HERALD, 24. - 25. XII., NATO

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=24./25. XII. 1997. Ž3=Prema novoj koncepciji NATO-a "Saveznički su ministri vanjskih poslova 16. prosinca svečano potpisali protokol pristupanja Republike Češke, Mađarske i Poljske savezu. To je predzadnji korak u procesu proširenja te ujedno i povijesni, djelomično zbog toga što se radilo o zadnjem sastanku Vijeća NATO-a sa 16 članica. Tri će pristupajuće zemlje sada sudjelovati (iako do ratifikacije neće imati pravo glasa) u svim savezničkim tijelima", piše urednik neovisnih vojnih novina 'NATO's Sixteen Nations', Frederick Bonnart. "No glavni je povijesni smisao učinak proširenja na prirodu saveza. Ta promjena, kao i druge koje su se dogodile, morat će se odraziti u strateškoj koncepciji saveza. Rad na toj novoj koncepciji traje. Prošlog su srpnja savezničke vođe usmjerile organizaciju na modernizaciju koncepcije iz 1991. (...) Do travnja 1999. parlamentarna bi ratifikacija za tri nove članice trebala biti dovršena. Strateške su koncepcije bile jednostavne kad je izravna prijetnja bila mjerljiva u vojnim divizijama, zračnim eskadrilama, brodovlju, raketama i nuklearnim glavama, sve to na poznatim geografskim položajima. No kakav položaj snaga, zapovjedničku organizaciju i političku potporu zahtijeva suprotstavljanje Sadamu Huseinu, koji možda posjeduje biološki ratni arsenal; i bi li ikakva reakcija na njega automatski bila obveza saveza? NATO je na zahtjev UN-ova Vijeća sigurnosti intervenirao u Bosni. Hoće li to činiti i negdje u, recimo, Bliskom istoku ili u sjevernoj Africi, da bi se suprotstavio nekoj jezivoj situaciji zbog koje se rijeke izbjeglica slijevaju u Europu? Koliko su takve prijetnje vjerojatne i koliko su savezničke države spremne uložiti napora i žrtava, da bi održale vojne snage na razini da im se suprotstave? To je vrst pitanja koja bi trebalo riješiti prije stvaranja jasne strateške koncepcije iz koje bi se automatski razvile organizacija i operacijske metode. No na takva se pitanja ne može odgovoriti jednostavno. S druge strane, događaji koji već oblikuju zahtjeve prema snagama korisno su jasni, kao i spremnost te sposobnost članica da pridonesu. Iskustvo u Bosni sad je dio modernog obučavanja i vježbi, kako na državnoj tako i na savezničkoj razini, pa i s članicama programa Partnerstva za mir. To se jasno pokazalo na nedavnoj prvoj vježbi kombiniranih zajedničkih sjedišta odreda, novom savezničkom elementu namijenjenom da preuzme zapovjedništvo svake pojedine operacije, uključujući i održavanje mira. Primjenjujući primjer Bosne, ta su sjedišta bila u stanju brzo postrojiti zapovjednički lanac za nadzor potrebne mješavine savezničkih snaga te ih uporabiti tako da svladaju situaciju. Savezničke vojne strukture bit će organizirane tako da se mogu nositi sa sličnim kritičnim situacijama, i strateška će koncepcija to odraziti. Uzaludno je očekivati da će (budući da je vjerojatnije da će se krize poput bosanske događati u Europi ili u njezinoj blizini) Europljani olakšati Sjedinjenim Državama veliki dio njihova sadašnjeg udjela u izdacima. Europski proračun za obranu ostat će isti ili će se smanjiti, usprkos modernizaciji koja se tamo događa. Iako to znači manju sposobnost u neposrednoj sadašnjosti, u svoje će vrijeme rezultirati modernijim snagama koje su sposobnije za izvršenje daljnjeg plana. Podjela tereta nije najvažnija. Ono što je zaista važno jest shvaćanje toga da je zadiranje u jednu članicu zadiranje u sve. Održavanje slobode i sigurnosti država članica mora ostati najvažniji zadatak saveza, kako god udaljena bila svaka sadašnja prijetnja. Odgajaju se nove vojne snage, sposobne ne samo zajedno operirati, već i misliti kao saveznice. To se odnosi na svaku operaciju, bila ona nova mirovna akcija ili zajedničko obrambeno obvezivanje. Taj duh unutar Europe i preko Atlantika stvara solidarnost koja je istinski temelj saveza. Ona daje vojnu snagu i moralno opravdanje. To je najvažniji dobitak NATO-a, i to bi trebalo jasno proizići iz njezine strateške koncepcije." 290208 MET dec 97