sustav koji domaćima i strancima nudi jednake prilike" - izvješćuje list. Fleksibilna formula "Njemačko-američko suglasje o mirovnoj akciji u Bosni i Hercegovini koju vodi NATO (IFOR) ima taktičke razloge: želi se izbjeći unutarnjepolitičku raspru na tu temu (što je razumljivo) te Srbe, Hrvate i Muslimane i dalje držati pod vremenskim pritiskom (što je manje prihvatljivo). Formula o 'planskom svršetku' je fleksibilna: proteže se od potpunoga povlačenja postrojba u prosincu - tako je prvobitno zacrtano - do početka povlačenja u prosincu što bi svršetak pomaknulo do proljeća. No ipak je svim sudionicima jasno da već sada treba razmišljati izvan tih termina. Kontaktna skupina mora postojati i dalje kako bi obavljala diplomatsku superviziju. Razmišlja se i kako bi se mirovni proces moglo podupirati vojno i poslije proljeća. Hoće li pri tome Europljani moći, trebati ili morati imati vodeću ulogu ovisit će o završetku NATO-ovoga proljetnog zasjedanja u Berlinu. Ako Savez uspije u lipnju odgoditi svoj koncept za jačanje europskoga stupa NATO-a - stručna riječ za to je 'Combined Joint Task Forces'- razmišljanja će pravo tek početi" - drži komentator lista Nm. DIE WELT 2. V. 1996. Kako dugo u Bosni? "Vojnici NATO-a sasvim očito pokazuju veći smisao za stvarnost nego političari glede onog što se u ratom izmučenoj Bosni i Hercegovini mora dogoditi nakon istjeka jednogodišnjeg roka iz Daytonskog sporazuma. Dosad postignuti uspjesi mirovne postrojbe IFOR i prva politička slaba približavanja nekadašnjih zaraćenih strana navode ih na zaključak da proces popuštanja zahtijeva ruku pomoćnicu izvana dulje nego do 20. prosinca. Dosad su se zapadni političari lijepim riječima htjeli izvući od tog stajališta - vjerojatno jer američkom predsjedniku Billu Clintonu ne žele pokvariti izbornu borbu. Jer Clinton koji se utrkuje s republikanskim konkurentom Doleom za ponovni izbor, ne želi među svojim građanima doći na glas da naglo mijenja mišljenje. Naposljetku je obećao naciji da će se američka postrojba povući godinu dana nakon početka američkog angažmana na Balkanu. Većina Amerikanaca su na to vrlo osjetljivi. Uz gunđanje su priznali da Europljani bez pomoći SAD-a nisu mogli prisiliti narode na Balkanu da ušutkaju oružje. Dosad je za gušenje javne raspre o tome što se treba dogoditi 'poslije IFOR-a' rabljen i argument da će to na balkanske protivnike obaviti pritisak da se brzo sporazumiju o političkom zajedništvu. Tu se otkriva naivnost u razmišljanju. Takvo razmišljanje previđa, želi previdjeti da političke suprotnosti na Balkanu kao nasljeđe stoljetnih nesloga među vjerama, etnijima i ideologijama pritišću sadašnjost - kao da će taj teret nestati za godinu ili dvije. Stoga je pametno da se na Zapadu u miru i dugo prije daytonskog dana 20. prosinca opušteno - i javno uz sudjelovanje javnosti - odluči o pravim koracima za doba 'poslije IFOR-a'" - piše Ruediger Moniac. UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI GULF NEWS 2. V. 1996. Promovirajući patriotizam "Sin muslimanskoga religioznog poglavara u Bosni, bivši premijer Haris Silajdžić dao je ostavku prošloga rujna, prosvjedujući protiv vjerske netolerancije bosanskoga predsjednika Alije Izetbegovića. Silajdžić, (52), nedavno je osnovao novu političku stranku koja se zove Za Bosnu i koja će biti glavni takmac vladajućoj SDA predsjednika Izetbegovića na izborima