POST FESTUM TAJVANSKIH IZBORA: HONG KONG ĆE PRVI ISKUŠATI FORMULU 'JEDNA ZEMLJA, DVA SUSTAVA'

'JEDNA ZEMLJA, DVA SUSTAVA' (od dopisnika Hine Branka Merlina) BEIJING, 31. ožujka (Hina) - U vrijeme dok je Tajvan proslavljao svoje prve neposredne predsjedničke izbore kao demokratski iskorak, uz izraze zahvale novog-starog predsjednika Lee Teng-huia svima koji su diljem svijeta iskazali naklonost i potporu tajvanskoj demokraciji, službena kineska agencija Xinhua konstatirala je samo "završetak aktivnosti vezanih uz promjene u tajvanskom vodstvu". Javljajući o događajima popraćenim s tri uzastopne runde kineskih vojnih vježbi u Tajvanskom tjesnacu, ali i demonstracijom američke vojne sile kakvu ovo područje nije vidjelo 20-ak godina, Xinhua je uspjela reći sve što misli o tim "aktivnostima", a da pritom riječ "izbori" nije ni spomenuta. Je li riječ o tipičnoj kineskoj retorici kojoj je cilj magičnom snagom neimenovano pretvoriti u nepostojeće, ili nešto drugo, stvar je slobodnog zaključivanja. Za Beijing krajnje iritantni, tajvanski su izbori u svakoj svojoj fazi, od pripremne do završne, u globalnom medijskom prostoru dovodili Kinu u poziciju u kojoj joj je, s pravom ili ne, nametan i image zadrtog borca protiv demokracije. Otvoreno sučeljena oko pitanja Tajvana sa SAD-om, Kina je, moglo bi se reći, za svoj dio dizanja buke oko tajvanske demokracije zadužila vojsku, dok je političarima ostavila zadaću upornog i hladnog ponavljanja do srži ogoljenih stajališta glede uzroka krize u Tajvanskom tjesnacu i njezina rješenja. Pa ako joj se pri spomenu Lee Teng-huieve pobjede riječ "izbori" nije omakla, nije propustila naglasiti da je Tajvan neodvojivi dio Kine, spremne i sposobne braniti vlastiti suverenitet i teritorijalnu cjelovitost. A što s tajvanskom demokracijom? Beijing nema ništa protiv "prakticiranja demokracije" na Tajvanu, reći će potpredsjednik kineske Vlade i ministar vanjskih poslova Qian Qichen glavnom tajniku UN-a Butrosu Galiju (a Xinhua će riječ demokracija staviti pod navodnike); Beijing se samo protivi aktivnostima usmjerenim na podjelu Kine, znači ideji nezavisnog Tajvana. Inače, njegova politika ostaje nepromijenjena: "miroljubivo ujedinjenje, i jedna zemlja s dva sustava". Dok u prilikama kakve jesu, s Tajvana stižu i poruke u smislu spremnosti na ujedinjenje s Kinom nakon što ova provede opće izbore, analitičari već traže odgovor na pitanje u kojoj mjeri zapravo institucije demokratskog društva i predsjednički izbori na Tajvanu umanjuju izglede za ujedinjenje po formuli "jedna zemlja s dva sustava". Inače sklona planiranju na dulje staze, Kina je najavila da će joj tek poslije godine 2000-te Tajvan postati prioritet u tom pogledu. U međuvremenu, 1997. po formuli "jedna zemlja - dva sustava" vratit će Hong Kong pod svoj suverenitet, a 1999. i Macao. Kako u jednoj državi funkcioniraju dva različita politička sustava, svijet će imati prilike pratiti na primjeru Hong Konga, koji se po dogovoru Kine i Velike Britanije, sadašnje kolonijalne vlasti, pod suverenitet Beijinga vraća 1. srpnja iduće godine. S obzirom na bogatstvo Hong Konga i njegovu gospodarsku ulogu u ovom dijelu svijeta, jasno je da su i Beijing i stanovnici Hong Konga i te kako zainteresirani da se stabilnost i uspješnost grada ničim ne dovedu u pitanje. U tom smislu, preuzimanje suvereniteta nad Hong Kongom Kini je važno i kao poticajan primjer za preuzimanje Macaoa, ali i kao primjer koji bi Tajvanu trebao posvjedočiti da "mirno ujedinjenje po načelu jedne zemlje s dva sustava" ne znači odbacivanje demokratskog ustroja u korist utapanja u komunističkom oceanu. To su, naravno, očekivanja Beijinga. Na putu do nikad dovoljno predvidljive budućnosti, pak, pozornost i optimista i pesimista glede formule o jednoj zemlji s dva sustava danas privlače praktična pitanja koja se, kako se rok ujedinjenja bliži, postavljaju u sve konkretnijem obliku. Među njima, naravno, i pitanja koja se tiču budućnosti demokracije u Hong Kongu. No dok je Tajvan, računajući na uho koje će ga čuti, zazivao u pomoć tvrdeći da mu Kina ugrožava demokratski razvoj, Hong Kong je svjestan da Velika Britanija ne želi drastično zaoštravati svoje odnose s Kinom sučeljavajući se s Beijingom oko pitanja političkih reformi koje je, uz osudu Kine, provodio guverner Chris Patten. U Beijingu, pak, tvrde da se time demokracija u Hong Kongu ne dovodi u pitanje. Samo, kažu, ništa od samovoljnih rješenja i ništa od koraka bez dogovora s Beijingom. (Hina) mer br 310324 MET mar 96