SARAJEVO, 1. veljače (Hina) - Najavljene kao timovi stručnjaka, relativno mladih i opskrbljenih svom potrebnom političkom potporom, novoutemeljene vlade Republike i Federacije i formalno su označile kako je rat prošao te se Bosna i
Hercegovina može posvetiti raščišćavanju ruševina i izgradnji obećane bolje budućnosti. Iako izabrani po različitim osnovama, s različitim ovlastima i ciljevima, premijeri Hasan Muratović i Izudin Kapetanović zapravo imaju osnovnu zadaću pomoći da se prijelazno razdoblje do izbora, najavljenih za rujan ove godine, prebrodi uz što manje političkih, ali i socijalnih potresa.
SARAJEVO, 1. veljače (Hina) - Najavljene kao timovi stručnjaka,
relativno mladih i opskrbljenih svom potrebnom političkom potporom,
novoutemeljene vlade Republike i Federacije i formalno su označile
kako je rat prošao te se Bosna i Hercegovina može posvetiti
raščišćavanju ruševina i izgradnji obećane bolje budućnosti. Iako
izabrani po različitim osnovama, s različitim ovlastima i ciljevima,
premijeri Hasan Muratović i Izudin Kapetanović zapravo imaju osnovnu
zadaću pomoći da se prijelazno razdoblje do izbora, najavljenih za
rujan ove godine, prebrodi uz što manje političkih, ali i socijalnih
potresa. #L#
Političku stabilnost zemlje u tom bi razdoblju trebao jamčiti mirovni
sporazum koji bi se trebao provesti uz budni nadzor vojnika NATO
saveza. Muratović i Kapetanović i prije službenog preuzimanja dužnosti
javno su obećali kako se neće baviti "visokom politikom", nego
rješavanjem životnih problema. Obojica su očito shvatila da im je
manevarski prostor ograničen jer su oni tu po volji i na temelju
suglasnosti SDA i HDZ-a BiH pa nema smisla uzaludno trošiti snagu na
stvari koje ionako ne mogu ili ne bi željeli izmijeniti.
Njihov prethodnik Haris Silajdžić na to nije želio pristati i odlučio
je prestati biti pasivnim promatračem dugotrajnih pregovora vodećih
političkih stranaka.
No, time što su već na početku ograničili svoje uloge, Muratović i
Kapetanović nisu sebi bitno olakšali zadaću. Uoči imenovanja novih
Vlada u Bosni i Hercegovini dogodio se prvi poratni socijalni bunt
iako je bio donekle prikriven zahtjevima koji bi se mogli nazvati
političkim ili možda humanitarnim.
Ljutite i očajne žene i djeca iz Srebrenice i Žepe uništile su ured
Međunarodnog Crvenog križa u Tuzli tražeći da ta organizacija uradi
ono što je moralna obveza međunarodne zajednice - da otkrije što je s
više od osam tisuća onih koji se vode kao nestali nakon okupacije
nekadašnjih istočnobosanskih enklava. Ti prognanici, međutim, nisu
krili ogorčenje i bijednom situacijom u kojoj su se našli živeći od
minimalne humanitarne pomoći u izbjegličkim kampovima. Srebreničani
preseljeni u sela na Ozrenu, iz kojih je prije pobjeglo srpsko
pučanstvo, nedavno su blokirali promet tražeći da se riješi njihov
status, okrivljivali su političare da se bore za fotelje dok oni
gladuju.
Vojnici koji su do jučer mogli samo sanjati o razvojačenju, sada
otvoreno negoduju kada ih se pokušava poslati kućama. Na posao mogu
računati samo rijetki, socijalna pomoć ne postoji, budućnost je
potpuno neizvjesna. O umirovljenicima koji svojih posječnih desetak
maraka primaju sa šest mjeseci zakašnjenja ne treba posebno ni
govoriti.
Novi ministar vanjskih poslova Jadranko Prlić, koji je dobro "ispekao
zanat" u području socijalnih problema, mučeći se radničkim štrajkovima
još prije rata, kratko je rekao parlamentarnim zastupnicima da se
Silajdžićeva Vlada stalno borila s dva problema - kako spriječiti
ratne sukobe koji bi ugrozili federalni projekt i kako osigurati
preživljavanje. Tako ogoljenih problema više nema, iako ni oni nisu
potpuno riješeni, ali se zato valja boriti sa znatno većim brojem
podjednako složenih pitanja.
Hasan Muratović potpuno je svjestan te tempirane bombe. "Pred nama su
ekonomski i socijalni problemi zbog kojih mir može doći u pitanje",
upozorio je on republički parlament. Rješavanja socijalnih problema,
po njegovim rječima, nema bez zapošljavanja ljudi, zapošljavanja neće
biti bez pokretanja proizvodnje a ona se ne može oživjeti u potpuno
razrušenoj zemlji bez znatne financijske pomoći iz inozemstva. Tu je
zapravo ključ cijelog problema - ako međunarodna zajednica pomogne, on
se može brzo početi rješavati. U protivnom slijedi afrikanizacija
Bosne pri čemu će biti potpuno nevažno tko je u toj zemlji na vlasti i
kakav mu je politički program.
Po procjenama stručnjaka Svjetske banke, ratne štete u BiH iznose oko
25 milijardi dolara, a međunarodna je zajednica pripravna izdvojiti
5,1 milijardi dolara za programe obnove u prve četiri godine. Prognoze
su, međutim, kako zapravo ne treba očekivati toliko koliko je obećano,
a valja imati na umu kako će veći dio pomoći stići u obliku zajmova. U
slučaju pogrešnog ulaganja, problemi koji sada prijete mogli bi se još
jače obrušiti na tu zemlju nakon nekoliko godina.
Analitičari zbivanja u BiH upozoravaju ipak kako su takvi
katastrofični scenariji malo vjerojatni. Zemlja je zapravo već pod
nekom vrstom međunarodne uprave koju od okupacije razlikuje samo
činjenica da su upravitelji stigli na poziv zakonitih vlasti. Nije
realno očekivati da oni dopuste propast projekta u koji su već toliko
uložili.
Što god da se dogodi u BiH, imat će odraza i na njezine susjede.
Muratović je najavio kako su veze Sarajeva i Zagreba od strateškog
značenja za njegovu Vladu, pa hrvatska politika ima velikih razloga
pozorno motriti na zbivanja u susjedstvu.
(Hina) rm mc
011126 MET feb 96