SLUČAJ BLAŠKIĆ: SVJEDOČENJE BRITANCA MICHAELA BUFFINIJA

DEN HAAG, 17. prosinca (Hina) - Posljednji svjedok optužbe u prosinačkom dijelu suđenja generalu Tihomiru Blaškiću na ICTY-u bio je britanski bojnik Michael Buffini, bivši časnik Kraljevskih marinaca, koji je u srijedu govorio o radu Zajedničke komisije za Busovaču, provedbi dogovora o prekidu vatre i razmjeni zatočenih u Srednjoj Bosni u travnju 1993. godine te o vojnicima HV-a koje je vidio kod Prozora. #L# Bojnik Buffini, koji sada radi kao savjetnik za investicije u Bruxellesu, služio je među ostalim u misiji UN-a na Cipru, u Sjevernoj Irskoj i Falklandskom otočju, u civilnoj službi u Hong Kongu, da bi 1991. godine bio pozvan da se pridruži zapovjedniku britanskih snaga u Divuljama kod Splita odakle je otišao na zadatak u BiH. Iz britanske baze u Divuljama, gdje je bio od siječnja do ožujka 1993. godine, Buffini je zapovijedao uredom za vezu i prikupljao informacije s područja gdje su bili britanski vojnici i UN-ove agencije u Hrvatskoj i BiH, napose iz Viteza, Kiseljaka, Gornjeg Vakufa, Tomislavgrada i Metkovića. Svjedok je kazao da je, negdje u ožujku, identificirao pokrete vojnika HV koji su ulazili i izlazili iz BiH. Prvo saznanje dobio je od britanskih vojnika na cesti između hrvatske granice i Prozora, koju je UNPROFOR zvao "Triangl". Ti su vojnici HV-a tražili evakuaciju jednog vojnika koji se ozlijedio bombom, rekao je Buffini. On je također izjavio da je na putu između Ramskog jezera i Prozora vozio iza konvoja od šest autobusa s hrvatskim registarskim tablicama koji su prevozili vojnike s oznakama HV-a. Dan-dva kasnije je uočeno šest autobusa s vojnicima HV-a koji su se vraćali iz Prozora, a izgledali su umorni od bitke dok su neki nosili zavoje, dodao je svjedok. On je dodao da je na poligonu za obuku sjeverno od Sinja, koji je obično bio prazan, prije toga vidio puno vojnika na obuci. Jedan britanski plaćenik mu je tamo kazao da obučava vojnike HV-a koji odlaze u Zadar te u Prozor pomoći HVO-u, napomenuo je Buffini. Svjedok je bio obaviješten da su se u to vrijeme istočno od Prozora vodile žestoke borbe između ABiH i HVO-a. Buffini je u protuispitivanju od strane obrane kazao kako nije vidio vojnike HV-a u Lašvanskoj dolini, već je samo čuo o njihovoj nazočnosti. On je također potvrdio da je cesta od Prozora do Novog Travnika bila dijelom pod nadzorom ABiH te da autobusi s HV ne bi mogli doći do Lašvanske doline. Tužitelj Gregory Kehoe potom je upitao je li HVO čistio cestu istočno od Prozora kako bi imao prolaz do Fojnice, što je svjedok potvrdio. Također, napomenuo je britanski bojnik, kod Zenice, kod Viteza te kod Sinja i Knina smo uočili helikoptere koji nisu bili UN-ovi čime su kršili zonu zabrane letenja. Buffini se početkom ožujka 1993. godine preselio u Busovaču kako bi počeo raditi u Zajedničkoj komisiji za Busovaču koja je organizirala pregovore o prekidu vatre i uklanjanju kontrolnih točaka na cesti kod Busovače i Kaćuna kako bi se njome omogućio slobodan promet. Zajednička komisija je osnovana nakon siječanjskih osvajanja Armije BiH u području Busovače, potvrdio je Buffini obrani, a u Komisiji su bili promatrači ECMM-a, predstavnici ABiH i HVO-a te Buffini ispred UNPROFOR-a. Buffini, koji se ubrzo nakon ulaska u Komisiju preselio u Vitez, kazao je da je Komisija radila na postizanju sporazuma za čitavu Lašvansku dolinu. Svjedok je kazao da je zamjenik zapovjednika 3. korpusa ABiH Džemo Merdan na sastancima Komisije donosio odluke i provodio ih, dok dozapovjednik HVO-a za Srednju Bosnu Franjo Nakić nije imao stvarnih ovlasti te bi se za ozbiljnija pitanja više puta morao obratiti pukovniku Blaškiću čiji je bio zamjenik. Lokalni zapovjednici HVO-a nisu prihvaćali Nakićeve naredbe već su tražili da ih pismeno izda Tihomir Blaškić, dometnuo je on ocijenivši da je Blaškić imao dobru i potpunu kontrolu nad jedinicama HVO-a u Srednjoj Bosni. On je međutim, naveo primjer nepoštivanja Blaškićevih naredbi kad je jedan lokalni zapovjednik HVO zaustavio i pretraživao kamione iz Konvoja