BBC - INTERVIEW Z. ČIČAK

Ž6=*** U zadnjem interviewu tjedna u 1997. godini razgovarali smo s Ivanom Zvonimirom Čičkom, predsjednikom Hrvatskog helsinškog odbora, uglednim i kontroverznim intelektualcem. Na početku razgovora Marjana Buljan ga je zamolila da iznese ocjenu 1997., s aspekta poštivanja ljudskih i manjinskih prava u Hrvatskoj. = Mislim da je bitno primijetiti da se radilo o kvaliteti kršenja ljudskih prava, da više nema takvih grubih nasrtaja na privatnu imovinu i živote građana u onoj mjeri na koji je to bilo prisutno u 95. i 96., međutim su kršenja ljudskih prava sve više sofisticirana i država ih radi namjerno i planski, kao dio djelovanja struktura na puno profinjenije načine. Isto se odnosi i na stanje u medijima, gdje će po mojoj procjeni doći do jednog bitnog zaokreta, u smislu da se kozmetičke promjene pokušavaju predstaviti kao stvarne i sadržajne. Ja mislim da to neće ići tako lako. - Izraz kršenje ljudskih prava u Hrvatskoj se već duže čita jednoznačno, kao kršenje prava Srba u Hrvatskoj... = A, ne, to nije točno. Mislim da sama struktura - to je što se tiče manjinskih prava - ona su u tom smislu na teritorijima koja su bila pod kontrolom srpskih vlasti prisutna na način na koji su bila i prije - koja je sada oslobođena nakon vojnih akcija, međutim se kršenja ljudskih prava događaju i prema građanima drugih nacionalnosti - Hrvatima, Muslimanima itd. Ono što se sada sve više primjećuje su kršenja prava prognanika. Država više nema vremena ni živaca da tolerira njihov boravak, pogotovo prognanika iz BiH, njihov boravak u nekakvim skupnim zajedničkim mjestima i sve ih više nastoji kolonizirati u krajinu. Tu je vrlo teško razlučiti koji je status građana koji su došli iz BiH u Hrvatsku, naime, oni jesu državljani Republike Hrvatske, ali boravišno nisu građani Republike Hrvatske, u smislu da ovdje nisu trajno boravili, da oni u velikom dijelu se nadaju da će se vratiti kao građani i državljani BiH u svoja obitavališta. Dakako da hrvatska vlast to ne želi i da su oni njoj potrebni ovdje kao kolonizatori u krajini i da će sve uraditi da to spriječi, da ih zadrži ovdje. - Kako bi procijenili odnos hrvatskih vlasti, odnosno prava koja imaju hrvatski građani Hrvati... = Čim je ostvarena vlastita država, manjinska prava u smislu nacionalnih ne mogu bit, u nacionalnoj državi, pogotovo u državi koja sebe definira kao državu hrvatskog naroda, dakle ekskluzivno nacionalnu državu. Prema tome takva prava tu ne mogu biti nikad ugrožena, i drugo ovdje se radi o onim drugim pravima koja inače su bitno prisutna u drugim europskim državama, a kad se tiču građana hrvatske nacionalnosti, to su socijalna prava i druga prava koja su katalogizirana u svim mogućim dokumentima, europskim i svjetskim, kao prava građana, od prava pojedinca na zaštitu od presizanja države u svakom segmentu, do policijske torture itd. Toga recimo ima puno. Policija naprosto je građena u vrijeme rata, ima puno onih koji ne shvaćaju da oni ne mogu tući koga se sjete i vrlo često prekoračavaju onu granicu koja je svugdje u svijetu dozvoljena. - G. Čičak, da li bi se vi složili s mišljenjem da je božićna poslanica nadbiskupa Bozanića jedna od najjačih kritika nedemokratičnosti hrvatskih vlasti i da je to... = Ne, ne bih se složio s time, to nije najjače, ona je jedna od brojnih iskaza, međutim ono što je novost i zapravo u čemu je važnost Bozanićeve božićne poslanice, ona odskače od uobičajenog govora Crkve i brojnih teoretskih naklapanja i filantropskih brbljarija u tome što je on vrlo jasno odredio strukture kao one koje su odgovorne za pojedina kršenja ljudskih prava, recimo u segmentu socijalne politike, krivog bogaćenja itd. To je prvi put da Crkva direktno proziva hrvatsku vlast kao odgovornu za stanovito kršenje ljudskih prava, i tu je novost Bozanićeve poruke. Druga novost Bozanićeve poruke je u tome da je ta njegova poslanica lišena onog folklornog načina govorenja na koje smo uobičajeni. On ne želi građanima čestit nego