MANJAK ŽITARICA I VIŠAK ALKOHOLNIH PIĆA

(od Hininog dopisnika Branka Merlina) BEIJING, 20. siječnja (Hina) - Uzrok čestom i glasnom pozivanju političara i gospodarskih planera na veća i brža ulaganja u poljoprivredu, nije teško naći: riječ je o naoko jednostavnom pitanju hoće li se Kina ubuduće biti sposobna prehraniti. Kineski je odgovor: hoće i mora. Usprkos rastu broja stanovnika i smanjenju obradivih površina, izazvanim što prirodnim uzrocima, što širenjem gradova, industrijskih postrojenja, cesta i drugih infrastrukturnih objekata. Svjesna vlastitih potreba, Kina je jednako svjesna i da se svijet nerijetko bavi pitanjem neće li jednoga dana manjak žitarica učiniti Kinu gladnim i agresivnim susjedom, pa onda i prijetnjom regionalnoj sigurnosti i stabilnosti. U posljednje vrijeme češće odgovarajući na pitanja koja se ovdje stavljaju pod zajednički nazivnik "teorija o kineskoj opasnosti", Beijing u istom dahu tvrdi kako Kina neće biti gladna, niti će, jednom gospodarski razvijena i moderna, bilo koga ugrožavati. Uz sustav mjera kojima je svrha ojačati i modernizirati poljoprivredu (ali i seljaka učiniti zainteresiranim za proizvodnju koja mu donosi dobit), nije ostalo zanemareno ni pitanje racionalnijeg korištenja žitarica. U raskoraku između proizvodnje i rastuće potrošnje, upozoreno je na ogromne količine žita koje godišnje propadaju zbog neprimjerenih skladišnih i transportnih uvjeta. Pozivajući na štednju sve skupljeg žita, stručnjaci su izračunali i koliko se na dan baci hrane u sredinama koje je rast standarda učinio izbirljivim i rasipnim. Izračunato je čak i koliko godišnje treba žitarica za prehranu pasa u kineskim gradovima, uz zaključak da su kućni ljubimci društveno nekorisni, a skupi. Napokon, javnosti je skrenuta pozornost i na činjenicu da bi uz manju potrošnju alkoholnih pića država raspolagala s mnogo više žita. Piti ili jesti, odnosno koliko godišnje Kina "popije" pšenice, pitanje je kojim se nedavno pozabavio ugledni "Guangming Ribao". Dnevni list koji izlazi u Beijingu, a za koji se kaže da je namijenjen intelektualcima, ponudio je čitateljstvu računicu iz koje je vidljivo koliko je pšenice potrebno za proizvodnju litre oštrog pića iz kategorije "bijelog alkohola", dakle raznih rakija koje se, uglavnom, proizvode od raznih vrsta žitarica. Detaljan račun pokazao je da su u 1994. tvornice rakije kao sirovinu potrošile količinu žita više nego dostatnu za trogodišnju prehranu jedanaest milijuna stanovnika Beijinga. Više od četrnaest milijuna tona žita završilo je, dakle, u bocama. Suočivši čitatelje s vrtoglavim brojevima, "Guangmin Ribao" podsjeća i na činjenicu da Kina danas prehranjuje 22 posto svjetskog stanovništva, a raspolaže sa samo sedam posto svjetskih obradivih površina. Nadalje, upozorava "Guangming", računica o potrošnji pšenice kao sirovine za proizvodnju žestokih pića, koja već prema vrsti sadrže od dva do 60 posto alkohola, možda i nije najtočnija. Nepoznato je, naime, koliko uopće u Kini ima proizvođača žestokih pića. Iako velik, broj od 35 tisuća za cijelu zemlju izgleda nepouzdan, jer ih je još 1993. u samo tri pokrajine bilo više od 25 tisuća. Sigurno je da im dobro ide te da, posebno po selima, male tvornice rakije niču kao gljive poslije kiše. To znači, kažu upućeni, da najveći broj proizvođača žestokih pića radi s tehnologijom koja potrošnju sirovine povećava i do 40 posto. Na podatke o "popijenoj" pšenici reagiralo je i čitateljstvo, šireći raspravu i na pitanje potrošnje žestokih pića uopće, zdravlja te na probleme alkoholizma. U međuvremenu, reagirao je i Odjel za partijsku izgradnju KP Kine. Poziva na štednju pšenice i na poštivanje već postojećih odluka Središnje disciplinske komisije glede gošćenja na državni trošak, dodana je i odluka kojom se ubuduće na službenim objedima u organizaciji partijskih organa ne smije piti žestoko piće. Da ne bude zabune, prema slovu odluke čak ne smiju biti ni poslužena. (Hina) mer br 200110 MET jan 96