HERALD, 23. XII., AZIJA

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=23. XII. 1997. Ž3=Za Azijce, također, učinkovito gospodarstvo je ono čovjekoljubivo "U svadljivom svijetu ekonomista i stručnjaka za inozemnu pomoć, nešto se iznimno događa: izniče sporazum. Na mnoga ključna pitanja sad imamo odgovore, utemeljene na stvarnim podacima", piše Fred Hiatt. "(...) Skepticizam prema davanju inozemne pomoći nije ništa novo. Kao što je izjavila Catherine Gwin, potpredsjednica nevladine organizacije Vijeće za prekomorski razvoj, to djelomično izniče iz ranih osamdesetih, kad su krize u Južnoj Americi i uporno siromaštvo u Africi mnoge naveli na pomisao da pomoć jednostavno ne donosi rezultata. Kritici desnice krivili su inozemnu pomoć za održavanje napuhnute birokracije, kako u UN-ovim organizacijama tako i u vladama Trećeg svijeta. Kritici ljevice optuživali su da bogate države zemljama u razvoju nameću gospodarsku politiku rasta koja elite čini bogatijima, dok istovremeno oštećuje siromašne i povećava nejednakost. Te raspre bjesnile su vjerskim žarom. No posljednjih 15 godina doživjeli smo akumulaciju istraživanja, koja debati dopuštaju da se pomakne dalje od vjere i ideologije. Rezultat je, kao što su nedavno napisale gđa Gwin i njezina suradnica Joan M. Nelson, da 'danas, više nego ikad prije, postoji temelj za širi koncenzus o razvojnim strategijama.'" Novinar navodi da je ekonomist Paul Collier nedavno na temelju svojih istraživanja izjavio da inozemna pomoć uglavnom nije smanjila siromaštvo, nije povećala stopu rasta i nije donijela poboljšanu gospodarsku politiku. "G. Collier je zaključio još nešto. Dodijeljena vladama, pomoć ne donosi rezultata te može čak pogoršati stvari. No tamo gdje se vlade vladaju ispravno, prava vrst pomoći može dati velik, pozitivan doprinos. G. Collier poručuje: lošim vladama dajte savjete, a novac dijelite samo dobrim vladama. Ima još. Dugoročna debata ljevice protiv desnice o rastu naspram smanjenja siromaštva također je gotova. Ispada, izvješćuje ekonomist Martin Ravallion iz Svjetske banke, da je gospodarski rast neophodan za ublaženje siromaštva, kao što je tvrdila desnica. Rast gotovo uvijek pomaže siromašnima te uglavnom ne vodi povećanoj nejednakosti. No - i tu upada ljevica - programi za smanjenje siromaštva ključni su za gospodarski rast. Ne samo to; zemlje s većim stopama nejednakosti manje će vjerojatno brzo rasti i manje će vjerojatno ravnomjerno rasporediti rast. Drugim riječima, trebate sve: zdravu gospodarsku politiku, uključujući otvorenost za trgovinu i slobodno tržište te zdravu društvenu politiku, posebice slobodno osnovno obrazovanje i temeljno zdravstveno osiguranje. Trebate društvenu politiku iz gospodarskih razloga, upravo kao što trebate gospodarsku politiku zbog njezinih dobrih društvenih učinaka. Ti nalazi neće staviti točku na debatu. Na neki način, kao što ističe gđa Gwin, oni tek vode novim pitanjima. Ukoliko ima smisla pomagati samo dobrim vladama, kakva je naša moralna obveza prema siromašnim ljudima koji pate pod lošim vladama? Što je s državama koje spadaju negdje između ili koje kreću u pozitivne reforme, no imaju problema da ih se drže? Jednako tako, pomaganje siromašnima gospodarski ima smisla, no koliko možete dati prije nego ćete riskirati gospodarsku neravnotežu te dugoročno oštetiti siromašne? Nitko nije tako dobro odgovorio na ta pitanja, ili jasnije pokazao pozitivnu povezanost gospodarskog rasta i smanjenja siromaštva, od onih koje sad prolaze kroz financijske krize: Južna Koreja, Tajland, Indonezija. Gospodarstvo Južne Koreje deset je puta naraslo u tri desetljeća, gotovo je uklonilo siromaštvo, a južnoistočne azijske države postigle su usporediv napredak. Sve su one ulagale u osnovno obrazovanje i zdravstvo. Sad, zbog sloma njihovog bankarskog sustava i drugih strukturalnih problema, one su se morale za spas obratiti MMF-u. MMF je za pomoć odredio desetke milijardi dolara. Taj će novac pomoći da se zaštite strane banke i bogati ulagači koji su nerazumno uložili novac, dok su milijuni siromašnih ljudi već ostali bez posla. (...) MMF je u pravu kad inzistira na strožim standardima bankarskog nadzora, no on bi jednako snažno trebao inzistirati na pravima radnika u Indoneziji, stvaranje poslova u Tajlandu, osiguranje od nezaposlenosti u Južnoj Koreji i obrazovanje svugdje. To nisu samo pitanja sućuti, što sad znamo. Ona su temeljna za gospodarski oporavak i budući rast." 240233 MET dec 97