HERALD, 27. - 28. XII., LEWIS

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=27./28. XII. 1997. Ž3=Supersila Amerika ne treba izmišljati prijetnje "Neki utjecajni Amerikanci pokrenuli su uznemirujuću potragu za novim velikim neprijateljem, kako bi Sjedinjene Države - jedinu supersilu - spasili od te njezine osamljene slabosti", piše Flora Lewis. "Istina je da je Amerika postigla silnu moć te da nije još ocijenila što s njom činiti. No za državu je opasna besmislica da počne govoriti o prijetnjama samo da bi opravdala svoju snagu. Samuel Huntington, harvardski profesor koji voli velike, provokativne teze (pobudio je veliku senzaciju svojim predviđanjem da će 'sukob civilizacija' odrediti buduće svjetske ratove), pojavio se s drugim zastrašujućim scenarijem u kojem kaže da bi se 'Sjedinjene Države mogle pridružiti Sovjetskom Savezu u ropotarnici povijesti'. On svoj iskrivljeni materijal tumači u godišnjem broju Foreign Policy Quarterlyja, u članku naslovljenom 'Razaranje američkih nacionalnih interesa'. Zbog nedostatka dovoljno prijetećih neprijatelja te radi 'multikulturalizma', kaže on, Sjedinjene su Države izgubile iz vida svoje nacionalne interese te umjesto toga brane različite podnacionalne poslovne i etničke interese. 'Sad ne treba pronaći silu koja bi služila američkim ciljevima, već ciljeve za uporabu američke sile', piše on. On očito pretpostavlja da ti ciljevi uključuju poražavanje neprijatelja kojeg je moguće ustanoviti na način koji će okupiti čitav narod. Ministar obrane William Cohen nadmašio je g. Huntingtona (članak u International Herald Tribuneu, 27. studeni). On je imenovao prijetnju - kemijsko i biološko oružje - te kaže da 'postoji mnogo dokaza za blizinu i veličinu te prijetnje'. Pentagon, kaže on, već pojačava napore da 'se odupre i pobijedi' u slučaju takvih napada. 'Alarmantno je da neki potencijalni neprijatelji vjeruju, da bi im korištenje takvog oružja protiv američkih vojnika na bojnom polju, ili američkog naroda kod kuće, dalo jedino stvarno sredstvo za osvajanje Amerike, s obzirom na našu vojnu superiornost.' To se čini sračunato da osjećaj snage pretvori u osjećaj slabosti, kako bi se moglo tvrditi da nam treba još više snage. G. Huntington prihvaća da Amerikanci uopće nisu toliko zainteresirani za upravljanje svijetom, no on to smatra slabošću koja prijeti nacionalnom jedinstvu. On čak sugerira da je do bombardiranja Oklahome Cityja došlo zato jer se Amerikanci, u nedostatku stranog neprijatelja, okreću protiv vlastite vlade. 'Nacionalni interesi potječu iz nacionalnog identiteta', piše on. 'Moramo znati tko smo, da bismo znali što su naši interesi', a pronalaženje toga zahtijeva 'suprotstavljenog drugog.' De Gaulle bi rekao suprotno: da interesi određuju nacionalni identitet. U svakom slučaju, iskrivljeno je američku raznolikost smatrati hendikepom. G. Huntington žali zbog onog što smatra velikim raskorakom između američke moći i američkog utjecaja, i to je do neke mjere činjenica. Sila ne može osigurati spremnost na pokoravanje svim željama Washingtona. Zapravo, ona može biti kontraproduktivna. Hegemonija izaziva negodovanje. No također je istina da veliki dio američkog utjecaja proizlazi iz njezine sposobnosti da dopre do svih vrsta ljudi te da izazove prepoznavanje zajedničkih vrijednosti. Razlike postoje i između prijatelja i saveznika. To je prirodno. No možemo ih prevladati pregovorima i uvjeravanjima, u produktivnom naporu radi zajedničke koristi; to nećemo uspjeti prenapuhivanjem izabranih zala u brzu pogibelj. Sjedinjene Države nisu još našle način da pomire svoj ponos zbog snage i svoju želju za prijateljskim odnosima; svoju samouvjerenost i svoju frustraciju zbog izlaska iz titanskog sukoba bez koherentnog plana koji bi zaokupio njihovu energiju. Odraz je te dvojbe što g. Cohen propušta smisao klasične legende, govoreći: 'Ne možemo si dopustiti da ranjivost na napade kemijskim i biološkim oružjima postane naša Ahilova peta'. Smisao legende je da čovjek nije besmrtan. Uvijek postoji fatalna mana. Najgore bi za Ameriku bilo da izmisli neku manu zbog toga što je toliko zbunjujuće nemati ispriku za uporabu svoje moći. Amerika je ponosna na svoju moć, no ona joj je i neugodna. Ona se tom moći razmeće - no kao teretom. Ona ne treba neprijatelja, već bolji osjećaj zajedništva sa svijetom. Postizanje mira, sigurnosti, zdravlja i prosperiteta ostaje golema zadaća koja čak i supersile ne mogu same savladati. To su izazovi za sve, a Amerika također treba pomoć." 290207 MET dec 97