ZAGREB, 4. travnja (Hina) - Mirko Galić osvrnuo se na dobrovoljni odlazak generala Tihomira Blaškića na Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu koji ga tereti za ratni zločin, i piše kako "generalu Blaškiću se mora priznati da je
napravio moralnu i političku gestu koja ga, zasad, razlikuje od drugih: nije se skrivao, izišao je na sudsku vjetrometinu, gdje (se) može puno dobiti i puno - ili još i više - izgubiti.
ZAGREB, 4. travnja (Hina) - Mirko Galić osvrnuo se na dobrovoljni
odlazak generala Tihomira Blaškića na Međunarodni sud za ratne zločine
u Haagu koji ga tereti za ratni zločin, i piše kako "generalu Blaškiću
se mora priznati da je napravio moralnu i političku gestu koja ga,
zasad, razlikuje od drugih: nije se skrivao, izišao je na sudsku
vjetrometinu, gdje (se) može puno dobiti i puno - ili još i više -
izgubiti. #L#
(...) Kakvi god motivi bili posrijedi, od Suda se ne može
pobjeći, kad su jednom već prihvaćena pravila igre. Ne može se na
riječima biti za 'Daytonski sporazum', koji je ustanovio obveze
pojedinih država u vezi s Međunarodnim sudom za ratne zločine, a
stvarno se ponašati drukčije, i raditi protiv njega. General Blaškić
je, s te strane, olakšao ulogu 'hrvatskoj strani', time što je došao
na svoju ruku, što odgovara prije svega za sebe. Hoće li ga sud uvući
dalje i dublje? Ovisit će o dokazima koje će uspjeti prikupiti,
optužba koliko i obrana.
Jedno je izvjesno: do presude će doći! Tihomir Blaškić ne može
više - kad bi i htio - nikuda i nikamo iz Haaga; tamo će dokazati svoj
dio istine. Bio oslobođen, ili osuđen, bivši zapovjednik HVO-a
sudjeluje u sastavljanju mozaika ratne odgovornosti; ne odgovornosti
za rat, ona je politički već određena time što je Srbija u
međunarodnim tijelima okvalificirana kao agresor, nago odgovornosti u
ratu. Politički, a i pravno, to je nešto drugo: u prvome slučaju,
Hrvatska i Hrvati su priznati kao žrtve koje su vodile oslobodilački
rat; u drugome su i sami mogli napraviti zločine, pogotovo u zamršenim
okolnostima, kakve su stvorene u BiH hrvatsko-muslimanskim sukobom
('sukobom između žrtava'). To što rat nije doveden do kraja otežava
razdvajanja pobjednika i poraženih, agresora i žrtve. Na Sudu je da
ustanovi takvu razliku; na hrvatskim vlastima da omoguće da se istraže
i 'vlastiti' zločini, tamo gdje ih je bilo, ne očekujući da se o svemu
odlučuje (samo) u Haagu. Da ne bi bilo novih 'jasenovaca' i novih
'dokaza' o 'genocidnosti' jednog naroda." piše Mirko Galić.
(Hina) dp mć
040720 MET apr 96