MANDATAR ZA SASTAV NOVE TALIJANSKE VLADE NA RASKRIŽJU

RIM, 6. veljače (Hina/AR) - "Maccanico je čovjek prvog reda, poznajem ga cijeli život", riječi su kojima je predsjednik FIAT-a Gianni Agnelli prokomentirao imenovanje mandatara za sastav nove talijanske vlade Antonia Maccanica. Patron FIAT-a, što znači i velikog dijela talijanske industrije, ocijenjuje da su i ostali premijeri, u posljednje vrijeme, bili vrlo dobri, a na pitanje o eventualnom budućem sastavu nove vlade, koju bi trebale poduprijeti stranke desnog i lijevog centra, Agnelli kaže: "To je heterogena skupina, ali trenutno jedino moguća. Politika je umjetnost mogućeg". Hoće li Maccanico uspjeti u pokušaju da stvori vladu koja bi mogla dobiti potporu desnog i lijevog centra u Parlamentu? Nakon što je prošlog tjedna od predsjednika Republike Oscara Luigija Scalfara dobio mandat za sastav nove vlade, Maccanico će još nekoliko dana istraživati raspoloženje stranačkih čelnika, industrijalaca i sindikata, nakon čega će odgovoriti Scalfaru da li prihvaća ili ne mandat za sastav vlade. Većina političara, ali i privrednika, vjeruje da je za Italiju najbolje da se sastavi vlada koja bi imala zadaću pripremiti ustavne reforme kojima bi se došlo do stvaranja polupredsjedničke republike. No, ima i onih koji traže da Maccanico odmah iznese svoj program i da se izjasni u kojem pravcu će voditi reforme, prije nego li ga podupru. Taj zahtjev je iznio čelnik Nacionalnog saveza Gianfranco Fini, vjerojatno najjači čovjek desnice, jači i od čelnika skupine stranaka desnog centra, bivšeg premijera Silvija Berlusconija. Ispitivanja javnog mišljenja pokazuju da bi, ako bi se izbori sada održali, Fini na njima pobijedio. Zato i ne treba čuditi njegovo stalno postavljanje novih uvjeta za davanje potpore vladi - Fini je svjestan da će se, ukoliko Maccanico ne uspije sastaviti vladu, ići na izbore na kojima bi on mogao pobijediti. Istodobno stranke centra u Polu slobode, što ga čini Berlusconijeva skupina stranaka, nastoje pronaći suglasje s lijevim centrom glede reformi, kako bi se oformila vlada i kako bi na dužu stazu mogli oslabiti desnicu te stvoriti neku novu Demokršćansku stranku. Čini se kako se stranački čelnici više bore za prevlast nego li za dobrobit Italije, premda ističu da je upravo njihov plan taj koji bi mogao izvući državu iz krize. Činjenica je da je došlo vrijeme da Italija ima vladu koja bi mogla duže trajati i koju bi bilo teže srušiti. No, za takvo što je potrebno izmijeniti institucije. Tako, primjerice, postoji prijedlog, oko kojeg postoji dosta veliko suglasje između dva bloka stranaka, da se predsjednika Republike bira izravno, nadalje, da se i vladu izabire izravno, kao stranačku vladu (slično britanskom sustavu), a ne u Parlamentu, da se uspostavi samo jedan dom s manjim brojem zastupnika (sada ima 630 zastupnika i 315 senatora) itd. Za takve reforme potrebno je najmanje godinu dana, što znači da bi Maccanico, dobije li potporu svih stranaka, bio premijerom u cijelom tom razdoblju. Stranke koje se pribojavaju da bi u tom razdoblju mogle izgubiti sadašnji položaj žele da se odmah izađe na izbore - to su, prije svega, krajnja desnica i krajnja ljevica. Sve stranke centra, i lijevog i desnog, sklone su iznalaženju suglasja oko reformi i davanju potpore Maccanicu. Mandatar, međutim, ima problema i oko utvrđivanja ministara za sastav svoje vlade. Primjerice, dok desnica nema ništa protiv da na položaju šefa diplomacije ostane Susanna Agnelli, ljevica drži da u vladi ne bi trebale biti osobe koje bi mogle svoj položaj korisiti u privatne svrhe. Naime, sestra predsjednika FIAT-a, Agnellijeva je više puta prozivana u tisku da previše zastupa osobne, obiteljske interese. Za mjesto ministra vanjskih poslova spominje se i ime dosadašnjeg premijera Lamberta Dinija. Na sličan način stranke postavljaju svoje uvjete i oko ostalih ministarskih mjesta, tako da, osim suglasja na pitanju reformi, Maccanica, da bi sastavio vladu, očekuje i problem oko ministarskog sastava vlade. (Hina) st br 061403 MET feb 96