IZVJEŠĆE O RADU KOMISIJE ZA ZATOČENE I NESTALE

ZAGREB, 29. siječnja (Hina) - S prvim danima agresije na Republiku Hrvatsku počela su i ubojstva, ranjavanja ali i zarobljavanja i odvođenja u nepoznato hrvatskih branitelja i civila. Republika Hrvatska tako danas traga za 2810 osoba i o svakoj traženoj osobi ima sve važne podatke za traženje. Kako bi se prikupljali i obrađivali podaci o zatočenim i nestalim osobama te oslobađali i zamjenjivali zarobljenici, Uredbom Vlade Republike Hrvatske 17. svibnja 1993. osnovana je Komisija za nestale i zatočene. Izvješće o radu te komisije Vlada je poslala u saborsku proceduru i o njemu će uskoro raspravljati saborski zastupnici. #L# Pri Hrvatskom Crvenom križu od početka agresije na Hrvatsku bio je pokrenut postupak traženja za 13.800 osoba, a pri Komisiji za postupanje s osobama zarobljenima u oružanim sukobima 5800 osoba. Kako bi se ti podaci objedinili te ustanovio točan broj nestalih i zatočenih osoba, Komisija za nestale i zatočene je u početku 1994. obnovila zahtjeve za traženje, nakon čega je pokrenula postupak traženja za 2720 osoba, a do 1. siječnja 1996. za još 293 osobe. U ovom trenutku broj aktivnih traženja pri Komisji za nestale i zatočene je 2810 osoba, a o svakoj traženoj osobi Komisija ima sve važne podatke za traženje. Naime, za mnoge osobe zahtjev za traženje pokrenulo je više članova obitelji, neke su osobe pronađene, a da zahtjevi za traženje nisu bili poništeni. Najvažniji izvor podataka o sudbini nestalih i zatočenih su pregovori sa suprotnom stranom, na temelju kojih je Komisija saznala za sudbinu 19 osoba zarobljenih tijekom 1995. Uz to, na pregovorima radnih skupina hrvatske Komisije s Komisijom Vlade SRJ za humanitarna pitanja i nestale osobe, dana je službena, ali nepotpuna, informacija o 106 nasilno odvedenih, nestalih osoba 1991. na vukovarskom području, i to za 24 osobe koje se nalaze u tzv. SRJ i na privremeno zaposjednutu teritoriju RH, za 82 poginule i identificirane osobe s vukovarskog područja (za koje je zaprimljena potvrda o smrti za 66 osoba). Od početka agresije na Hrvatsku do 1. siječnja 1996. od 190 pregovora sa srpskom stranom 71 put se pregovaralo na središnjoj razini, a 119 puta na lokalnim razinama. U izvješću se navode i osnovne značajke tih pregovora, kao što je npr. povremeno zajedničko nastupanje samozvanih predstavnika s hrvatskih okupiranih područja, predstavnika bosanskih Srba te predstavnika iz tzv. SRJ, pa se pregovaralo s tri polazišta, tj. odgovornost se prebacivala s jedne strane na drugu. Srpska se strana, nadalje, koristila obustavljanjem procesa pregovora o zamjeni zatočenih i nestalih, a ne priznajući zarobljenike koji se nalaze u zatvorima pod njihovim nadzorom te ne dopuštajući Međunarodnom odboru Crvenog križa da ih popiše, blokirala je zamjenu zarobljenika. Da bi se otkrila sudbina nestalih i zatočenih, pomogla je i hrvatska diplomacija, pritisci na međunarodne udruge, suradnja s hercegbosanskom Komisijom za zamjenu. Pregovori su bili prekinuti nakon "Oluje", a na temelju Sporazuma o suradnji u traženju nestalih osoba, potpisanog u Daytonu, osnovana je Zajednička komisija za traženje nestalih osoba. Prvi je sastanak održan u Zagrebu u početku prosinca, a drugi, koji je bio dogovoren također u prosincu, nije se održao, što je srpska strana opravdavala činjenicom da se nisu međusobno priznale Hrvatska i SRJ. Unatoč srpskim smetnjama zatočeni su zamjenjivani i 1995. - zamijenjene su sve osim jedne osobe koje je popisao Međunarodni odbor Crvenog križa. Prošle je godine iz srpskog zatočeništva zamijenjeno ili oslobođeno 25 traženih osoba, dok je u mandatu Komisije za zatočene i nestale (od svibnja 1993.) zamijenjeno 247 osoba. Od početka agresije do danas u 80 zamjena iz srpskog je zatočeništva oslobođeno 6705 osoba. Tijekom "Oluje", "Une" i "Ljeta '95." zarobljeno je, odnosno nestalo 48 hrvatskih branitelja, od kojih ICRC 1995. nije popisao ni jednoga. Komisija je u pregovorima sa suprotnom stranom saznala da se još devet branitelja nalazi u zotočeništvu (dvije su osobe zamijenjene, pronađeni su i identificirani posmrtni ostaci pet osoba, a sada se pregovara o preuzimanju posmrtnih ostataka 12 poginulih pripadnika HV-a). Od osnutka Komisije preuzeto je od suprotne strane 212 posmrtnih ostataka nestalih osoba, a sada će se Komisija, kako se navodi u izvješću, preusmjeriti na preuzimanje posmrtnih ostataka hrvatskih branitelja nestalih na južnom bojištu 1992. i na području BiH, te posmrtnih ostataka hrvatskih branitelja pokopanih na području tzv. SRJ. Nakon "Bljeska" i "Oluje" prihvaćen je plan rada i osnovana provedbeno-stručna skupina za pronalaženje i zaštitu područja masovnih grobnica, ekshumaciju i identifikaciju posmrtnih ostataka hrvatskih branitelja i civila ubijenih i stradalih tijekom agresije 1991. i 1992. Po podacima pronađena je 51 masovna grobnica na područjima oslobođenima "Bljeskom" i "Olujom", a najviše ih je u Sisačko-moslavačkoj županiji. U masovnim se grobnicama nalazi najmanje 600 osoba, a do sada je pronađeno i više od 300 pojedinačnih grobova. Dosad je ekshumirano 135 posmrtnih ostataka žrtava, od kojih je identificirano 110, od kojih se 76 vodilo kao nestale, dok za 34 osobe nije bio pokrenut postupak traženja jer su obitelji znale za njihovu sudbinu. Uz navedene ekshumacije na zahtjev Međunarodnog kaznenog suda u Den Haagu ekshumirano je 19 posmrtnih ostataka s Pakračke poljane, a po izvješću Komisija još nema povratnu obavijest o identifikaciji. Komisija je svaki dan u vezi s obiteljima zatočenih i nestalih, te s njihovim udrugama, a dobra je suradnja u izvješću istaknuta i s ministarstvima obrane, unutarnjih poslova, pravosuđa, zdravstva te Uredom za žrtve rata, Hrvatskim Crvenim križem i međunarodnim dobrotvornim udrugama. (Hina - pripremila: Mirela Sertić-Janković) msj mć 291137 MET jan 96