27. XII. LE SOIR, E. VAN VELTHEM O BOSBI I ODNOSIMA VELIKIH SILA

Ž4=BELGIJA Ž1=LE SOIR Ž2A=27. XII. 1997. Ž3=Madrid je glas Europe nasuprot Americi "Ni Francuzi, ni Britanci, ni Nijemci. Pravi gazde europske diplomacije u Bosni zapravo su Španjolci... Dosjetka koja obilazi zapadne vlade nailazi na kisele osmijehe u Quai d'Orsayu i u Foreign Officeu. Ali uopće nije neutemeljena. Odmah uz Washington, voditelji mirovnog procesa potpisanog u Daytonu - Pariz, London i Bonn - i dalje se sukobljavaju u kontaktnoj skupini za područje bivše Jugoslavije. A na terenu španjolski izaslanici igraju glavne uloge uz svemoćne čuvare 'pax americanae'. Logično, kaže jedan europski dužnosnik. Trebalo je pronaći neku državu iz Europske unije koja može na ravnoj nozi razgovarati s 'velikima', ali takvu koja neće imati nekakve povijesne ili strateške primisli kad je u pitanju Bosna. Budući da Španjolska zadovoljava oba kriterija, ona je za to idealna. Na vojnom planu, NATO-ov glavni tajnik Javier Solana sve je do sada prilično dobro upravljao svojim brodom. Između dviju suprotnih struja, iako se to ne vidi. I uz potporu State Departmenta uvjerio je Pentagon - i Bijelu kuću - da produlji nazočnost američkih vojnika i poslije predviđenog roka, a u prva tri mjeseca 1998. godine morat će zacrtati i obrise budućih Snaga za odvraćanje (SFOR). S druge strane, pobijedio je europsku sklonost čekanju, pojačavajući de facto djelovanje svojih postrojba uz pomoć preciznih 'udarnih' operacija kako bi iznudio poštovanje potpisanih obećanja. A i u okviru SFOR-a Amerikanci i Španjolci zauzimaju najistaknutije položaje. Amerikanci su smješteni u Tuzli i nadziru Brčko, 'posavski koridor', izvanredno osjetljivo područje koje i za Srbe i za Muslimane predstavlja casus belli. A Španjolci se, pod francuskim zapovjedništvom, nalaze oko Mostara, grada koji je poslije rata najjače podijeljen i u kojemu se stalno na ispit dovodi mogućnost preživljavanja hrvatsko-muslimanske federacije. Ali najslavniji 'par' koji danas predstavlja Zapad u Bosni jesu visoki predstavnik koji nadzire provođenje civilnog dijela sporazuma Španjolac Carlos Westendorp i njegov pomoćnik Amerikanac Jacques Klein. Nakon nesigurnog početka, zbog kojega je dobio prikrivene kritike iz SAD-a (i njegov prethodnik Carl Bildt imao je iste probleme), bivši španjolski ministar vanjskih poslova nametnuo je, malo po malo, svoj način rješavanja delikatnog problema. Dobio je proširene ovlasti i sada više ne oklijeva s prijetnjama o uvođenju sankcija svojim sugovornicima koji mu se opiru. I upravo na taj je način od tri strane iznudio potpisivanje sporazuma o državljanstvu i o imenovanju zajedničkih veleposlanika. Unatoč tome, neki na terenu tvrde da je motor tog ureda zapravo Jacques Klein, diplomat koji je balkanski mentalitet upoznao u istočnoj Slavoniji, gdje je vodio UN-ovu misiju, i koji je djelotvorno preuzeo i ulogu animatora iz sjene koju mu je ostavio Nijemac Michael Steiner, bivši pomoćnik Carla Bildta. I na kraju, na čelu OESS-a nalazi se američki diplomat Robert Frowick koji nadzire teško provođenje izbora na svim razinama. A taj je zadatak težak zbog toga što bosanski institucionalni mozaik, plod cjenkanja i trgovanja, nema nikakve veze s logikom. A stalno ponavljanje izbora - tri u samo godinu dana - iako nije otvorilo mjesto za pravu demokraciju, ipak je omogućilo stvaranje pukotina u apsolutnoj vladavini nacionalističkih stranaka. U godini 1997. najprije smo željeli napredovati 'malim koracima', izbjegavajući upadanje u blato ili gušenje, kaže jedan savjetnik Carlosa Westendorpa. Sljedeća će godina biti više u znaku igre na sve ili ništa. Možemo mi do mile volje stalno produljivati naše djelovanje i pomicati rokove, ali jednom moramo doći do trenutka kad se 'ide na sve ili ništa'... I opet se mora govoriti o nužnosti uhićivanja ratnih zločinaca i o postavljanju konačnih temelja za pravu obnovu. I riješiti nekoliko 'vrućih problema' koji su sve do sada bili zaobilaženi. Razjasniti nejasnu političku situaciju u republici srpskoj. I, napokon, slomiti sve veći otpor onih koji su, u krilu te iste međunarodne zajednice, izgubili nadu u postizanje pomirbe i povratka u plurietničko društvo, prihvaćajući 'realnu' logiku neizbježne podjele. To su ciljevi koji se ne mogu mijenjati i zbog kojih će Bosna, kako građani Sarajeva vole reći, od Bosne i dalje činiti državu najveće površine na svijetu. Jer, o njezinoj obrambenoj politici razmišlja se u Washingtonu, a o diplomaciji se razgovara tijekom letova od Madrida do Bruxellesa", piše Edouard van Velthem. 290208 MET dec 97