17. XII. ABC, OTTO VON HABSBURG O RATNIM ZLOČINCIMA

Ž4=ŠPANJOLSKA Ž1=ABC Ž2A=17. XII. 1997. Ž3=Ratni zločinci "Na kraju Drugoga svjetskog rata prvi put u povijesti stvoren je sud koji je sudio ratnim zločincima na kojemu su pobjednici sudili pobijeđenima, u Nuernbergu i u Tokiju, a suđenje se temeljilo na nekim pravno-moralnim konceptima. Nema nikakve sumnje da su mnogi optuženi zaista počinili teške zločine, osobito da su kršili ljudska prava civilnog stanovništva. No, nažalost, na tom sudskom procesu suci nisu bili baš nepristrani pa su istodobno i optuživali i donosili presude. To je bilo posebno izraženo pri američkom postupanju s Japancima. A u Europi je vjerodostojnost optužnice oslabljena činjenicom da su među sucima bili i predstavnici Sovjetskog Saveza, iako su svi znali da su Staljin i Hitler zločinci iste vrste. Zahvaljujući iskustvu iz Nuernberga, za vrijeme rata u Jugoslaviji odlučeno je da se sudi onima koji budu počinili zločine protiv čovječnosti, ali na novom sudu koji će, ovoga puta, biti prilično nepristran. Suci su uglavnom čestiti pravnici koji su znali ponešto o stvarnom stanju, ali su, s druge strane, imali velikih poteškoća zato što su ih podupirale samo one države u čijem je interesu bilo da oni do kraja provedu istragu. Rezultat je to da su do kraja istraženi samo slučajevi koji su odgovarali interesima jedne strane dok se, kad god bi se u pomoć zvala politika, gotovo nikada nisu usudili djelovati tamo gdje grube vlade, poput srbijanske, nisu željele ispuniti želje suda iz Haaga. Znakovito je to da su neke sile, ponajprije SAD, uspjele spriječiti vojnim snagama u Bosni da uhite najvažnije ratne zločince. Javna je tajna da je u Bosni bilo moguće uhićenje Radovana Karadžića ili Ratka Mladića, i to ne samo jednom, ali je to spriječila želja najjače sile iz međunarodnih snaga. Licemjerno je rečeno da je progon ratnih zločinaca u djelokrugu bosanske policije. Ali je namjerno ispuštena činjenica da ona uopće nije dovoljno naoružana za provođenje akcije takve vrste dok su, na drugoj strani, najveći ratni zločinci uvijek okruženi posebno uvježbanim postrojbama s kojima se može sukobiti samo vojska. Ali to je spriječeno. Stoga jedina akcija kojoj je pridana nezasluženo velika pozornost nije poduzeta protiv zaista važnih ratnih zločinaca, nego protiv onih od male važnosti, sigurno krivih, ali onih koji nisu jako zanimali ni same Srbe. Unatoč svemu tome, i dalje se priča o nužnosti dovođenja ratnih zločinaca pred sud. A to se danas često koristi kao izgovor za to da se ništa ne bi napravilo. Smatra se da je javnost na Zapadu nedovoljno obaviještena o stvarnom stanju u Bosni i da zbog toga može biti lako dezorijentirana lažnim vijestima i analizama. U istom smjeru, stalno se naglašava, a to osobito rade Miloševićevi pristaše, da je nepravedno to što se u javnosti stalno govori samo o Srbima dok se ostale narode ostavlja na miru. To bi i moglo zazvučati ispravno kad se ne bi znalo da su od svih ratnih zločina na području bivše Jugoslavije njih 90 posto počinili Srbi. A ipak su do danas u Haag poslana samo četvorica nevažnih Srba dok se pravi, najveći ratni zločinci i dalje slobodno kreću. Često ih se može vidjeti u Beogradu, a general Mladić je čak proveo odmor na crnogorskoj obali. Ni tamo se ništa nije dogodilo, iako su u blizini bile snage za intervenciju. Tim je postrojbama bilo zabranjeno da vide generala Mladića, tako da su ga tek objavljeni novinski članci prisilili da ostatak odmora provede na nekom drugom mjestu. Zato je vrlo znakovito to što zapadni tisak Hrvatsku i Srbiju stalno trpa u istu vreću. Optužuju predsjednika Tuđmana da sprječava uhićenje ratnih zločinaca, ali se ne kaže da je njih moguće susresti samo u jednom području Bosne i Hercegovine. Očito je da Hrvati tamo ne mogu intervenirati. Kad bi to i učinili, odmah bi bili optuženi da krše bosanski suverenitet. Kad se na to gleda na taj način, svi optuženi za počinjene ratne zločine iz Hrvatske već se nalaze u Haagu. Većina njih predala se dragovoljno, omogućavajući odvijanje sudskog procesa za koji se može pretpostaviti da su optuženici relativno sigurni u mogućnost dokazivanja vlastite nedužnosti. Jer da nije tako, vjerojatno bi pokušali izbjeći suđenje. A svi optuženi Srbi i dalje se nalaze na slobodi i štiti ih njihova vlada. Stalno se tvrdi da Hrvatska štiti ratne zločince. To nije istina. Istina je ovakva: dok osobe poput Karadžića, Mladića i, ako se ode malo dalje, Miloševića, ne budu odvedene pred sud, sve što se bude događalo u Haagu ostat će pod upitnikom. A suci u Haagu su ljudi koji zaista rade po svojoj savjesti. I upravo zbog toga je i za njih nepravda to što se sada događa u Bosni pod utjecajem nekih zapadnih vlada", piše Otto von Habsburg. 180146 MET dec 97