u rujnu. Silajdžić potječe iz religiozne obitelji - njegov je otac jedan od najvažnijih muftija u Bosni, a bio je djelatan u politici i prije rata. U teškim vremenima raspada Jugoslavije pokušao se zalagati za suradnju s ostalim europskim narodima protiv nacionalizma. Radio je kao ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine tijekom jugoslavenske federacije, zadobivši reputaciju umjerene osobe. Uz potporu mjesnih intelektualaca i bosanskih biznismena prije par tjedana je odlučio osnovati političku stranku. Njihovo je sjedište u nekoliko malih soba na četvrtom katu nebodera blizanaca u Sarajevu, preko puta poznatoga hotela Holiday Inn koji je sada središte međunarodne novinarske mreže grada. - Odabrali ste plavo za Vaš grb, nasuprot zelenoj boji kojom se služi predsjednik Izetbegović. Je li to zbog podsjećanja na zastavu Europske unije? = Dakako. Mi smo dio Europe. - Ipak, danas u Bosni Vlada naglašava islamizaciju. = Jer smo Europljani i Muslimani istodobno, imamo mogućnost izraziti ono najbolje u europskoj kulturi, kao i umanjiti njezine loše aspekte na minimum. Realnost je jednostavna: Bosanci smo i moramo se ponašati kao Europljani. S obzirom da živimo u samom srcu Europe, ne shvaćam kako bismo mogli biti bilo što drugo nego Europljani. - Neke europske nacije se boje radi vaših bosansko - muslimanskih korijena. = Ne mislim da je to pravi razlog. Kad bi se Europa uistinu bojala da bi Bosna postala neuropska, onda bi u tom slučaju intervenirali još prije par godina, spriječivši fašističku agresiju. Da je istina da smo se ovim ratom borili da onemogućimo ili proguramo određenu religiju vjerujem da bi Zapad itekako brzo intervenirao. Europa se ne mora bojati islamske vjeroispovjesti mnogih Bosanaca, ali mora biti zabrinuta radi porasta određenih fašističkih tendencija u ovoj zemlji. Te su tendencije izazvle smrt više od 200 000 života u Bosni i uništile su zemlju. Bosanski su Muslimani već puno puta pokazali djelom, a ne samo riječima da su civiliziraniji, tolerantniji i humaniji nego ostali sudionici rata. Npr. u Sarajevu nije taknuta niti jedna katolička građevina, iako smo ih lako mogli uništiti sve. Dotle je širom zemlje uništeno kojih 1 000 džamija. U Banja Luci niti jedna nije pošteđena. Nisu samo uništene topovima, nego su i teroristi u njih postavili bombe. Sigurno da je i, de facto, podjela Bosne nanijela mnogo štete Muslimanima pa su ponkad oni reagirali tako da su činili isto. A to je upravo ono čemu su se i nadali naši neprijatelji. - Ipak, Daytonski sporazum je zapravo ozakonio podjelu Bosne po etničkom ključu. = Mirovni je sporazum imao, s jedne strane, pozitivan i integracijski učinak, a na drugoj, negativni i dezintegracijski. Zapravo je njime međunarodna zajednica ozakonila genocid nad Bosancima. To je vrlo važna činjenica. To je isto i pokazatelj niza pogrješaka počinjenih od međunarodne zajednice. U Daytonu je formalno priznat integritet Bosne , ali je potom podjela ucrtana na zemljovide. To je negativna podjela u kontekstu pozitivnoga priznanja teritorijalnoga integriteta Bosne. Sada su Bosanci suočeni s izazovom koji naglašava negativne ili pozitivne aspekte sporazuma. Suočeni smo s određivanjem naših prioriteta, kao i određivanja redosljeda kojim ćemo ih ispunjavati. Čvrsto vjerujem da prvo moramo zajamčiti teritorijalni integritet Bosne, kao i njenu suverenost. Drugi