FRANCUSKA,LE FIGARO,15.12.1997.,PARIZ I TPI

Ž4=FRANCUSKA Ž1=LE FIGARO Ž2A=15. XII. 1997. Ž3=Bosna: Pariz izložen pogledima Međunarodnoga kaznenog suda Prigodom posjeta Parizu prošlog vikenda vrhovna je tužiteljica Međunarodnoga kaznenog suda Louise Arbour optužila francuske snage iz sastava NATO-a da ne sudjeluju u uhićenju ratnih zločinaca. Patrick de Saint-Exupery piše o tome: "Rekavši da se 'ratni zločinci osjećaju potpuno sigurnima' u francuskom sektoru u Bosni, gđa Arbour je istaknula da takvo ponašanje Francuske 'navodi na pomisao kako se zapravo želi nadzirati pristup istini haaškog tribunala'. U priopćenju objavljenom 'u ime francuskih vlasti', Quai d'Orsay je oštro odbacio takve optužbe rekavši da su one 'neutemeljene': 'Očekujemo da će gđa Arbour obrazložiti svoje izjave prigodom razgovora koji su predviđeni za 15. XII. u Parizu.' Naime, danas poslijepodne, ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine trebao bi se susresti sa gđom Arbour u Quai d'Orsayu. Nema nikakve dvojbe da će izlaganje biti bučno: optužbama gđe Arbour Pariz ne može suprotstaviti ništa konkretno. O tome svjedoči sadržaj demantija francuskih vlasti koje skreću raspravu: 'Kvariti ozračje povjerenja bilo bi štetno ne samo za zadaću Suda, već i za budućnost samog pothvata očuvanja mira.' Drugim riječima: Pozor! Ako odete predaleko, mi ne samo da raspolažemo jednim mjestom u Vijeću sigurnosti - što nam daje mogućnost da sve zakočimo - već možemo dovesti u pitanje i naše sudjelovanje u pothvatima za očuvanje mira. Nije riječ samo o upozorenju, već o pravom 'casus belli'. To ipak iznenađuje: čega se Pariz toliko boji da postavlja tako visoke zahtjeve i, primjerice, potiče ministra obrane Alaina Richarda da izjavi kako su rasprave Međunarodnog suda, na kojemu je suđenje tajno, 'predstava'? Osim toga, ove dvojbe nisu od jučer: otkako je osnovan Međunarodni sud, Pariz sve češće postavlja neupadljive, ali jake zapreke. Vojna hijerarhija odbija svaku moguću umiješanost. Već znatno pogođeni preustrojem u svezi s prelaskom na profesionalnu vojsku i smanjenjem zajmova, vojnici su političarima dali do znanja gdje su granice njihova strpljenja. To više, dodaju, što su oni samo izvršitelji naredaba, što ih je 70 ubijeno, a 700 ranjeno: nisu oni ti, koji trebaju polagati račune. Iako pojednostavnjena - vojska zapravo ima utjecaj koji se ne može zanemariti - ova je rasprava natjerala političare u škripac. (...) Odbijajući odgovornost, političari su prekinuli svaku raspravu. Rezultat: kada je riječ o međunarodnoj pravdi, Francuska - domovina ljudskih prava - uporno okoliša kao mačak oko vruće kaše. Ponašanje je to koje se ne može dugo podnositi. Dvojba lako može prerasti u sumnju. U Bosni, a pogotovo u Ruandi. Tu se sumnja ima čime hraniti..." 160150 MET dec 97