ZAGREB, 17. prosinca (Hina) - Objavljujemo cjelovit tekst govora talijanskog predsjednika Oscara Luigija Scalfara na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskog državnog sabora u srijedu u Zagrebu.
ZAGREB, 17. prosinca (Hina) - Objavljujemo cjelovit tekst govora
talijanskog predsjednika Oscara Luigija Scalfara na zajedničkoj
sjednici oba doma Hrvatskog državnog sabora u srijedu u
Zagrebu.#L#
"Gospodine Predsjedniče, uvaženi zastupnici, osjećam veliku čast i
prožet sam dubokim uzbuđenjem dok donosim pozdrav Italije ovoj
skupštini, živom srcu demokracije ove zemlje.
Ovo kazujem s dubokim uvjerenjem, kao zastupnik koji je čitav život
proveo u parlamentu, gdje se, po izričitom nalogu građana, nalazi
sjedište narodne suverenosti.
Parlament zauzima središnju ulogu u svakoj demokraciji. Ako je
parlament stvarno slobodan i snažan, slobodna i snažna bit će i
demokracija; ali ako je parlament siromašan u svojoj moći i
povlasticama ili je sapet u svojem pravu-obvezi da bude uglednim
glasom čitavog jednog naroda, da ga predstavlja i štiti njegova
prava; demokracija tada ulazi u ozbiljnu krizu.
Eto, ta je uloga danas još važnija u Hrvatskoj.
I to zato, što nakon ponovnog osvajanja svoje suverenosti Hrvatska
proživljav povijesno razdoblje izuzetnog značenja, u kojem je
skupština izabrana od naroda pozvana da uobliči, rekao bih skoro da
iskleše, institucije koje će biti nositelji političkog života
građanskog društva u godinama koje dolaze.
Pred vama je zadaća od najveće važnosti. Na vama je da, u ovom domu,
postavite temelje jake i stabilne demokracije.
Siguran sam da ćete znati svladati ovu zadaću s punom sviješću o
odgovornosti koja vam je povjerena.
Nikada ne zaboravite da su nade i očekivanja vaših ljudi upućene na
vas, da od vas traže odgovore vezane na svoju potrebu za slobode i
prava na mir.
Moja nazočnost ovdje u prvom redu svjedoči o prijateljstvu, o
intenzivnosti ljudskih i kulturnih odnosa, još prije negoli
gospodarskih i političkih odnosa među našim zemljama, koje
povezuje more koje je tisućljećima svjedokom civilizacije i
napretka.
Italija se, kao i Hrvatska, snažno zauzima da ti odnosi postanu što
životnijima. To je naša dužnost, u prvom redu prema našim narodima,
ali i pred čitavom Europom i poviješću.
Naša je volja neopozivo čvrsta u težnji da se prevlada naslijeđe
bremenito ratovima, boli, tragedijama i velikim ljudskim
patnjama.
Prije pedeset godina ova je zemlja zabilježena neizrecivim
kušnjama; ratom koji je uvijek stravično nečovječan, uvijek
uzaludno hara, uvijek je neprijatelj čovjeka, svakog čovjeka
dostojnog da to bude; stranom okupacijom koja ranjava ponos naroda
i neizbježan je uzrok nasilja, nepravde, sile; očajnom boli koju
su, u poraću upoznale tisuće građana talijanskog porijekla koji su
bili prisiljeni napustiti zemlju u kojoj su njihove obitelji
živjele generacijama, u kojoj su pokopani njihovi mrtvi, u kojoj je
njihov život proticao u miru i vedrini..., i rana ovog nepravednog
otrgnuća zarasta s velikim teškoćama.
Danas se u svojim dušama ne možemo ne obratiti svima onima koji su,
nevini, pretrpjeli nasilja i povrede svog ljudskog dostojanstva.
Ali upravo nas ta bol mora učiniti odlučnijima u vrednovanju
suradnje i zajedništva koje smo uspjeli ponovno otkriti i probuditi
posljednjih godina.
Povijest, mnoge male velike priče srdačne talijanske solidarnosti
prema hrvatskom narodu kojeg je pogodio sukob izazvan napadom bivše
Jugoslavije, ispisuju sjajnu stranicu u našim odnosima,
predstavljaju bogatstvo našeg prijateljstva.
Gospodine Predsjedniče, uvaženi zastupnici,
Hito bih ovdje podsjetiti na talijansku autohtonu manjinu, manjinu
koja nas počašćuje, ponavljam počašćuje nas, time što je svoje
veliko duhovno i kulturno blago stavila u službu izgradnje hrvatske
države, olakšavajući svojim konstruktivnim ponašanjem obostrano
razumijevanje među našim narodima. Uvjereno pristupanje
talijanske zajednice demokratskim vrijednostima koje
predstavljaju temelj zajedničke europske civilizacije, sigurno je
najistinskiji, najdjelotvorniji doprinos.