će korak biti pokretanje snaga koje će zemlju povesti u slobodu i demokraciju. - Bosna će održati izbore za šest mjeseci. Mislite li da je oportuno ili čak korisno održati izbore sve dok zemlja nema političke strukture koje bi bile dovoljno jake da mogu jamčiti provedbu poštenih i fer izbora? = Sigurno ne mislim da je trenutno političko ozračje idelano za održavanje slobodnih i poštenih izbora. Tek se oslobađamo pola stoljeća komunističke vladavine. Sve naše strukture, kao legalni sustav i sustav komunikacija i medija smo nasljedili od prošloga režima. Najvažniji je aspekt stanja način razmišljanja većine bosanskih političara, kao i vladajuće klase koja je još uvijek autoritarna i razmišlja monopolistički. - Kako može doći do promjena? = Pokušavam učiniti sve ne bi li se borio protiv monopolističkoga shvaćanja vlasti. Istodobno sam i realan: nije lako izbrisati 50 godina autoritarnog vladanja u nekoliko mjesci. Jedan od primjera su mediji koji su uposebničeni, ali se ništa nije promijenilo u njihovoj ovisnosti o vladajućoj eliti. Bilo tko, tko pokušava individualno reći nešto, odmah je izoliran. - Vaša se stranka zove Pro Bosnia. = Ime je naš način isticanja nakane ne da se borimo da bismo došli na vlast, nego da Bosna pobijedi. Naš je cilj očuvati jedinstvenu Bosnu, kao i raditi na njezinom napretku i razvoju. - Kako? = Suprostavljajući se fašističkom konceptu koji želi odvojiti Bosance po etničkoj i religioznoj pripadnosti. - Je li Vaša stranka muslimanska? = Pro Bosnia namjerava govoriti u ime svih bosanskih patriota, bez obzira na njihovu osobnu religiju ili etničku pripadnost. Dobrodošao je svatko kome je cilj jedinstvena, slobodna i demokratska Bosna. - Puno govorite o jedinstvu, ali je Mostar primjer nefunkcioniranja toga načela; umjesto da njime vladaju zajedno Hrvati i Muslimani, podijeljen je i svaki sektor vodi njegova frakcija. = Razlog tomu jest da su Hrvati, kao i hrvatski političari odlučili ne surađivati. Prije dvije godine je u Washingtonu potpisan sporazum koji je stvorio federaciju između Bosne i Hrvata. Svi smo u međuvremenu čuli i pročitali puno izjava o dobrim namjerama, ali se na terenu ništa nije promijenilo. Na teritoriju pod hrvatskom vlašću je vidljivo samo da je riječ o produžetku Hrvatske, a to se da zamjetiti i po novcu, redarstvenim odorama, kao i registarskim pločicama na automobilima, kao i brzoglasnim linijama. Velika većina hrvatskih političara se razmeće željom o ukidanju federacije, kako bi to područje aneksirali Hrvatskoj. - Dali ste ostavku na mjesto u vladi, i SDA Vam je zatvorila vrata. Nakon izbora, biste li prihvatili Izetbegovićevu ponudu za stvaranje koalicijske vlade? = Još je prerano govoriti o mogućim koalicijama i suradnjama. Jedino što mogu reći sada je da ćemo surađivati sa svim Bosancima koji vjeruju u suverenu, jedinstvenu, slobodnu i demokratsku Bosnu," završio je Silajdžić. INDIJA NATIONAL HERALD 27. IV. 1996. Pjesnikova vizija svijeta List, kojeg je osnovao Jawaharlal Nehru, objavljuje tekst o pjesništvu Drage Štambuka, hrvatskog veleposlanika u Indiji. "Platonov idealizam zamišljao je filozofa kao vladara i vladara kao filozofa. Kako bi bilo zamišljati pjesnika kao diplomata i diplomata kao pjesnika? U Platonovoj 'Državi' pravda je kardinalna vrlina koja stoji na čelu drugih vrlina kao što je dobrota. U viziji svijeta Drage Štambuka 'ljepota' postaje