19. XII. EL PAIS, CARLOS TAIBO O BOSNI

Ž4=ŠPANJOLSKA Ž1=EL PAIS Ž2A=19. XII. 1997. Ž3=Bosna: bol zbog grijeha Carlos Taibo, profesor političkih znanosti na Autonomnom sveučilištu u Madridu i koautor knjige "Jugoslavenski sukobi", piše o vlastitom viđenju odgovornosti međunarodne zajednice za sadašnje stanje u Bosni i Hercegovini. U članku, između ostaloga, stoji: "Prošlih smo tjedana mogli vidjeti mnoge manevre glede primjene Daytonskog sporazuma. Procjene koje su obavile naše ustanove imaju jednu zajedničku točku: u njima se ne cijeni kritički stav prema djelovanju međunarodne zajednice. Ne treba skretati pogled na razdoblje prije Daytona da bi se zaključilo da će se, unatoč svemu, bijeda današnje Bosne teško moći shvatiti ako se ne pripiše odgovornost i na naše države. Glavni argument naših ustanova nalazi se u čarobnoj, tisuću puta ponovljenoj ideji da su 'vojni' dijelovi Daytonskog sporazuma postojani, i da se 'civilni' dijelovi ne provode. Drugim riječima, međunarodna zajednica ispunjava svoja obećanja, ali se to, nažalost, ne može ustvrditi za 'lokalne dužnosnike'. U zaklonu ovog teškog pojednostavnjivanja, zaboravlja se da je sporazum na koji su velike sile pristale 1995. godine postavio jasnu političku granicu koja je uvjetovala, ne uvijek na najbolji način, ponašanje bosanskog društva. Daytonski je sporazum pridonio učvršćivanju vlasti nekih osoba koje su izravno odgovorne za rat. To bi se na neki način moglo spominjati kao neočekivano iznenađenje koje se ispriječilo na Daytonskom putu. U Daytonu je dan legitimitet onima - mnogi su dužnosnici bosanskih Srba ili bosanskih Hrvata - koji su svojevremeno izveli državni udar i poticali vojnu agresiju izvana. I suradnja na koju su ti ljudi pristali ne može se objasniti nikako drugačije nego da je sporazum kod svih njih potaknuo ovu misao: da se u stvari, podalje od puste retorike, na taj način postavljaju temelji stvarne podjele države na etničkim načelima. A takvo je čitanje u velikoj suprotnosti s tvrdnjom, koju su velike sile toliko puta izrekle, da su u Daytonu stali na kraj takvim pokušajima. (...)" U nastavku teksta autor članka kritički spominje stvaranje 'središnje' vlade koja se ne može, kako kaže, 'legitimno poslužiti silom' te se stoga sva odgovornost ne može prebaciti na 'lokalne dužnosnike'. Spominje i loše održavanje izbora na kojima su izbjeglice mogle glasovati na više mjesta, a to je zapravo postao glavni način za dovršavanje politike etničkog čišćenja u praksi. Osim toga, kaže autor, izborna su pravila poticala 'aktivnu muslimanizaciju politike među Bošnjacima koji su zagovarali suživot, a da je to tako, svjedoči i nedavni poraz Izetbegovićevog SDA koji baš ne žuri s ostvarivanjem svojeg obećanja da će tu stranku pretvoriti u građansku i multietničku'. Kritizirajući politiku izbjegavanja uhićivanja ratnih zločinaca, Carlos Taibo naglašava da su svi optuženi Bošnjaci u Haagu, da se od 18 Hrvata u Haagu nalazi njih 14, dok se od 57 Srba tamo nalaze samo njih trojica, a među njima nema Karadžića ni Mladića. "(...) I na kraju, ostaje ono što je možda i najvažnije. Daytonski je sporazum izričito pružio potporu dvojici najodgovornijih za ratne sukobe i etničko čišćenje koje je nakon toga poharalo bivšu Jugoslaviju: Miloševiću i Tuđmanu. Tvrditi da, s takvim saveznicima, velikie sile podupiru multietnički sastav, može se samo ironično. Te iste države koje su tijekom rata okrenule leđa onima koji su zagovarali suživot, sada nastavljaju istim putem i nakon uspostave mira. Uz ovakvo stanje stvari i koliko god bile blistave vježbe samooptuživanja, bit će dobro da barem mrvicu pozornosti posvetimo proučavanju onoga što je naš dio krivice za sadašnju bosansku tragediju". 220309 MET dec 97