THE SUNDAY INDEPENDENT, 14. XII., BLEIBURG

Ž4=JUŽNOAFRIČKA REPUBLIKA Ž1=THE SUNDAY INDEPENDENT Ž2=14. XII. 1997. Ž3=Južnoafrikanac koji je vodio Hrvate u pokolj zahtijeva priznanje od Britanije "Umirovljeni odvjetnik iz Cape Towna, nesvjestan sukrivac ratnog zločina koji se dogodio prije 50 godina, pisao je britanskom premijeru Tonyju Blairu tražeći istragu izgreda", piše Brendan Seery. "Bernard O'Sullivan pisao je Blairu početkom ove godine, nakon obraćanja njegovom prethodniku Johnu Majoru. On je od premijera tražio da ponovno otvori istragu vladanja britanskih vojnih časnika u Austriji u svibnju 1945., kad su oni dopustili izručenje hrvatskih ratnih zarobljenika partizanima odanim jugoslavenskom Maršalu Titu. Britanski su vojnici uz prijetnju oružjem razoružali Hrvate, koji su bili pod nadzorom O'Sullivana, tada 26-godišnjeg poručnika britanske vojske. Zatim su Hrvati natjerani da marširaju prema Titovim snagama. Hrvati su kasnije batinani i ubijani vatrenim i hladnim oružjem, a njihova su tijela bačena u klanac, koji je dinamitiran da se prikriju dokazi tih strahota. Partizani su rezali prste mrtvima da bi se domogli njihovih zlatnih prstenova te su vadili zlatne plombe iz njihovih zubiju prije nego su se riješili njihovih tijela. Izgred i dalje podiže buku u Britaniji, kao i izručenje tisuća ruskih Kozaka Staljinovim snagama koje je završilo sličnim pokoljem, a koje se odigralo tjedan dana kasnije. O'Sullivan je primio odgovore Majora i Blaira, izjavio je za The Sunday Independent, no 'činilo mi se da obojica izbjegavaju pitanje.' Oni su odvjetnika uputili natrag na Ured za inozemstvo i Commonwealth te na nalaze istrage zapovjednika brigade Anthonyja Cowgilla iz početka devedestih. O'Sullivan je dobavio dokaze za istragu no, iako je njegova izjava priznata, na nju se nije pozivalo niti je citirana u konačnim nalazima. 'Čini mi se da se radi o nekoj vrsti prikrivanja. Osoba koja mi je naložila da izručim te vojnike mora da je nakon rata postala važna u Engleskoj te je imperativ da njezino ime bude otkriveno.' 24. svibnja 1945., O'Sullivanu je naređeno da sakupi 900 Hrvata koji su se borili u Hitlerovoj vojsci te su se predali nakon pada Trećeg Reicha početkom tog mjeseca. Više od 50 godina kasnije, O'Sullivan se prisjeća pojedinosti svog susreta sa skupinom (od kojih su mnogi bili čak mlađi nego on), na polju u blizini Radstadta u Austriji. Hrvati, koji su katolici, služili su misu s jednim svećenikom. Čekajući da završe s obredom, O'Sullivan je zajedno s tri hrvatska generala koji su bili zaduženi za ljude sjedio, pušio cigare i pio vino. Kaže da je mislio da su oni bili 'tek obični ljudi, poput mene.' 'Oni su bili džentlemeni. Nisu imali obilježja članova Hitlerovih SS-ovaca.' Dok je skupina kasnije krenula istočno prema granici Austrije i Jugoslavije, generali i ostali rekli su mladom Južnoafrikancu da vjeruju da će biti ustrijeljeni, budu li izručeni Titovim partizanima. O'Sullivan je pokušao dobiti razjašnjenje svojih naredaba od britanske osme vojne baze. 'Kad sam pokušao objasniti višem časniku što mi Hrvati pričaju - da će biti ubijeni - časnik mi je agresivno naložio da slijedim naredbe ili ću se morati suočiti s posljedicama', izjavio je O'Sullivan. Bilo je jasno da bi završio pred vojnim sudom, da je odbio poslušati. Nakon što se vratio svom konvoju i nastavio put prema istoku, Hrvati su odbili pričati s njim. Još danas se sjeća te tišine, izjavio je. Nakon što su se Hrvati iskrcali iz kamiona, britanski su ih vojnici razoružali. O'Sullivan je mogao vidjeti Titove partizane, kako čekaju iza farova kamiona. Dok su Hrvati odlazili, O'Sullivan je čuo 'mnogo vike u tami', no ništa nije vidio. Nakon što je razvojačen te se vratio u Cape Town 1946., O'Sullivan je iz članka časopisa Life saznao da su njegovi hrvatski zatvorenici jezovito završili. Kasnije je ruski povjesničar i pisac Nikolaj Tolstoj izazvao buru raspri u Britaniji svojom knjigom 'Ministar i pokolji'. U djelu je tvrdio da je bivši britanski premijer Harold Macmillan, koji je 1945. bio savjetnik savezničkog zapovjedništva, kriv za ratne zločine, zbog svoje uloge u izručenjima. Tolstoj je tužen za klevetu i naređeno mu je da plati 1,5 milijuna funti Lordu Aldingtonu, koji je u to vrijeme bio zapovjednik brigade u Austriji. Aldington je podigao tužbu nakon što je Tolstoj podijelio pamflete u kojima je tvrdio da je zapovjednik brigade kriv za ratne zločine. Odšteta za klevetu kasnije je na žalbu odbačena, no Tolstoj je bio financijski uništen troškovima pravne bitke. Druga knjiga o slučaju klevete, 'Trošak reputacije', nedavno je ponovo oživila to pitanje u Engleskoj. U svojoj vlastitoj istrazi te iz dokaza u Cowgillovoj istrazi, O'Sulivan je otkrio da je gotovo 24 sata prije nego mu je viši časnik zaprijetio, Osma postrojba poslala poruke prednjim postrojbama odredivši da nijedan zatvorenik ne smije biti izručen protiv svoje volje. 'Netko je namjerno zanemario tu naredbu i nitko ne želi reći tko je osoba koja mi je dala naredbu. Mislim da se radi o proširenom zataškavanju', izajvio je g. Sullivan. 'Na posljetku, ja i mnoge tisuće drugih Južnoafrikanaca nismo se prijavili za takve stvari. Mi smo se borili za ono što smo vjerovali da je ispravno. Ovo je bilo pogrešno.' Dodao je: 'Ja sam posljednji svjedok. Poslije mene neće više biti nikog. To je razlog zbog kojeg želim da se istina otkrije i da se pravda zadovolji. Britanija mora otkriti ime časnika koji su mi naredili da idem na granicu. To je veoma jednostavno." 230241 MET dec 97