kontrolirajuća vrlina. Kad ga upoznate, njegove riječi nose još jaču uvjerenost nego što nehajno čitanje njegove poezije sugerira. Time se ne želi podcijeniti njegova poezija kao takva. Drago Štambuk je pjesnik izraza više nego tehnike i neke od njegovih pjesama izgrađene su na simbolima sklopljenih imidža. U njegovim pjesmama osjeća se i udaljeni patriotski ugođaj i snažno proživljena briga za čovječanstvo. Ljubav, ljepota, nasilje i smrt često su združene u nadrealnom slaganju riječi. Mogu se spomenuti neke pjesme iz zbirke 'Nezdružive životinje': Smrznuti sarajevski štakori, Hir, i Praška zima. Među njegovim najdražim pjesnicima su Fernando Pessoa, Paul Cesan i William Butler Yeats. Pessoa je glavni lik portugalskog modernističkog pokreta, pjesnik koji se bavio metafizičkim i egzistencijalnim pitanjima. Mnogostrana ličnost, Pessoa, kao i W. B. Yeats bio je jedan od najvećih poetskih genija ovog stoljeća. Paul Celan jedan je od najistaknutijih poslijeratnih pjesnika njemačkog govornog područja. U njegovim pjesmama osjećaju se tragovi nadrealnog i mističnog uz slike terora i smrti. Yeats je bio vodeća figura irskog književnog preporoda. Liričar, simboličar i veliki dramatičar, taj je pjesnik istraživao mladost, ljubav i starost. Ovi pjesnici omogućavaju pravu pozadinu kako bi se istaknula, koliko god to bilo impresionistički, književna persona Drage Štambuka. (...) Definirajući što bi poezija trebala biti, Štambuk je izrazit i izravan. 'To je potpuno slobodna djelatnost'. On je 'angažirani' pjesnik. Svjestan je gledišta da je 'angažirana' poezija loša poezija kao što neki vjeruju. (Možemo se prisjetiti kako je pitanje angažirane poezije dovelo do oštre polemike između književnih velikana Jean Paul Sartrea i Alberta Camusa, francuskih egzistencijalista. Nije potrebno naglašavati da je Sartre podupirao angažiranu poeziju.) Prema Dragi Štambuku, postoje razni stupnjevi angažiranosti. Čak i intimne romantične pjesme mogu biti angažirane. (...) Ne izgleda ni najmanje uznemiren kad izjavljuje da je 'angažirani' umjetnik i da pokušava pomiriti u svojim pjesmama slobodnu aktivnost što poezija jest i angažiranost koju implicira: 'angažiranost' daje veće značenje kao što poezija daje gustoću. Tako to postaje glavni kriterij vrijednosti u Štambukovim pjesmama. Termin se širi i u značenju i u izražajnosti kad pjesnik dođe u dodir s metafizičkim pitanjima života i smrti, kad dođe do pitanja kolektivne odgovornosti i kada kao glavni prioritet odabire čovječnost. U stvari Štambuk osjeća da tako najbolje može služiti Hrvatskoj. Tražeći od ljudi da budu humani, čovjek i sam sebe usavršava. Istim takvim angažiranjem može se usavršiti i zemlja. 'Ljubav i strah zajedno daju mi kolektivnu odgovornost.' To su riječi vizionara koji je podigao Hrvatsku do njezinog sna. Naslov zbirke 'Croatiam Aeternam' smišljen je još 1987. kad Hrvatska još nije osnovana, kada se tek uzdizala i dobivala svoje mjesto na zemljovidu. Ispred svog vremena, sanjao je o Hrvatskoj u budućnosti. 'Humana, kulturna, demokratska i lijepa', tako ju vidi Štambuk. Lijepa je i doslovce i metaforički. Hrvatska je okružena najmodrijim od svih mora - jadranska Hrvatska osim ljepote krajolika ima i poetsku ljepotu, ljepotu koja će pozdraviti svijet. Hrvatska je tako živi opipljivi simbol ljepote koja će okupiti oko sebe novu izričajnost i novo značenje. Rijetko se može čuti da se ljepoti pridaje toliki ponos i prioritet. 