THE WASH. TIMES, 30. XII., BOSNA

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON TIMES Ž2=30. XII. 1997. Ž3=Preuranjeno izvlačenje iz Bosne ugrozilo bi krhki mir ... a uklanjanje sankcija nad Srbijom samo bi osposobilo krajnju desnicu List pod gornjim naslovom donosi dva pisma čitatelja; u prvom se Kurt W. Bassuener iz Washingtona osvrće na članak Pata Buchanana, objavljen 24. prosinca pod naslovom 'Balkanski policajac', a u drugom Norman Cigar iz Beča reagira na članak Georgea Kenneya od 23. prosinca, naslovljen 'Batinanje Bosne'. Tako Kurt W. Bassuener o podjeli Bosne kaže: "(...) G. Buchananova tvrdnja prikazuje podjelu Bosne kao izvedivu i povoljniju mogućnost za stabilizacijsku misiju pod vodstvom NATO-a. Ono što on ostavlja neizrečenim, sudbina je Muslimana bude li zemlja ostavljena na milost Beograda i Zagreba. (...) Muslimani bi bili ili manje nego jednakopravna manjina u Velikoj Srbiji ili Velikoj Hrvatskoj, ili bi naslijedili enklavu, gospodarski i strateški osuđenu na propast. Vjerojatno bi izbio novi rat iz kojega bi Sjedinjene Države teško mogle izostati. (...) Je li to mudro? Na kocki je previše vjerodostojnosti Sjedinjenih Država i Europe da bi se Bosni dopustilo da se podijeli, pogotovo s obzirom na naše prethodne neuspjehe na Balkanu." Bassuener nastavlja da je za trajni mir nužno uhićenje ratnih zločinaca i povratak izbjeglica te zaključuje: "Konačno se čini da je Clintonovoj vladi sinulo da moramo ostati u Bosni dok ne postignemo neke jasne ciljeve. Osnovno je da standardi koje postavimo promiču dugoročni mir i napredak za sve Bosance. Tek kad dosegnemo te standarde, Amerika se može sigurno izvući iz Bosne." U drugom čitateljskom pismu Norman Cigar piše: "Čini se da članak Georgea Kenneya, koji poziva na unilateralno uklanjanje preostalih sankcija nad Srbijom, nema dodira s realnim političkim ciljevima ('Batinanje Bosne', 23. prosinca.) On također nepošteno premješta teret odgovornosti s Miloševićeva režima (gdje on pripada) na međunarodnu zajednicu. Budimo jasni: veći dio sankcija već je podignut - što pokazuje 500 milijuna nedavnog inozemnog ulaganja u srbijanske državne telekomunikacije. Ostao je samo još pristup međunarodnim zajmovima i kreditima. Upravo suprotno onom što g. Kenney misli, sankcije mogu biti korisno oruđe u politici. U Iraku (jedan od primjera g. Kenneya) sankcije su pomogle spriječiti Sadama Huseina da potpuno razvije nabavu oružja masovnog uništenja. U slučaju Jugoslavije, sankcije su Beogradu otežale financiranje rata protiv svojih susjeda ili kupovinu naprednih raketa, letjelica i opreme za zračnu obranu, koju je predsjednik Slobodan Milošević, čini se, nedavno tražio od Kine i Rusije. Možemo samo pozdraviti želju g. Kenneya da promiče demokratsku oporbu u Srbiji, no možemo sumnjati u njegovu tvrdnju da su sankcije razlog snage g. Miloševića i krajnje desnice. Prije će biti da krajnja desnica ima mnogo više koristi od Miloševićeva iskorištavanja gospodarstva i političkog sustava, koji uništava živote običnih ljudi. Zapravo, kad god je međunarodna zajednica činila ustupke, g. Milošević je to prikazivao kao dokaz inozemnog odobravanja njegove vladavine te se time služio da bi potkopao tvrdnje oporbe. Onemogućujući strukturalnu promjenu u političkom i gospodarskom sustavu, g. Milošević će vjerojatno uporabiti nove inozemne zajmove da učvrsti vlastiti režim (kao što je učinio s prihodom od Telekoma, koji je potrošen za izbornu kampanju njegove stranke) te da odgodi reformu, na štetu oporbe i dugoročne stabilnosti. (...) Na kraju, izbor između reintegracije u međunarodnu zajednicu i slijeđenja čvrstorukaške kontraproduktivne politike leži na g. Miloševiću, a ne na međunarodnoj zajednici ili g. Kenneyu", završava g. Cigar. 310213 MET dec 97