PARIZ, 8. ožujka (Hina/AFP) - Pedeset godina nakon što je u Vichyu (Viši) uspostavljen kolaboracionistički režim s nacističkom Njemačkom, Francuzi su još uvijek podijeljeni u mišljenjima o jednom od najcrnjih razdoblja njihove
povijesti.
PARIZ, 8. ožujka (Hina/AFP) - Pedeset godina nakon što je u Vichyu
(Viši) uspostavljen kolaboracionistički režim s nacističkom Njemačkom,
Francuzi su još uvijek podijeljeni u mišljenjima o jednom od najcrnjih
razdoblja njihove povijesti. #L#
Suđenje, koje se održavalo od srijede do danas, a koje vodi
tužiteljstvo prizivnog suda u Bordeauxu, o tome treba li visokog
dužnosnika Mauricea Papona poslati pred porotnički sud zbog
suučesništva u zločinu protiv čovječanstva, probudilo je bolne
uspomene. Osuditi ili oprostiti, zaboraviti ili preuzeti odgovornost
za "višističku" prošlost - dilema nikada nije stvarno riješena,
uključujući najvišu državnu razinu.
U ime "nacionalnog pomirenja", kojemu je posvetio govor iz 1972.
godine, neogolistički predsjednik Georges Pompidou (Žorž Pompidu)
pomilovao je Paula Touviera (Pol Tuvie), bivšeg dužnosnika francuske
pronacističke policije, prije nego je postupak nanovo pokrenut pod
drugim predsjednikom i Touvier konačno izveden pred porotnički sud.
Tri godine kasnije, nasljednik Pompidoua Valery Giscard d'Estaing
(Valeri Žiskar d'Esten) izdao je ukaz da se 8. svibnja 1945. godine,
datum njemačke kapitulacije, više ne slavi službeno, i dao da se
položi stručak cvijeća na grob šefa francuske države iz Vichya,
maršala Philippea Petaina (Filip Peten), povodom 60. obljetnice
primirja u Prvom svjetskom ratu, 11. studenog 1978. godine. Taj
običaj, obnavljan svake godine od 1986. do 1992. pod Francoisa
Mitterrandom (Fransoa Miteran), ukinut je 1993. godine za vrijeme
njegova predsjednikovanja.
Sudjelovanje predsjednika Mitterranda, u privatnom svojstvu, na
obilježavanju 50. obljetnice racije na zimskom biciklističkom
trkalištu ("Vel d'Hiv") u Parizu u kojoj je stradalo oko 13.000
Židova, izazvalo je puno govorkanja. Mitterrand je potom ocijenio "da
je režim iz Vichya koji je naškodio interesima Francuske za tešku
osudu", ali da je njegova zadaća bila "stišati vječne građanske ratove
među Francuzima". Po njemu je zločinački bio "prvi antisemitski
zakon". Odbio se međutim "ispričati u ime Francuske", jer da
"Francuska nema ništa s time".
Tu "odgovornost Francuske", "zločinačko ludilo okupatora kojemu
pomažu Francuzi, francuska država", novi je predsjednik Jacques Chirac
(Žak Širak) priznao 16. srpnja prošle godine. Izrazio je žaljenje što
"Francuska, zemlja utočišta i gostoprimstva nije održala riječ
izručivši svoje štićenike njihovim krvnicima".
Od četiri Francuza koje se kazneno goni zbog zločina protiv
čovječnosti, danas ostaje nesigurna sudbina jedino Mauricea Papona
(85), glavnog tajnika prefekture u pokrajini Gironde (Žirond), na
jugozapadu zemlje, od 1942. do 1944. godine, u razdoblju u kojem je
1.690 Židova, od čega 233-oje djece, žrtava racija u Bordeauxu (Bordo),
odvedeno preko Pariza u koncentracioni logor Auschwitz.
Rene Bousquet (Rene Buske), šef policije iz Vichya, ubijen je 1993.
godine. Jean Leguay (Žan Lege), njegov stalni izaslanik na okupiranom
području, preminuo je 1989. godine, a Paul Touvier, bivši obavještajni
šef policije u Lyonu, osuđen je 1994. godine na doživotni zatvor,
nakon što je gotovo izbjegao kazni.
Nakon što je 1951. godine proglasio prvi zakon o amnestiji kaznenih
djela vezanih uz okupaciju, prije nego što je usvojio, 40 godina kasnije,
novi kazneni zakon (1991.) koji je sadržavao novu definiciju zločina
protiv čovječanstva, za koji je moguće dobiti doživotni zatvor,
francuski parlament također je često dao naslutiti svoju nelagodu.
Tu nelagodu osjeća jednako i pravosuđe, kao i većina Francuza,
rastrganih između dvaju velikih trenutaka iz života Philippea Petaina,
šefa režima iz Vichya, ali i vojnika - pobjednika u Prvom svjetskom
ratu. General De Gaulle, njegov veliki suparnik od 1940. godine, čak
je obasuo cvijećem njegov grob, ali samo jednom, uoči 50. obljetnice
primirja iz 1918. godine.
(Hina) bnš/bis bnš
081920 MET mar 96