Siguran sam da će Hrvatska znati vrednovati ovo bogatstvo.
Ponosni smo na ovu zajednicu i stoga visoko cijenimo Sporazum
potpisan pred nešto više od godinu dana, u studenom 1996., o zaštiti
prava manjina. To je sporazum koji je ovaj Sabor već ratificirao, a
u toku je ratifikacije i u našem Parlamentu.
Hrvatska je s odlučnošću pokazala da pripada europskoj obitelji.
Uključila se je u međunarodnu zajednicu pokrenuta željom da izgradi
i slijedi put okrenut Europi. A Italija je poduprla i nastavlja
uvjereno podupirati ovaj izbor od bitne važnosti. Da, od bitne
važnosti! Jer samo izgradnjom Europe moći ćemo činjenicama reći
vjerodostojno "ne" svkom ratu; samo osjećajući se Europljanima
znat ćemo konačo provesti u život solidarnost i bratstvo.
Pripadati europskoj obitelji znači, naime, napor u punom poštivju
načela koja nadahnjuju temeljne dokumente velikih međunarodnih
institucija; Povelje Ujedinjenih naroda, konstitutivnih akata
OESS-a i Vijeća Europe te sporazuma Europske unije.
To su temeljna načela, na kojima počivaju ispravno odvijanje
međunarodnih odnosa, mir, demokracija, pravna država. Načela
snošljivosti, načela civiliziranosti, načela napretka;
odbacivanje rata, poštivanje teritorijalne cjelovitosti, ljudska
prava, zaštita manjina, dijalog kao sredstvo građanskog i
političkog sazrijevanja, uglavnom sve što se odnosi na ljudsku
osobnost, štiti je i za nju jamči.
Eto, živjeti u zajedničkom europskom domu, znači dijeliti sve ove
vrijednosti.
U ovom duhu, Europa računa na Hrvatsku kako bi se očuvala stabilnost
ove izmučene regije, koju su potresle četiri godine krvavog rata i
koje je još uvijek u potrazi za stabilnom ravnotežom.
Naša nadanja i stremljenja usmjerena su na to da Hrvatska pridonese
definitivnom prevladavanju strepnji i rana koje je izazvao ovaj
sukob, u perspektivi pomirenja i ozraču dobrosusjedstva sa
susjednim zemljama.
Daytonski mir, jedini mogući mir za Bosnu, ucrtao je put kojim, iako
je složen, valja odlučno poći, bez oklijevanja. Napor koji Europa
traži od Hrvatske sastoji se u tome da ona u punoj mjeri sudjeluje u
primjeni ne samo slova, nego i duha tih sporazuma, prije svega
šireći svoj pozitivni utjecaj na Hrvate u Bosni.
Isto tako, Europi je drago da se istočna Slavonija integrira u
Hrvatsku, koja će, uvjereni smo, znati svim sredstvima jamčiti
uvjete koji osiguravaju potpunu integriranost čitavog
stanovništva te regije, uz poštivanje identiteta svake zajednice,
počevši od srpske.
Jaki se napori traže u svezi povratka svih izbjeglica koje je
proizveo nedavni sukob.
Gospodine Predsjedniče, uvaženi zastupnici,
Italija želi biti povlašteni sugovornik Hrvatske. To već danas
jesmo na političkom planu i po pitanju gospodarskih odnosa i
ponosni smo na prvo mjesto robnoj razmjeni. Ali se nadamo sve većem
intenziviranju naših odnosa.
S izazovima budućeg stoljeća, globalnim izazovima koji i te kako
prelaze tijesne nacionalne okvire, moguće je nositi se samo među
zemljama kojima su ciljevi zajednički: ciljevi stabilnosti,
demokracije i blagostanja.
To je naš obzor, to su naši ideali. Radi ovih ideala nastavit ćemo s
radom. Radi tih ideala Hrvatska će uvijek u Italiji naći pažljivog i
spremnog saveznika, a u talijanskom narodu prijatelja - pravog i
vjernog.
Moramo zajednički služiti jednom jedinom najvišem cilju: miru, ali
mir zahtijeva slobodu i pravednost.
Koračajmo zajedno na ovom velikom putu prave civilizacije u službi
čovjeka.
To je naša nada, ali osobito svečana obveza.
(Hina) pp fp
171128 MET dec 97