nade kod Busovače. Svjedok je potvrdio da se izjava UN-ova časnika Alistairea Duncana ICTY-u, u kojoj on napominje da su vojnici HVO-a odbili pustiti konvoj dok im to ne odobri Dario Kordić, odnosi na Konvoj nade o kojem je sam govorio. Svjedok je napomenuo da je do 4. travnja, kad je otišao na odmor, Zajednička komisija otvorila put Vitez-Busovača dok su se napadi snajperima prorijedili. On se vratio u Vitez 21. travnja kad su generali HVO-a i ABIH Petković i Halilović s ambasadorom Zajedničke komisije i zapovjednikom Britanskog bataljuna dogovorili prekid vatre, povlačenje s linija fronte te popis i razmjenu zarobljenika. Buffini je napomenuo kako, usprkos naredbama generala, vojnici HVO-a i ABiH nisu bili voljni poštivati prekid vatre jer su kazali da treba odgovoriti na počinjene zločine, dok su Muslimani bili posebno nezadovoljni jer nisu dobili odgovore o napadu na Ahmiće 16. travnja. Na upite o Ahmićima, kazao je Buffini, Nakić je odgovorio da su napad izvršile neke bande ili paravojne jedinice, dok je Čerkez kazao da su to učinile postrojbe ABiH kako bi izazvale međunarodne reakcije. Uglavnom, zaključio je svjedok, HVO nije izvijestio tko je napao Ahmiće i je li provedena ozbiljna istraga o tomu. ABiH nije htjela Komisiji predati popis svojih zatočenika dok to ne učini HVO, koji je odugovlačio sa sastavljanjem tih popisa, rekao je svjedok. Claire Podbielski iz Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) tvrdila je da HVO ne poštuje Ženevske konvencije jer koristi zarobljenike kao živi štit te ih tjera na kopanje rovova, dodao je on. Franjo Nakić i zapovjednik viteškog HVO-a Mario Čerkez to su kategorički opovrgnuli dok sa zapovjednikom Operativne zone HVo-a za Srednju Bosnu pukovnikom Blaškićem nisam o tomu razgovarao, rekao je on i dodao da nije mogao posjetiti te zarobljenike. Svjedok je kazao da su neki lokalni zapovjednici HVO-a rekli da će predati popise zatvorenika kad im to pismeno naredi Blaškić. Blaškićev branitelj Russel Hayman pročitao je, tijekom protuispitivanja, četiri pismene naredbe koje je Blaškić izdao i upitao svjedoka je li siguran u tvrdnju da su jedinice na terenu poštivale te naredbe. Blaškić je 18. travnja naredio prekid borbenih djelovanja i razmjenu zatočenika i civila, a svjedok je kazao da se to nije dogodilo. On je, međutim, potvrdio tužiteljevu sugestiju da je 18. travnja HVO-u odgovarao prekid vatre jer je osvojio dosta teritorija. 20. travnja, pročitao je branitelj Hayman, Blaškić je brigadama HVO-a i jedinici "Vitezovi" naredio da štite civile, humano postupaju sa zarobljenicima te omoguće slobodan pristup dužnosnika ICRC-a zarobljenicima, a svjedok je kazao da se to na terenu nije provelo. 24. travnja Blaškić je naredio svim postrojbama HVO-a, brigadama i nezavisnim jedinicama da štite civilno stanovništvo tijekom borbi, humano postupaju sa zatočenicima i surađuju s ICRC- om. Svjedok je kazao da je primjena tih naredbi i dalje išla teško. Blaškić je 29. travnja naredio da se do sljedećeg dana načine popisi zatočenih civila te da se oni potom oslobode za što mu moraju odgovarati podređeni zapovjednici koji moraju jamčiti punu sigurnost tim civilima. Svjedok je kazao da se sjeća kako su 30. travnja civili oslobođeni. Premda je u glavnom iskazu zaključio da su sve jedinice HVO-a slušale Blaškićeve naredbe, Buffini nije znao je li to vrijedilo i za jedinicu za posebne namjene "Vitezovi", dok o jedinici "Džokeri" i jedinici pod zapovjedništvom osobe zvane Žuti nije znao gotovo ništa. Na upit tužitelja o tomu jesu li ga Nakić ili Čerkez izvijestili da je neki vojnik ili zapovjednik HVO-a, koji nije poštivao Blaškićeve naredbe, ikada bio kažnjen, svjedok je kazao da mu nisu to rekli. U odgovoru sucu Fouadu Riadu, Buffini je ocijenio da akcije poput onih u Ahmićima ili Starom Vitezu ne bi mogle biti izvršene bez naredbe zapovjednika koji kontrolira područje. Nakon svjedočenja Michaela Buffinija, sudsko vijeće je najavilo da će se suđenje generalu Blaškiću nastaviti 19. siječnja. (Hina) vb sd 171756 MET dec 97