KOZIREV PODNIO OSTAVKU - TKO SU MOGUĆI NASLJEDNICI?

MOSKVA, 5. siječnja (Hina/AP/AFP) - Ruski ministar vanjskih poslova Andrej Kozirev podnio je u petak ostavku, priopćio je glasnogovornik predsjednika Borisa Jeljcina. #L# Predsjednik Jeljcin je prihvatio ostavku Kozireva, potpisavši odluku kojom ga oslobađa svih njegovih dužnosti, dodao je glasnogovornik. Kozirev, koji je trenutačno na odmoru nedaleko od Moskve, nije bio dostupan novinarima radi komentara. Sredinom prosinca Kozirev je na parlamentarnim izborima izabran za zastupnika parlamenta, a kako ruski zakoni ne dopuštaju da dužnosnici vlade istodobno budu i članovi parlamenta, Kozirev je morao birati između mjesta ministra vanjskih poslova i mjesta u ruskom parlamentu. Odlazak Kozireva s mjesta ministra vanjskih poslova, kako se ocjenjuje, mogao bi ojačati rastući nacionalizam u odnosima Rusije prema Zapadu, koji su se pogoršali u nekoliko proteklih godina nakon kratkotrajnog povoljnog razdoblja što je usljedilo poslije razdoblja hladnog rata. Kozirev je na mjesto ministra vanjskih poslova došao 1990. godine, dok je Rusija još bila dio bivšeg Sovjetskog Saveza. Godinu dana poslije, nakon propasti Sovjetskog Saveza, Kozirev je podržao program radikalnih reformi. Zbog toga su ga zajedno s predsjednikom Jeljcinom kritizirali dogmatski političari, zagovornika tvrde linije, koji su Jeljcinovu vladu optužili da služi stranim interesima i prodaje Rusiju Zapadu. Na te optužbe Kozirev je odgovorio u svojem čuvenom govoru, održanom 14. prosinca 1992. u Stockholmu na sastanku KESS-a, u kojem je upotrijebivši termine iz razdoblja hladnoga rata, opisao rat na prostoru bivše Jugoslavije, a Zapad prikazao "jadnim u odnosu na moćnu Rusiju". Govor koji je iznenadio sve sudionike sastanka, Kozirev je povukao samo nakon 30 minuta, izjavljujući da je dramatizirao kako bi pokazao što će dogoditi ako Zapad ne podrži reforme u Rusiji. Predsjednik Jeljcin se nakon nekog vremena ipak priklonio javnoj kritici programa gospodarskih reformi, udaljivši se od Kozireva. Nakon Kozirevljeve ostavke pojavilo se nekoliko imena koja bi ga mogla zamijeniti na mjestu ministra vanjskih poslova. Na popisu su prvi zamjenik ministra vanjskih poslova Igor Ivanov, ruski veleposlanik u Bruxellesu Vitalij Čurkin, savjetnik predsjednika za vanjsku politiku Dmitrij Rjurikov, bivši veleposlanik u SAD-u Vladimir Lukin, sadašnji veleposlanik u SAD-u Julij Voroncov, veleposlanik u Londonu Anatolij Adamišin, šef kontraobavještajne službe Evgenij Primakov, predsjednik donjeg doma parlamenta Ivan Ribkin i predsjednik gornjeg doma parlamenta Vladimir Šumejko. (Hina) bz mm 051700 MET jan 96