FRANCUSKA,LIBERATION,13-14.12.1997.,TURSKA-EUROPA

Ž4=FRANCUSKA Ž1=LIBERATION Ž2A=13./14. XII. 1997. Ž3=Turska ne stiže na vlak proširenja O susretu Petnaestorice u Luksemburgu izvješćuju Pierre Marki i Jean Quatremer s Maisom Andemir iz Carigrada: "Europski susret u Luksemburgu jučer nije imao zadah povijesti. Godinu dana prije uvođenja jedinstvenoga novca, u trenutku kada započinje proširenje Europske unije na bivše komunističke istočnoeuropske zemlje, prvi dan susreta Petnaestorica su provela u izlaganju svojih razlika glede glavnog problema ove sjednice, turske kandidature. Ipak se od prvog dana očitovao načelan dogovor oko početka proširenja na deset istočnoeuropskih zemalja i Cipar, kao i oko pregovora o pristupu šesterih od njih (Poljska, Republika Češka, Mađarska, Estonija, Slovenija i Cipar) koji će početi na proljeće. 'Tursko pitanje', kao što se moglo i pretpostaviti, prevladavalo je na početku rasprave, zacijelo uvredljive za Tursku koja je već očitovala svoje loše raspoloženje: tako je turski premijer Mesut Yilmaz odbio poziv na večeru svog luksemburškog kolege, predsjedatelja EU. Istina, večera je bila predviđena za subotu navečer, kada su svi čelnici otišli... K tome, luksemburški je premijer neumjesno izjavio za jedan domaći list: 'Nedopustivo je da predstavnici zemlje koja primjenjuje mučenje sjede za stolom EU.' 'Prihvaćamo činjenicu da moramo ispuniti uvjete za početak pregovora o pristupu, ali ne možemo prihvatiti preduvjete da bi nas priznali kao kandidata', odgovorio je Haluk Ilicak, član turskog izaslanstva na europskom susretu na vrhu. Šef turske diplomacije Ismail Cem, bio je još oštriji, izjavivši za jedan privatni turski kanal: 'Ako Turska ne bude zadovoljna EU-om, više neće slušati njezine zahtjeve glede Cipra i odnosa s Grčkom.' Jučer se Ankara mogla utješiti jer je našla utjecajna zagovornika, Jacquesa Chiraca. 'Danas moramo potvrditi tursko učvršćivanje u Europi', rekao je Predsjednik na prvom krugu pregovora o proširenju. 'To je najbolji način, dodao je, da se zajamči kretanje zemlje ka demokraciji i njezin demokratski razvitak.' Chirac je čak bio dramatičan, rekavši kako Petnaestorica 'nemaju pravo' odbaciti Ankaru. Iako Velika Britanija i Francuska dijele isto mišljenje i imaju isti geopolitički pristup i želju da ne guraju ka Istoku i integrizmu zemlju čija se elita ugleda na laički i suvremeni europski primjer, nije tako s drugim zemljama. Njemačka koju muče utvare milijuna Turaka koji zapljuskuju njezino područje, a posebice Grčka koja se oštro protivi tomu da njezin stari neprijatelj sjedi u europskom klubu, žestoko se tomu opiru. Pariz se bori da Turska dobije barem pomoćno sjedalo u vlaku proširenja. Francuski prijedlog koji je sadržan i u završnim nacrtima luksemburškog predsjedništva, sastoji se u tome da se osnuje 'europska konferencija' koju bi činila Petnaestorica i 'europske zemlje koje kane pristupiti Europskoj uniji s kojom su vezane ugovorom o udruživanju i s kojom dijele iste vrijednosti i zadaće', tj. jedanaest zemalja kandidata i Turska. No Ankara neće biti u 'dalekovodu' pregovora o pristupu s prvom skupinom od šest zemalja. Jučer navečer, osnutak ove 'europske konferencije' nije bio prihvaćen, kažu diplomatski izvori, jer su se Njemačka, a posebno Grčka tome usprotivile. Ako je Petnaestorica ne prihvate, bit će to pljuska Turskoj s nepredvidljivim posljedicama, kako nutarnjim, u sukobu s islamistima, tako i na Cipru. Turski vođe otvoreno prijete da će ubrzati gospodarsku integraciju sjevernoga dijela Cipra koji je Turska zauzela 1974., što bi ozbiljno moglo povećati napetost u istočnom dijelu Sredozemlja. Istina, zagovornici Turske znatno su oslabljeni teškim povredama ljudskih prava, kurdskim i ciparskim pitanjem. A da se i ne govori o useljavanju i islamu. Uoči luksemburškog susreta na vrhu, vlada koju čini savez desnih liberala i socijaldemokrata Mesuta Yilmaza, stidljivo je načinila neke korake glede ljudskih prava. Govorilo se o mogućem oslobađanju bivše kurdske zastupnice Leyle Zane koja je osuđena na petnaest godina strogog zatvora zbog 'promidžbe terorizma i potpore terorističkoj organizaciji'. No za sada ništa nije učinjeno. Nastavlja se prljavi rat na jugoistoku Anadolije s kurdskom većinom, koji je za trinaest godina prouzročio smrt 25 tisuća ljudi. Kao i upadi turske vojske u sjeverni Irak. 'Tursko pitanje' za Petnaestoricu je teže od pitanja, poprilično teškog, koje ih očekuje glede odnosa s istočnim zemljama, a koje je stvar golemog novca i kuhinje u europskim ustanovama." 160150 MET dec 97