'Hrvatska mora ostati vjerna samoj sebi'. Ta ideja je revolucionarna na svoj način. 'Croatiam Aeternam' je djelić angažirane poezije. To je knjiga o boli i čežnji. Rekvijem smrti, misa za mrtve. Snažan simbol u svom najboljem obliku. Simbol nezavršenoga projekta. (Poezija Drage Štambuka treba se razumijeti u kontekstu ratom podijeljene zemlje, između stvarnih slika mržnje i terora, okupacije i etničkih sukoba, smrti i ponovnoga rađanja zemlje nakon raspada Titove Jugoslavije što je dovelo do ponovnoga crtanja političkih zemljovida.) 'Poezija je bolna vježba', kaže Drago Štambuk. 'Vježba razotkrivajućeg sloja tjeskobe, vježba sublimiranja riječi, udruživanja nespojivog'. Kako život izgleda čovjeku koji je i doktor i pjesnik? Analitičko i intuitivno se pomiruju. 'Život se sastoji u zapažanju i razumijevanju. To je intuitivna i introspektivna aktivnost', osjeća Štambuk. Svjestan je mnogostrukosti života - njegove pokvarene i uzvišene strane. Cilj života, prema Štambuku, je 'popraviti se', drugim riječima 'kretati se prema biti'. U njegovim riječima izražena je egzistencijalistička istina: egzistencija prethodi biti. Način na koji se srami pogrešnih djela ljudi čini ga egzistencijalistom. Kao što kaže egzistencijalistička dikta: 'Taj čovjek nije odgovoran samo za sebe, već za sve ljude.' Kao pojedinac, Štambuk je živući egzistencijalist. Trebate sresti čovjeka koji se nalazi iza doktora, diplomata i pjesnika. Način na koji gleda na svijet vrlo je pozitivan i optimističan. 'Život je pomlađivanje, skupljanje i povezivanje stvari.' To se sve sakuplja do odluke 'da li je netko dijete svjetla ili mraka'. Kada se osvrće na Indiju, Štambuk naglašava potrebu istočnjačkoga pogleda na svijet, 'duhovnog i unutarnjeg načina gledanja'. Indijska kultura, prema njegovim riječima, pomaže čovjeku da postane bolji. Poistovjećuje ju s unutarnjom rukom koja nam pomaže, sa 'silom nevidljivoga koja dolazi iz dubine unutarnje strukture.' Herman Hesse pronašao je drugu polovicu svoje duše u Indiji. To bi mogao biti zbroj svega. Prema Štambuku, 'analitičko, diskurzivno znanje Zapada samo je jedno krilo. Istočnjačka mudrost je drugo krilo. Samo s oba krila može čovjek poletjeti prema spašavanju svijeta", piše Surinder K. Dutta. HRVATSKA VJESNIK 3.V.1996. Poziv iz Bonna kao neprijazan čin Carl Gustav Stroehm rašlanjuje njemački poziv hrvatskim oporbenjacima na razgovore u Bonn i piše kako "među demokratskim državama kontakti oporbenih stranaka i političara s političarima ili vladama drugih zemalja smatraju se normalnom pojavom" ali "svaka vlada se trudi da takvi susreti ne bi bili tumačeni kao 'miješanje u unutarnje stvari' jedne druge zemlje": "(...) Zašto onda Hrvati (opet) dobivaju od službene njemačke politike jedan 'poseban' - i ne baš ljubazan - tretman? Ako stavimo sve diplomatske floskule na stranu, onda ovaj bonski poziv hrvatskoj oporbi nije ništa drugo nego neprijazan čin prema hrvatskoj Vladi i Predsjedniku Republike. Pojavljivenje cjelokupne hrvatske oporbe u ovom sastavu i pod današnjim okolnostima - neriješenog spora oko zagrebačkoga gradonačelnika - značilo bi da njemačka vlada pruži oporbi ne samo političku i javnu platformu nego više od toga: da Bonn ohrabruje te snage u Hrvatskoj koje žele rušiti HDZ i prije svega predsjednika Tuđmana. (...) Tu su