FRANCUSKA,LE MONDE,26.12.1997.,NATO

Ž4=FRANCUSKA Ž1=LE MONDE Ž2A=26. XII. 1997. Ž3=NATO-ov uzak put u Bosni "Odlučeno je: međunarodna zajednica neće povući svoje vojne snage u Bosni nakon 30. VI. 1998., do kada traje mandat SFOR-a (NATO-ovih snaga za stabilizaciju). Predsjednik Clinton je priznao da se 'prevario' kada je mislio da će za osamnaest mjeseci provedba Daytonskih sporazuma toliko napredovati da će se 'boysi' moći vratiti kući. Nedavno je u Sarajevu doživio doček koji je razmjeran olakšanju što su ga stanovnici grada-mučenika osjetili kada su čuli za ovu odluku. Za NATO, kojemu je glavna dužnost da na terenu provodi odluke međunarodne zajednice, došlo je vrijeme važnih odluka. Do konca prvog tromjesečja 1998. stožer Saveza u dogovoru s Rusijom mora 'reformatirati' međunarodne snage i ponovno utvrditi svoje zadaće sukladno razvitku stanja na terenu. Javier Solana, glavni tajnik NATO-a, posjetio je Bosnu malo prije američkog Predsjednika kako bi na susretima s političkim vođama bosanskih stranaka, vojnim dužnosnicima i predstavnicima međunarodnih organizacija koje su tu nazočne, među kojima je OESS (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju) i HCR (Visoko povjerenstvo za izbjeglice), procijenio stanje na licu mjesta. Do toga je posjeta došlo nedugo nakon pothvata komandosa iz nizozemskih postrojba za posebnu namjenu tijekom kojega su uhićena dvojica Hrvata, osumnjičenih za ratne zločine, koje traži Međunarodni kazneni sud iz Den Haaga. Politički i vojni ishod toga pothvata više je nego skroman. Javier Solana morao je pretrpjeti žestok napadaj Krešimira Zubaka, predstavnika Hrvata u bosanskom Predsjedništvu koji je za SFOR rekao da je 'teroristička organizacija koja ne poštuje čak ni božićne blagdane', što je predstavnik iz republike srpske jako odobravao. S druge strane, usprkos činjenici da tražene osobe nemaju velik broj osobnih čuvara, došlo je do pucnjave. Jedan je nizozemski komandos čudom izbjegao smrt jer se metak odbio o oružje koje je nosio preko prsa. 'Zamislite kakvim bi se pogibeljima morali izložiti i koje bi gubitke morali podnijeti da bi se dočepali Karadžića ili Mladića koje stalno čuva više stotina ljudi', kažu u krugovima koji se bave tim pitanjem. Međutim, svi se slažu da je izručenje ratnih zločinaca Međunarodnom sudu jedan od glavnih uvjeta za deblokiranje političkog stanja; 'Oni su na čelu mafije, bave se nedopuštenom trgovinom i čine pritisak na puk', kažu u istim krugovima gdje izražavaju nadu da bi uklanjanje tih pojedinaca s bosanske scene omogućilo 'razumnima' da iziđu iz slijepe ulice. Pronaći način za udhidbu ratnih zločinaca isto je što i riješiti kvadraturu kruga: treba istodobno voditi računa o američkoj doktrini 'rata bez gubitaka', o podjeli opasnosti na saveznike, i posebice jamčiti da takvi pothvati neće pokrenuti lanac osveta i odgovora na njih... 'Naš je zadatak sada da stvorimo takav osjećaj nesigurnosti kod traženih osoba da se one radije same predaju Sudu', dodaju u stožeru Saveza. To očito znači da bi se sljedećih tjedana ili mjeseci mogli dogoditi neki pothvati protiv osumnjičenih koji su ranjiviji od drugih, kako bi se potaknula njihova moguća predaja. Dužnosnike u Savezu brine još jedna stvar: razvoj političkih prilika u republici srpskoj. Rezultati izbora u bosanskom srpskom entitetu razočarali su međunarodnu zajednicu koja nije skrivala svoju potporu Biljani Plavšić i njezinim prijateljima iz Banje Luke koji su skloniji provedbi Daytonskih sporazuma od paljanskih ultranacionalista. Nijedna stranka nije dobila apsolutnu većinu u novoj skupštini republike srpske. Osim toga, nekoliko dana prije zasjedanja skupštine, čini se da se Banjolučani odmeću i pristaju uz one s Pala, dok je Robert Frowick, OESS-ov izaslanik u Bosni, nametnuo izbore s jednim kandidatom u nadi da će se dogoditi suprotno. Sama se Biljana Plavšić vratila 'krućim' stajalištima glede zajedničkih obilježja, kao što su putovnice ili automobilske tablice koje su i dalje različite za Hrvate, Srbe i Muslimane. Sačuvati zadaće Daytona (jedinstvena Bosna sačinjena od dvaju entiteta, povratak izbjeglica, uhidba ratnih zločinaca) uz 30 do 15 ili 20 tisuća ljudi, izazov je koji je postavljen pred muškarce i žene što ih je međunarodna zajednica poslala na lice mjesta. Najveći se sumnjičavci pitaju kako se s manje ljudi može raditi bolje u prilikama koje se nisu puno promijenile. Svi su sudionici utvrdili da nedostaje iskustvo: 'Moglo se vidjeti da se zajedničko redarstvo (hrvatsko i muslimansko) u Mostaru za samo pet minuta vratilo na odvojeni sustav zapovijedanja kada je trebalo povesti istragu o eksploziji automobila-bombe', s gorčinom se podruguju u stožeru Saveza. Kada je riječ o vojnicima, oni su nezadovoljni što se neopreznim potezima izlažu pogibelji stečevine za koje su oni zaslužni i zbog kojih podnose žrtve: prekid rata u Bosni. Još se više u sumnju dovodi mogućnost postojanja jedinstvene i višeetničke Bosne: 'Svi koji su bili na licu mjesta - Cyrus Vance, David Owen, Carl Bildt i ostali - uvjerili su se da je politička životnost ove države bila varka. Što reći Srbima koji misle da su žrtve velike nepravde: samo je njima zabranjeno da se ujedine', nedavno nam je neslužbeno rekao jedan francuski dužnosnik. 'No, dodao je, ne možemo to reći jer bi takvo priznanje moglo imati kobne posljedice na terenu...' Dakle, u nedostatku boljega, svakako ostajemo pri provedbi Daytonskih sporazuma, držeći se načela Guillaumea d'Orangea: 'Ne moraš se nadati da bi nešto poduzeo, niti uspjeti da bi ustrajao'", kaže se u napisu Luca Rosenzweiga. 300224 MET dec 97