BONN, 6. veljače (Hina/AFP) - Pedeset godina nakon kapitulacije, Njemačka se sprema odati priznanje ratnom junaku posebnog tipa: američkom časniku koji je, u zemlji tada podvrgnutoj pljački, spriječio da 202 platna velikih majstora
zauvijek napuste njemačke muzeje i presele se u SAD.
BONN, 6. veljače (Hina/AFP) - Pedeset godina nakon kapitulacije,
Njemačka se sprema odati priznanje ratnom junaku posebnog tipa:
američkom časniku koji je, u zemlji tada podvrgnutoj pljački,
spriječio da 202 platna velikih majstora zauvijek napuste njemačke
muzeje i presele se u SAD. #L#
Njemačka može zahvaliti Walteru Farmeru što su na njezinom tlu
sačuvana remek-djela poput "Čovjeka sa zlatnom kacigom" (Rembrandtova
radionica), "Odmor za bijega u Egipat" (Lucas Cranach), jedna Venera
Sandra Botticellija, "Mlada žena s bisernom ogrlicom" Vermeera, i 198
drugih djela, od Holbeina mlađeg do Antoinea Watteaua.
No dodjela velikog križa za zasluge bivšem vojniku može poslužiti kao
primjer Rusiji u trenutku kad se pregovori između Bonna i Moskve o
povratu ratnog plijena koje je iz Njemačke odnijela Crvena armija
nalaze duboko u slijepoj ulici.
Godine 1945, dok su saveznici slavili pobjedu u Njemačkoj,
inženjerijski satnik Walter Farmer nije oklijevao stati na stranu
poraženih i prkositi hijerarhiji. "Učinio sam to iz jednostavnog
moralnog razloga", objašnjava on.
Upravo su ga bili imenovali 22. lipnja, tada je imao 30 godina,
direktorom odjela za povijesne spomenike, lijepu umjetnost i arhiv
Central Collecting Pointa u Wiesbadenu (na jugozapadu Njemačke). U taj
Collecting Point (i druge) Amerikanci su sabirali umjetnička djela
koje su Nijemci sklonili od ratnih strahota u tisuću provizornih
skladišta.
Iz tog Collecting Pointa 202 slike, nekada izložene u muzeju u
Berlinu i čuvane za vrijeme rata u rudnicima potaše u Hessenu (zapad),
odlazile su u SAD po naredbi generala Eisenhowera. "Nismo to smjeli
raditi", još i danas govori Walter Farmer.
Godine 1945., 7. studenog, objavljen je, na poticaj satnika Farmera,
"manifest iz Wiesbadena", koji je potpisalo 35 časnika sličnih
dužnosti: ukrcavanje slika za SAD stvara "presedan koji ništa ne može
obraniti. Nijedna povijesna uvreda nije trajnija i ne izaziva toliko
opravdane gorčine kao oduzimanje nekoj naciji dijela njezine kulturne
baštine".
Manifest nije spriječio da platna pređu ocean. No njegove odredbe i
angažman Waltera Farmera naišli su na odaziv javnog mnijenja i
"zgražanje" američkog tiska, prisjeća se 80-godišnjak. Predsjednik
Harry Truman bio je konačno primoran da donese odluku o vraćanju djela
nakon što su predstavljena američkoj javnosti.
SAD više ne posjeduju kulturna dobra izvučena iz ruševina nacističke
Njemačke, priopćeno je iz njemačkih vladinih krugova. Naprotiv,
Njemačka i dalje traži od Rusije povrat 200.000 muzejskih primjeraka,
od kojih su neki izuzetne vrijednosti, tri kilometra arhiva i dva
milijuna knjiga. Pregovori su stali na mrtvoj točci.
Što se tiče djela iz Wiesbadena, trenutno vise u muzeju Dahlem, u
Berlinu. Nakon što je prošli tjedan primio priznanje, jedno od
najuglednijih u Njemačkoj, Walter Farmer vidjet će ih danas prvi put u
svojoj 84. godini: "Nisam ih nikada vidio", priznaje on. Stigla su u
Wiesbaden kao što su iz njega otišla: u sanducima.
(Hina) bnš bnš mm
061127 MET feb 96