SLOVENIJA - DELO - ZAGREBAČKI DESERT - 15. XII.

Ž4=SLOVENIJA Ž1=DELO Ž2A=15. XII. 1997. Ž3=Zagrebački desert s kiselom juhom "Kad su se u hrvatskom parlamentu prepirali o zaštiti zagorskih purana, koji da su nekoć bili na božićnom jelovniku londonskoga dvora, slavonskih gusaka i raca, ukratko o poticanju peradarstva u hrvatskim krajevima, u susjednoj se zgradi Banskih dvora govorilo o uspjesima u dosadašnjem pregovaranju i sporazumijevanju naše države i Hrvatske. Osam ovogodišnjih sporazuma među državama dokazuje da je u odnosima počeo vladati nekakav red, poštenje i međusobno poštovanje što daje nadu da će iduće godine pregovarači obiju država uz parlamentarnu potporu progutati kost koja je zapela u grlu međususjedskih odnosa - od dugova Ljubljanske banke hrvatskim štedišama, NE Krško i drugih još neriješenih imovinsko-pravnih stvari do određivanja granice između država. No i prije nego što je počela djelovati probava nakon obilnog ručka kojega su za dr. Janeza Drnovšeka i ostale članove slovenskoga izaslanstva (i za izvjestitelje) pripremili hrvatski domaćini, posebno izražena slovenska potpora hrvatskom uključivanju u CEFTA-u i hrvatskoj politici u inozemstvu izgubila je smisao. Može se reći da je saborska pljuska Slovencima i osobito našoj službenoj politici, bar po odjecima, na prvom mjestu potkopala značenje potpisanog sporazuma o slobodnoj trgovini među državama i obostranih obećanja da će u idućoj godini riješiti najveće probleme koji opterećuju odnose od početka 1992. godine. Kako se sjećamo, nakon osamostaljenja naše države i Hrvatske još se nije dogodilo da je neki korak naprijed u odnosima predstavljao ničim opterećeno geslo za rješavanje drugih, zapravo najtežih pitanja među državama. Od prve godine osamostaljenja kad Sabor nije ratificirao sporazum o gospodarskoj suradnji između država, predsjednik tadašnje hrvatske vlade dr. Franjo Gregurić, nakon nekog poluslužbenog susreta u Ljubljani na povratku u Zagreb preko mobitela je čini se saznao da su hrvatska ishodišta za pregovore promijenjena. No u petak je postavljen svojevrstan rekord kojeg su hrvatski političari sami postavili. Jer nitko ih nije silio da u božićni Ustav iz 1990. godine među manjinama navedu Slovence i Bošnjake, kao što ih sada nitko nije prisilio da položaj obiju manjina po novom ustavu zauzmu Nijemci i Austrijanci koji su time službeno postali autohtone manjine. Iako je u pozadini bilo trgovanje glasovima oporbenih zastupnika čija je relativna saborska manjina bila krvavo potrebna za promjenu Ustava, nemoguće je prihvatiti hrvatska pojašnjenja da u našem Ustavu osim Talijana i Mađara nisu navedene druge autohtone manjine među kojima bi Zagreb najradije vidio svoje rođake. U tom je smjeru hrvatska politika stalno djelovala, pa ipak si je promjenom Ustava u petak zabila nov autogol koji je mogla izbjeći da je zaživio službeni prijedlog dr. Franje Tuđmana da se u Ustavu manjine u Hrvatskoj ne navode poimence. Budući da je potez bio promišljen, jer prihvaćanje i mijenjanje Ustava predstavlja vrlo ozbiljan posao, nastaje cijeli niz poteškoća koje se ne mogu pojasniti navođenjima tko su zapravo, a ne samo za potrebe dnevne politike, autohtone manjine, dakle tko su prastanovnici, a tko nisu. Još pogotovo stoga što se na drugoj strani ponajprije političari rado hvale dugotrajnom plodnom suradnjom obaju naroda koji 'žive kao susjedi već više od tisuću godina', koje su 'napadali isti agresori, zajednički ugrožavale iste epidemije, koji su se odupirali istim nepravdama, drhtali pred istim susjedima, živjeli u zajedničkim državama i pod istim vladarima, patili u istim ratovima', piše u uvodniku zbornika Hrvati u Sloveniji koji je izišao ove godine u Zagrebu. Na kraju krajeva, odnosi u susjedskim odnosima razbistrili su se poslije čina u petak u hrvatskom Saboru puno više nego se to moglo vidjeti nekoliko sati prije po cvrkutavim riječima domaćina i gostiju koje je predstavljalo slovensko vladino izaslanstvo. A to je već nešto" - drži Peter Potočnik. 160151 MET dec 97