njemački krugovi, koji stoje iza ove 'pozivnice', osim toga i hrvatskoj oporbi napravili medvjeđu uslugu. Takve nepromišljene akcije mogu na neki način kompromitirati oporbene političare kao da oni moraju tražiti pomoć u inozemstvu protiv vlastite vlade. Čovjek se mora čuditi kako je nespretno postupila njemačka diplomacija u ovom slučaju. (...) Svakako, Kinkel nosi odgovornost za (tužnu) činjenicu da je Njemačka nakon Genscherova odlaska izgubila orijentaciju, osobito i prema jugoistočnoj Europi. Veliku prednost koju su Nijemci imali početkom 1992. godine, kad su kao prvi (osim Vatikana) diplomatski priznali neovisne republike Hrvatsku i Sloveniju, skoro je prokockana - na štetu ne samo Hrvatske nego i same Njemačke. Nijemci su djelomično od straha pred vlastitom hrabrosti popustili prema pritiscima europskih saveznika, koji su se bojali novog njemačko-hrvatskog savezništva. Bonn je istodobno počeo 'flert' s Muslimanima u Bosni. Na kraju, Nijemci su zalutali u nepredvidljivom terenu ljudskih prava, multietničkih težnja i iluzija i - na žalost, i to treba reći - nepoznavanja kompliciranih prilika o ovom dijelu Europe. Rezultati su došli na svijetlo dana u Mostaru - neslavan kraj Koschnickove misije - i prema Hrvatskoj. Na žalost, Nijemci - točno rečeno: službena Njemačka politika - nisu bili u stanju, da stvori klimu povjerenja i pravog dijaloga (a ne bahatog 'poučavanja' ili 'klasifikacija') među vodećim hrvatskim i njemačkim političarima.(...) Očigledno, američka administracija gleda na Hrvatsku iz strateške prespektive - dok Bonn moralizira umjesto da vodi politiku. To je šteta - u prvom redu za Njemačku," zaključuje Carl Gustav Stroehm. Miloševićev podunavski plan Mirko Sajler piše kako je Goran Hadžić preuzeo apsolutnu vlast u tzv. 'slavonsko-baranjskoj oblasti', zabranio iseljavanje i promijenio naziv iz starog 'SAO Slavonija, Baranja i zapadni Srijem' u prije navedeni novi. Autor dalje u tekstu raščlanjuje uzroke i ciljeve takvih poteza: "(...) Što bi mogla značiti ova promjena u vodstvu pobunjenih Srba u istočnoj Slavoniji i Baranji? Prema prvim istupima Hadžića, nije teško zaključiti da je njegov osnovni cilj što gušće naseliti hrvatsko Podunavlje srpskim življem, kako se sutra prognani Hrvati ne bi mogli vratiti na svoja ognjišta. To je očigledno i dio novog plana Slobodana Miloševića vezanog za to područje. Naime, Srbima je jasno da će UNTAES provesti svoj mandat i mirno reintegrirati taj prostor u hrvatsku državu. Tomu se neće protiviti ni Hadžić, a ni službeni Beograd. No, pri tome tražit će se najviše što se dobiti može - nekakav specijalni status (autonomija) jer, sada na tom prostoru, nakon etničkog čišćenja, Srbi žive u većini. Prema tom planu, kasnije će se tražiti referendum, na kojem će narod odlučivati s kim i kako želi živjeti. Da bi se domogao hrvatskoga Podunavlja, Milošević svoj plan više ne bazira na ratnoj opciji, već na 'izraženoj volji naroda'. Zbog toga bi Hrvatska morala inzistirati na vraćanju etničke slike onakve kakva je bila prema popisu stanovništva iz 1991. godine, dakle neposredno prije srpske agresije. U protivnom, hrvatsko Podunavlje, ako u njemu Srbi budu u većini, predstavljat će uvijek 'bure baruta'. Jer Beograd, tko god u njemu bude vladao, uvijek će nastojati da se domogne toga bogatog prostora. Uostalom, to potvrđuju i ideje srpskog hegemonističkog ideologa