5 VJESNIK-RAZGOVOR OŽBOLT-ROŽANKOVIĆ 11-12

Ž1=VJESNIK Ž2=11. XII. 1997. Ž3=Hrvatska politika nije bila popustljiva u Podunavlju Miroslava Rožanković razgovarala je s Vesnom Škare-Ožbolt, zamjenicom predstojnika Ureda Predsjednika i predsjednicom Nacionalnog odbora za uspostavu povjerenja. Tema razgovora je hrvatsko Podunavlje, odnosno proces mirne reintegracije Podunavlja u hrvatski politički sustav. Izdvajamo neka od zapažanja i ocjena Vesne Škare Ožbolt. Mjesec dana uoči odlaska UNTAES-a, analizirajući tijek mirne reintegracije, predsjednica Odbora za usupostavu povjerenja, kaže: "Jednostavno rečeno, bilo je teško, često vrlo napeto ali intenzivno i na kraju s rezultatom koji nas ve može zadovoljiti. Kroz proces mirne reintegracije Hrvatska je pokazala političku volju da preostali dio teritorija na kojem nije imala kontrolu reintegrira na miran način. Hrvatska je time svijetu jasno dala do znanja da se na takav način može reintegrirati dio okupiranog teritorija, čime je ujedno pokazala nedvosmislen primjer". Napominje pritom kako hrvatska politika u Podunavlju "upće nije bila popustljiva", jer "bilo je važno doći na svoje istočne granice i pritom ne izazvati sukobe, razaranja, ni smrt ikoga, a opet postići cilj: vratiti što više prognanika, omogućiti uvjete života za sve ljude i izaći na Dunav. Mislim da smo imali čvrst reintegracijski tempo makar su se neke stvari mogle odraditi i prije", ocjenjuje Vesna Škare-Ožbolt. Komentirajući izvješće glavnog tajnika UN-a Annana u kojem on prebacuje odgovornost za daljnji tijek reintegracije na hrvatsku Vladu, držeći je odgovornom za uspostavu povjerenja, Škare-Ožbolt napominje: "Vrlo mi je drago da smo došli do tog stupnja i do tog trenutka da hrvatska država i hrvatska vlast budu odgovorne za stanje u hrvatskom Podunavlju. što se uspostave povjerenja tiče, to je proces koji će još dugo trajati i potrebno je da svi učine napore - i Hrvati, i Srbi, i hrvatska vlast, i svi koji žele živjeti u normalnim uvjetima. Normalizacija života obveza je svih hrvatskih građana koji žive na području tih dviju županija". O tome je li Hrvatska ispunila očekivanja međunarodne zajednice ili je, kako ocjenjuju neki diplomatski krugovi, prošla bolje nego je zaslužila, kaže: "Takvi koji misle da je Hrvatska prošla bolje nego što je zaslužila, upravo su oni koji su čak razmišljali o novom produljenju mandata jer se, kao, još nisu stekli uvjeti da on završi. Tako misle oni koji žele na bilo koji način Hrvatsku držati pod nekom vrsti političkog pritiska. No, mislim da je Hrvatska ispunila i više nego se od nje očekivalo, u smislu prihvaćanja svih ljudi koji žive na tom području. U uvjetima u kojima se Hrvatska nalazila - izašla iz rata, opterećena povratkom te obnovom i Podunavlja i drugih dijelova teritorija - u takvim uvjetima još ulagati u reintegraciju, to doista može biti samo priznanje Hrvatskoj". Ocjenjujući kako zemlje članice UN-a nesklone Hrvatskoj ne mogu ničim ugroziti okončanje reintegracije, odnosno da postoji konsenzus o završetku mandata, Vesna Škare-Ožbolt o tome mogu li utjecati na odgodu roka za donošenje rezolucije UN-a, kaže: "Uopće ne vjerujem u to. No, kad bi teoretski postojala takva mogućnost, bilo bi to doista krajnje zlonamjerno. Jer, nepriznavajući rezultate reintegracije koji su doista pokazali što je sve Hrvatska u stanju činiti, značilo bi ponovno stvarati krizno područje, stvarati krizu tamo gdje je više nema". Procjenjujući hoće li odlaskom UNTAES-a doći i do egzodusa Srba, a kako tvrde neki srpski mediji, Škare-Ožbolt napominje: "To pitanje doista visi u zraku: koliko će Srba otići iz Hrvatske? Moram podsjetiti da su UNTAES i UNHCR u suradnji s Vladinim Uredom za prognanike napravili popis želja ljudi koji žele ostati li se vratiti u prijašnja mjesta prebivališta, odnosno otići iz Hrvatske. Dio Srba odgovorio je upravo - da želi otići iz Hrvatske. Bez obzira na to što Hrvatska činila i bez obzira koliko napora svakodnevno ulagala u uspostavu povjerenja, bit će određen broj onih koji neće ostati živjeti u Hrvatskoj ni pod kojim uvjetima. Ali, to je njihovo pravo i izbor". Ocjenjuje kako je takvih "između 10.000 i 15.000 od ukupno sedamdesetak tisuća koliko ih sada živi u Podunavlju", a o tome može li to Hrvatsku ozbiljnije ugroziti, kaže: "To može samo stvoriti nepotrebnu, nerealnu sliku koju Hrvatska doista, sa svim naporima koje je u reintegraciju uložil, nije zaslužila. Treba podsjetiti da je Hrvatska svim svojim ulaganjima - 15.000 mirovina, zapošljavanje ljudi u javnim poduzećima, administraciji - jasno pokazala namjere prihvaćanja Srba u hrvatski život. No, činjenica je, ponavljam, da je određeni broj Srba, prema podacima međunarodne zajednice, odlučio otići iz Hrvatske, bez obzira na dobre uvjete života i u uživanje istih prava koja imaju i svi ostali građani Hrvatske. Odluka je individualna". 110319 MET dec 97