DARDA, 19. ožujka (Hina-Verica Sikora) - Nakon pet godina okupacije Baranje, danas je u organizaciji UNTAES-a za civilna pitanja i vladina Ureda privremene uprave za uspostavu hrvatske vlasti u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom
Srijemu, sedam baranjskih prognanica obišlo svoje domove.
DARDA, 19. ožujka (Hina-Verica Sikora) - Nakon pet godina okupacije
Baranje, danas je u organizaciji UNTAES-a za civilna pitanja i vladina
Ureda privremene uprave za uspostavu hrvatske vlasti u istočnoj Slavoniji,
Baranji i zapadnom Srijemu, sedam baranjskih prognanica obišlo svoje
domove. #L#
Na nadzornoj postaji UNTAES-a na Biljskoj cesti u pratnji civilne
policije UNTAES-a i srpske policije iz Baranje prognanice su obišle
Bilje, Mece, Dardu i Čeminac, te razgledale svoje kuće. Mjesta u
zaposjednutoj Baranji su naseljena, u svim kućama gdje su prije
živjeli Hrvati i Mađari danas su novi stanovnici, Srbi iz zapadne
Slavonije ili drugih mjesta.
Koliko se moglo vidjeti, kuće nisu oštećene, ruševne su tek stare
kuće koje se godinama nisu popravljale. Svi natpisi mjesta su na
ćirilici i latinici. Ljudi na ulicama uglavnom nema.
Crkva u Bilju izvana je cijela, no, kako doznajemo, unutra je
opustošena.
U Čemincu Crkva Srca Isusova danas ima samo vanjske zidove,
a prognanice iz Čeminca Klaudija, Marija i Ivanka kažu da su tu crkvu
zvali baranjskom katedralom. Sa sjetom dodaju da je u Čemincu prije
okupacije živjelo 2500 stanovnika, od kojih tek pedesetak Srba.
Danas je situacija sasvim drukčija.
Marija iz Čeminca vidjela je danas sestru na trenutak, a majku tek iz
daljine. Ipak, kaže: "Sretna sam što sam u Baranji, čini mi se kao da
nikada nisam ni otišla". A sve dodaju "sada smo sigurne u povratak,
kuće ćemo brzo obnoviti i dotjerati, a život će teći onako kako mora".
Suputnica sedam prognanica - prevoditeljica Biljana, koja živi u
zaposjednutom Belom Manastiru, kaže da su stanovici zaposjednute
Baranje svjesni što znači proces reintegracije i da žele da to bude
mirnim putem. Ističući da je "običnom čovjeku dosta neimaštine i
brige", ona dodaje i "da je prisutan strah". Pitamo je od koga, a ona
objašnjava da se to odnosi na posao, uvjete života i budućnost.
U Baranji se prate hrvatski mediji i, kako kaže Biljana, "jasno nam
je da su neke stvari neizbježne".
Prvi obilazak zaposjednute Baranje prošao je bez izgreda, putem nam
je ponegdje stidljivo, a ponegdje pak i hrabro mahnuto u znak pozdrava.
Tek nekolicina je rukama pokazivala da misli drukčije. Bilo je i
pozdrava poznanika koji su danas u kućama svojih dojučerašnjih susjeda.
Srpska policija pratila nas je do nadzorne postaje UNTAES-a uz
poznatu "Čigilingi Čardu", sada u ruševnom i u tužnom stanju, a
policija UNTAES-a do kraja Biljske ceste.
Na kraju obilaska Phillip Corwin, šef civilnih poslova UNTAES-a u
Belom Manastiru, ističe svoje zadovoljstvo posjetom, naglasivši da su
"hrvatska i srpska strana pokazale dobru volju, a general Klein snagu
da to provede".
Corwin je izrazio svoje uvjerenje da će se takvi obilasci, a zatim i
susreti nastaviti, te da će sadašnji stanovnici Baranje posjetiti
Osijek i druga mjesta.
Posebno smo sretne što smo obišle svoju Baranju, danas na blagdan
sv. Josipa, koji se posebno svečano slavio u baranjskom mjestu
Popovcu, rekle su prognanice.
(Hina) vs vkn
191554 MET mar 96