Od stalne dopisnice Sanje PUCAK WASHINGTON, 11. siječnja (Hina) - Imaju li predsjednici pravo na ljutnju i naglost ili neodmjerenost? Odgovor je nedavno ponudio američki predsjednik Bill Clinton riječima: "I predsjednici su ljudi",
opravdavajući i sebe i svoje prethodnike za slučajeve verbalnih sučeljavanja s predstavnicima sedme sile u kojima su rukavice bile skinute.
Od stalne dopisnice Sanje PUCAK
WASHINGTON, 11. siječnja (Hina) - Imaju li predsjednici pravo na
ljutnju i naglost ili neodmjerenost? Odgovor je nedavno ponudio
američki predsjednik Bill Clinton riječima: "I predsjednici su ljudi",
opravdavajući i sebe i svoje prethodnike za slučajeve verbalnih
sučeljavanja s predstavnicima sedme sile u kojima su rukavice bile
skinute. #L#
Povod za takvu izjavu američkog predsjednika bio je tekst kolumnista
New York Timesa Williama Safirea koji je u ponedjeljak oštro optužio
Hillary Clinton da je, glede afere Whitewater, rođena lažljivica.
"Da predsjednik nije predsjednik, izručio bi snažniji odgovor od toga
na nos gospodina Safirea", prenio je predsjedničku obranu novinarima u
Bijeloj kući, istoga dana nakon što je objavljen tekst, glasnogovornik
američkog predsjednika Mike McCurry.
Novi napis Safirea u četvrtak očito je ponudio ruku pomirnicu.
Skloniji sam dvoboju snježnim grudama na 40 koraka, poručio je Safire
američkom predsjedniku, a zainteresiranima za ulaznice za boksački meč
predložio je da se obrate onome koji je to javno inicirao -
glasnogovorniku Bijele kuće.
Safire, kojeg je u srijedu Mike McCurry pokušao dobiti na telefon
kako bi mu izrazio svoje nezadovoljstvo zbog kvalifikacija prve dame,
nije u tekstu objasnio zašto se tom pozivu nije i odazvao.
Kolumnist New York Timesa ujedno je u četvrtak i zahvalio američkom
predsjedniku na mogućnosti da uđe u povijest anegdota o odnosu
američkih predsjednika i novinara. Da nije bilo Clintonova odgovora
kroz usta McCurrija, Safireova kolumna ostala bi za Washington
nepoznanica jer taj dan New York Times, zbog snježne oluje, nije ni
dospio do glavnog američkog grada, podsjetio je Safire.
Inače, to ugrožavanje novinarskog nosa od jednog predsjednika nije
prvo u američkoj povijesti.
Svojedobno je Harry Truman napisao jednom glazbenom kritičaru koji je
porazno iskritizirao pjevačke sposobnosti njegove kćeri: "Nikad vas
nisam sreo, ali kada budem, trebat će vam novi nos i nešto što će ga
poduprijeti".
Da maštovitost američkih predsjednika nije ostala samo na nosevima
svjedoči i to da je primjerice Franklin Roosevelt pozvao jednog
novinara da stavi kapu neznalice na glavu i stane u kut.
Od te epizode, koja će ući u novinarske arhive više kao zgoda nego
politički kompromitirajući incident, za sadašnjeg je američkog
predsjednika neugodniji nastavak senatskog preispitivanja afere
Whitewater te uloge prve američke dame u odnosima Clintonova poduzeća
istog imena i banke čija je propast koštala američke porezne obveznike
oko 60 milijuna dolara.
(Hina) ps sv
112140 MET jan 96