Stevana Moljevića, na čijim idejama su stasali Milošević, Šešelj, Jović i njihove marionete. Ideja, dakle nije nova, ona se proteže srpskim generacijama. I zato bit će neizbježno da se Hrvati vrate u svoje domove, jer će se samo tako taj prostor uspješno braniti od svih najezda s istoka." Dogovaranje, pa uvježbavanje Ivan Šabić piše o tome kako se hrvatska i muslimanska strana nikako ne uspjevaju, čak ni u nazočnosti vodeće sile svjeta, dogovoriti o uspostavi zajedničke vojske: "(...) Hrvatska strana očito i dalje ostaje pri svome stajalištu da, ponajprije zbog brojčane nerazmjernosti dviju komponenti budućih federalnih snaga, ne može pristati na potpuno utapanje HVO-a, a Izetbegović je odlučio poduprti prijedlog po kojemu bi se oružane snage u Federaciji potpuno integrirale. Međutim, stajalište muslimanske strane da vojne postrojbe 'ne bi smjele biti identificirane ili stvorene na temelju etničkih ili vjerskih načela' nije u skladu sa sporazumom iz Daytona po kojemu HVO i Armija BiH ostaju dvije odvojene komponente do razine korpusa pa su, čini se, započeli još jedni pregovori o već postignutim dogovorima, što u BiH ni do sada nije bila rijetkost. U konkretnom slučaju to, kao i općenito sporo napredovanje u dogovorima o federalnim vojnim snagama, ima osobitu težinu stoga što, kako je izjavio James Pardew, bez donošenja Zakona o obrani neće moći započeti provedba programa 'Opremi i uvježbaj' za koji su već osigurana sredstva od 500 milijuna dolara. Možda bi to federalnim partnerima trebao biti dovoljan motiv da ipak dođu do teksta Zakona o obrani," piše Ivan Šabić. Porezi i demokracija Vedran Kukavica osvrnuo se na aktualne afere oko utaje poreza u Novom listu i Panorami: "(...) Što se događa? Je li posrijedi frontalni udar države po medijima ili tek uobičajen posao nadzora provođenja zakona u poduzećima koja se ovom prigodom među inim bave i nakladništvom? Šarolikost spomenutih 'slučajeva' nagoni na pomisao da bi se moglo raditi o ovom potonjem. Jedni pokušavaju dokazati kako novine nisu proizvod nego usluga (!?), drugi (Panorama) promijenili su vlasnika a zadržali zaštićeno, tuđe ime, a kod trećih bi se moglo raditi o malverzacijama u poslovanju ukupnog prodajnog sustava: sve do kioska-trgovina s ponudom od prezervativa do cigareta.(...) Mediji postupaju drukčije izbjegavajući uopće razgovor na 'toj razini' i vole u samima sebi vidjeti zatirući plamičak demokracije na koji se, evo, nasrće prozaičnim sredstvima fiskalne represije. Medijsko nakladnička se sloboda pritom izvrće u svoju suprotnost rastežući sve do nekakvog privilegiranog položaja s obzirom na državni proračun. A 'nezavisni', hiperdemokratski, provladini i one čije sluganstvo premašuje okvire bilo kojeg režima...- svi zapravo stoje pred istim zakonodavnim okvirom kolikogod ustrajali na tome da ne postoje pravne činjenice, nego samo pravno tumačenje činjenica." VEČERNJI LIST 3.V.1996. Kamo je nestao '13. bataljun' D. Šantoši autor je izvješća o novopronađenim masovnim grobnicama u Slatinskom Drenovcu koje datiraju još iz vremena Drugog svjetskog rata i koje je krajem veljače ove godine posjetila Komisija za utvrđivanje lokacija masovnih grobnica Drugog svjetskog rata: "(...) Kubetni podrum na desnoj strani crkve Sv. Spasa u Drenovcu bio je pod zemljom, nevidljiv za prolaznika. Slučajnim zarušavanjem njegova svoda 1990. godine otvorila se jama u kojoj su se mogle primijetiti ljudske kosti.