sretan Božić, on govori vrlo jednostavnim rječnikom koji je za sve građane vrlo prihvatljiv. - Mislite li vi da je moguće to protumačiti da se Kaptol pojavljuje sada kao moralna snaga svih nezadovoljnih, a ne samo vjernika? = Prije svega, to nije Kaptol, to je nadbiskup Bozanić. Treba dobro znati razliku između Kaptola i novog zagrebačkog nadbiskupa. Činjenica da je on doveo dva svoja nova suradnika, tajnika i čovjeka za odnose s medijima, izvana, govori zapravo o nepovjerenju njegovom koje je prije iskazao Vatikan imenovanjem njega, a onom što se tradicionalno naziva Kaptol zagrebački. Prema tome, zapravo se radi o produbljivanju sukoba između onog što se tradicionalno naziva Kaptol, a čega je glasnogovornik Živko Kustić, s jednim načinom govorenja koji je historijski nadiđen odavno, i onoga što predstavlja Bozanić. - Recite mi g. Čičak, kakav je vaš stav prema ulozi Crkve u političkom životu? Mislite li vi da je za Hrvatsku, kao - nadajmo se - demokratsku i građansku državu, dobro da Crkva ima političku ulogu na bilo kakav način? = Pa, u onoj mjeri u kojoj je danas u svijetu sve politika, i uloga Crkve nikako ne može biti depolitizirana. Jasno je da ono što ja smatram da nije dobro, da se Crkva na taj način politički eksponira, da ona zagovara bilo koje političke opcije i da se prečvrsto oslanja na bilo koju grupaciju. Ali se iz samog evanđeoskog poslanja vidi da Crkva ima tu društvenu ulogu koja se danas može tumačiti kao politika u smislu onog što ste vi rekli - moralnog korektiva. - U posljednje vrijeme se iz redova Hrvatske demokratske zajednice čuju zahtjevi da se intenziviraju i ubrzaju napori da se Hrvatska priključi europskim institucijama. To su na primjer tražili veleposlanici Vranitzany i Žužul, i u tim se zahtjevima stječe dojam kako Hrvatska treba samo jače pokucati na europska vrata i da će joj se ta vrata otvoriti. Što vi mislite o ... = Kako da ne. Oni nemaju pametnijeg posla nego čekaju da Hrvatska pokuca. To baš nije tako kako oni misle. Ja znam Vranitzanya jako dobro i s njime sam vrlo često u kontaktu. Mislim da to neće ići tako lako kako mi mislimo. Hrvatska će biti primljena u europske integracije onda kada bude promijenila svoju politiku u zemlji. A retorika ništa ne mijenja. Previše ima svih mogućih promatrača i, konačno, preglasnog i pregrubog kršenja svih mogućih temeljnih prava od strane Hrvatske demokratske zajednice da bi to moglo proći neprimijećeno. - Nedavno je europski parlament u rezoluciji osudio pokušaj hrvatskih vlasti da ograniče rad nevladinih organizacija i pozvao se na Zakon o udrugama. Možete li nam vi objasniti na koji način će taj Zakon o udrugama utjecati na rad Hrvatskog helsinškog odbora? = Na nikoji način. Mi smo odbili registrirati se po tom zakonu. Ma mislim, pa ne može nama netko slati policiju u ured kada se sjeti, državni tužilac da ima ingerencije i država nad nevladinim organizacijama. Mi smo uputili pismo premijeru Mateši još u rujnu, u kojem smo rekli da je činjenica da je ministar uprave od nas tražio da se registriramo po novom zakonu vjerojatno greška i da ga molimo da arbitrira između dva ministarstva koja su u nesporazumu, to su Ministarstvo gospodarstva, gdje smo mi registrirani, i Ministarstvo uprave. Mi ne vidimo zašto bi mi mijenjali svoju registraciju. Nema potrebe, ne? - Jeste li dobili odgovor? = Vidimo u životu da nas ostavljaju na miru, prema tome to je najbolji odgovor. - Kako bi vi saželi što je zapravo najveća smetnja građanskim slobodama i pravima u Hrvatskoj? = Autoritarni model vlasti, posebno Predsjednika Republike koji zapravo odlučuje kakva vrst toalet papira će se kupiti u Predsjedničkim Dvorima do toga kakve će aute voziti službenici, ne znam gdje, na periferiji. Prema tome, što bude više jačala demokracija u Hrvatskoj, to će biti lakše ulaziti u europske institucije, i to će biti lakše za zemlju. - Vidite li vi dolazeću godinu optimističnom? = Ja sam po zanimanju i po vokaciji uvijek optimista. Ž5=(BBC) 290207 MET dec 97