NJEMAČKA - FAZ - KOSOVO - 29. XII.

Ž4=NJEMAČKA Ž1=FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG Ž2=29. XII. 1997. Ž3=Na Kosovu polju otkucava sat "Od sada otkucava sat na Kosovu polju. Izabrani predsjednik kosovskih Albanaca Rugova najavio je izbore za 22. ožujka iduće godine. Nakon gotovo šest godina, kosovski bi Albanci, koji predstavljaju više od 90 posto od oko dva milijuna stanovnika pokrajine na jugu Srbije, trebali opet glasovati o sastavu svoga narodnog zastupništva. Zadnji put su kosovski Albanci 24. svibnja 1992. odabrali svoj vlastiti parlament; istodobno je u izravnom izboru predsjednik Demokratske lige Kosova (LDK) Rugova izabran predsjednikom samozvane 'republike Kosovo'. Izbore koje je Beograd proglasio nezakonitima, srpske vlasti nisu ometale. Parlament kosovskih Albanaca u međuvremenu se nikada nije sastao. Umjesto toga je LDK, vodeća politička snaga kosovskih Albanaca, stvorio vladu čiji članovi djelomično žive u izgnanstvu. U izborima za zakonodavna tijela Srbije i Savezne republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), većina Albanaca od tada više nije sudjelovala. Politički su fronte između Beograda i Prištine, glavnoga grada pokrajine, zaoštrene od 1989. Tada je faktički ukinuto samoupravljanje u nekada autonomnoj jugoslavenskoj pokrajini. LDK i većina kosovskih Albanaca ustraju na neovisnosti 'republike Kosovo'. Na jednom referendumu koncem rujna 1991. kosovski su se Albanci očitovali praktički jednoglasno za odvajanje od Srbije i Savezne Republike Jugoslavije (SRJ). Beograd upozorava da po ustavu i dalje postoji autonomija pokrajine čije bi institucije kosovski Albanci samo trebali popuniti. Inače, Srbija problem Kosova drži unutarnjom stvari i odbija svako miješanje izvana. Godinama je stanje na Kosovu paradoksalno bilo stabilno. Kosovski su Albanci pružali nenasilan otpor srpskim represijama i u podzemlju izgradili državu u sjeni. Kosovo je bilo vodoravno podijeljeno - i mirno. Događaji proteklih dana uvod su u novu fazu. Ako sve vjerojatnije izbijanje nasilja na Kosovu ipak još treba spriječiti, potrebna je žurba zbog najmanje četiri razloga. Određivanjem izbornog termina za 22. ožujka, Rugova je, kao prvo, pod velikim političkim pritiskom. Sve više kosovskih Albanaca pita se o plodovima nenasilne politike. Neovisnost o Srbiji je dalja nego ikada. Srbija i SRJ, naprotiv, od Daytonskog mirovnog sporazuma za Bosnu, u studenom 1995., izlaze iz izolacije a da uopće nisu priznale postojanje kosovskog problema. Unutar LDK-a, ali ponajprije zahvaljujući borcu za ljudska prava Demaqiu i njegovoj parlamentarnoj stranci, sve su glasniji zahtjevi za djelotvornijim oblicima civilnog neposluha, poput masovnih prosvjeda i blokada. Rugova i umjereno krilo LDK-a mogli bi na izborima izgubiti svoju premoć od radikalnih strujanja. Drugo, čini se da je Oslobodilačka vojska Kosova (UCK) koja se prvi put pojavila u proljeće 1996. odlučna da proširi svoju oružanu borbu. Snaga UCK-a koji je dosad ubio oko tridesetak Srba, uglavnom policajaca i dužnosnika, kao i albanskih kolaboracionista srpskog režima, procjenjuje se na 200 do 300 aktivnih boraca. Iza njih moglo bi biti više tisuća mladih simpatizera. UCK uživa veliko poštovanje među kosovsko-albanskim stanovništvom i tvrdi se da već nadzire dijelove Kosova. Osim toga postoje izvješća o drugim gerilskim organizacijama koje se dosad nisu otvoreno borile protiv srpskog režima, ali da su na to spremne. Treće, albanski učenici i studenti žele nastaviti svoje prosvjede. Traže povratak u javne školske zgrade koje pretežno rabi srpska manjina i ponovno dopuštenje nastave na albanskom jeziku. Više studentskih prosvjeda srpska je policija silom rastjerala. Za 30. prosinca učenici i studenti pozivaju na veliki skup u glavnom gradu pokrajine. Četvrto, čini se da je izborom dosadašnjeg ministra vanjskih poslova SRJ Milutinovića za novog srpskog predsjednika Beograd kratkoročno dobio više manevarskog prostora za ustupke u sukobu oko Kosova. Tijekom izborne borbe protiv ekstremnog nacionalista Šešelja zaoštrio se ton i vladajuće Socijalističke stranke Srbije (SPS) glede Kosova. Milutinović je grubo odbio inicijativu ministara vanjskih poslova Njemačke i Francuske za rješenje kosovskog problema. Dakako da bi SPS ojačan izborom Milutinovića, mogao pod Miloševićem uskoro pokušati raspisati nove izbore za srpski parlament. Od izbora u rujnu, SPS je kao najjača stranka u beogradskoj skupštini upućena na koalicijske partnere. Skora izborna borba u Srbiji ponovno bi otežala ozbiljne pregovore o Kosovu. Glasine po kojima su Rugova i Milošević spremni sastati se, do sada nisu potvrđene. Za to vrijeme razvitak međunarodnoj zajednici daje poticaj za nadu. Plenum vijeća za provedbu mira u Bosni i Hercegovini u prosincu je u Bonnu opet dokazao da Europljani, Sjedinjene Države i Rusija glede Kosova jednako zbore. Protiv prosvjeda srpskog izaslanstva u zaključnoj je izjavi jedan odlomak posvećen Kosovu. Formula međunarodne zajednice za rješenje glasi 'poseban status' unutar Srbije. Taj bi status trebao biti srednji put između sadašnjeg neodrživog stanja i nezavisnosti 'republike Kosovo'. Pregovori bi trebali biti pod vodstvom i uz posredovanje međunarodnih čimbenika, što Beograd zasad odbija. Na Kosovu mnogo toga govori u prilog novog izbijanja nasilja i sukoba Albanaca i srpske milicije. Bez pritiska međunarodne zajednice mirno rješenje više nije moguće. Na Kosovu otkucava sat. To bi mogao biti tempirani upaljač bombe" - piše Matthias Rueb. 300224 MET dec 97