(...) O učinjenom i potom dobro skrivenom zločinu svjedoči veliki broj ljudskih kostiju, ljudskih lubanja s prostrijelnim rupama. Cijeli podrum, dužine oko 10 metara i širine oko dva metra, prekriven je slojem ljudskih kostiju. Drugo je stratište u Slatinskom Drenovcu, kako tvrde članovi Komisije, podrum zgrade Šumarije, točnije bunar u podrumu, u koji su, prema izjavama svjedoka, bacani leševi strijeljanih hrvatskih domoljuba. To mjesto tek treba potpunije istražiti. Na tzv. Čačić brdu, sjeverozapadno od Drenovca, Komisija je pronašla ostatke ljudskih kostiju kako izviru iz zarasle šume, a slični nalazi (ljudskih kostiju) pronađeni su na lokaciji Bijeli pijesak. Komisija Hrvatskog domobrana u Slatini istražila je i potvrdila imena 55 građana iz Slatine, Bakića, Sladojevaca, Četekovaca, Mikleuša, Nove Bukovice i Kozica koji su 1944. godine odvedeni i likvidirani u Slatinskom Drenovcu. No, to nije sve, postoji utemeljena sumnja da je još oko 100 do 120 nestalih građana sa slatinskog područja završilo svoj život u ovdašnjem logoru. U narodu se je tada govorilo: 'Onaj tko ode u "13. bataljun" (logor Sl. Drenovac), taj se nikada ne vraća'.(...) Na lokalitete ove 'slavonske Jazovke' uskoro treba doći i Komisija Sabora RH, kao i stručnjaci koji će detaljnije ispitati do sada pronađene lokalitete stratišta i grobnica, te potpunije rasvijetliti sudbinu nestalih Hrvata s ovog i šireg područja Slavonije i Podravine." SLOBODNA DALMACIJA 3.V.1996. Umirovljenike povezuje osjećaj nepravde Rudolf Mažuran, umirovljeni gospodarstvenik i diplomat, predsjednik nedavno osnovane Hrvatske stranke umirovljenika, u svome interviewu je ugalvnom govorio o radu i ciljevima svoje nove stranke, pa je među ostalim rekao: "(...) Stranke ovakvoga i sličnog karaktera svugdje u svijetu svoju budućnost temelje na neizvršenim obećanjima stranke na vlasti i tamo se ne može dogoditi da preuzete, a neizvršene obveze biračko tijelo već na prvim sljedećim izborima ne sankcionira. To kod nas još uvijek nije slučaj i to prvenstveno zbog naslijeđenog mentalnoga sklopa ljudi koji još uvijek očekuju da će njihove probleme na koncu riješiti netko umjesto njih. (...) U hrvatskoj se praksi čitavi zakoni mogu staviti izvan snage običnom Vladinom uredbom, poput Zakona o usklađivanju rasta mirovina s rastom plaća. Istodobno, Ustavni sud o pitanju mirovina šuti već tri godine, a u slučaju zagrebačkoga proračuna izjašnjava se gotovo preko noći. (...) Naši ljudi imaju osjećaj da su pokradeni i da im se bez trunke srama i osjećaja odgovornosti govori kako njihova novca više nema. Radi se naprosto o otuđenju privatnog vlasništva čija je nepovredivost propisana najvišim pravnim aktom hrvatske države. (...) Sve se pokušava opravdati ratom, a da apsurd bude veći, izvješća državne revizije govore o prekomjernoj rastrošnosti državne administracije koja umnogomu podsjeća na ponašanje pijanih milijunaša. Naša će se stranka odlučno i beskompromisno na svim razinama zalagati za reviziju poslovanja MI fonda, isplatu svih zaostalih mirovina u skladu sa zakonom i ostvarenje ostalih radom stečenih prava svim raspoloživim zakonskim sredstvima. Ako se i dalje bude zamagljivalo i odlagalo, spremni smo zatražiti međunarodnu zaštitu i ekspertizu temeljem općeprihvatljivih međunarodnih normi i standarda.(...)" 030401 MET may 96