VEČERNJI LIST: TITU, MAČEKU, PAVELIĆU I BUŠIĆU MJESTO JE U HRVATSKOJ

ZAGREB, 24. travnja (Hina) - U današnjem Večernjem listu Željko Krušelj piše o inicijativi o vraćanju smrtnih ostataka poznatih hrvatskih političara u domovinu, o kojoj je predsjednik Tuđman posebno govorio u jučerašnjem interviewu: #L# "(...) Predsjednik Tuđman upozorava upravo na taj fenomen nepotrebnog subjektivizma i hiperkriticizma, gdje se pojedinim političarima pripisuje odgovornost i za posljedice koje više nisu bile u njihovim rukama. Ne uzima se, drugim riječima, u obzir logika 'manjeg zla', koja je počesto hrvatskim političarima bila jedina alternativa, nego se sve prosuđuje po kriteriju 'najhrvatskijeg djelovanja'. Politički realizam, koji je uvijek glavni kriterij državničke ili stranačke uspješnosti, ne dopušta takva pojednostavljivanja, jer bi time većina povijesnih ličnosti, i to od početka 12. stoljeća pa sve do naših dana, bila preimenovana u - negativce. Svemu je tome, naposljetku, znatno pridonosila i unutarnja nesloga, proizašla iz nekritičkog vezivanja uz neke vanjske sile i totalitarne ideologije. Hrvatima, dakle, nisu uvijek bile krive samo tuđe politike, nego su počesto djelovali i u korist vlastite štete.(...) Tako Tuđman ukazuje na upornost i principijelnost Vladka Mačeka, kojom je Hrvate izvukao iz mraka šestosiječanske diktature i izborio Banovinu, što je bio i vrhunac haesesovske borbe legitimnim sredstvima. U kritičnim je trenucima, međutim, prevladao njegov pacifizam i nevjerovanje u mogućnost potpunog hrvatskog osamostaljenja u njemačko-talijanskom okruženju, koja ga je, s jedne strane, bacila na političke margine i, s druge, otvorila put ustaškom pokretu. Mnogo je složeniji slučaj, smatra Tuđman, poglavnika Ante Pavelića, ličnosti čije spominjanje, a kamoli opravdavanje, i danas Hrvatskoj izaziva diplomatskih nevolja i unutarhrvatskih sukobljavanja. Tuđman ne želi umanjiti njegovu odgovornost za ustaške zločine i prihvaćanje rasnoga zakonodavstva, ali ukazuje i na činjenicu da je Pavelić bio hrvatski nacionalist, a ne fašistički ili nacistički fanatik, kojega su nepovoljne međunarodne okolnosti natjerale u Mussolinijevo i Hitlerovo naručje. Francuzi i Britanci nisu, naime, nakon atentata na Stjepana Radića uopće pokazivali veći interes za rješavanje hrvatskog pitanja. Sve to ne opravdava njegove brojne zablude, zaključno s masovnim odvođenjem Hrvata u bleiburšku tragediju. Pavelić je, zaključuje Tuđman, reafirmirao ideju hrvatske države, ali ona takva kakvu je zamislio i oživotvorio nije mogla opstati. Povijesna se uloga onog trećeg kontroverznog velikana, Josipa Broza Tita, zasniva baš na tome što je Hrvatska u tom globalnom svjetskom sukobu mogla opstati, makar i unutar jugoslavenske federacije, samo na rezultatima antifašističkog pokreta i ZAVNOH-a. Tuđman je i tu dosljedan, kazavši kako ni Tita ne treba amnestirati za masovne zločine nad Hrvatima po okončanju rata, no premalo se razmišlja i o tome da je 'ne manje čeličnom metlom obračunao na srpskom tlu sa svim četništvom i velikosrpstvom, s njihovom dinastijom, diplomacijom, vojskom, s njihovim utjecajem u svijetu'. Uz to, preseljenje Titove grobnice u Kumrovec donijelo bi, kaže hrvatski Predsjednik, i nemale diplomatske koristi, s obzirom da 'gdje god se pojavimo, od Ujedinjenih naroda, u Aziji, Africi, pitaju za Tita i kad kažemo da je Tito bio Hrvat i da je bio jedan od istaknutih vođa trećeg svijeta, onda nas laganije prihvaćaju i kao samostalnu Hrvatsku'. Ne mogavši se pomiriti za života, ti bi simboli ne tako davnih hrvatskih uspona i padova naknadnim vraćanjem u svoju domovinu napokon i u kolektivnom pamćenju mogli dobiti mjesto koje objektivno zaslužuju. Pavelić i Tito ne mogu biti ideološki bauk generaciji koja je uspjela ostvariti svoju državnost, ali zato bi njihovi grobovi mogli biti opomena svima onima koji ni danas ne razumiju zašto Hrvati stoljećima nisu djelotvornije kreirali vlastitu povijest." (Hina) mc 240812 MET apr 96