BBC - TISAK, 9. XII.

Ž1=BRITANSKI RADIO - BBC Ž2=9. XII. 1997. Ž7=Pregled tiska 'The Independent' danas donosi dulji napis posvećen Bosni u kome Andrew Gumbel ističe kako ondje posao očuvanja mira postaje posao koga će biti potrebno raditi cijeloga života. Da je daytonski mirovni proces tekao onako kako je bilo zamišljeno, sada bi međunarodna zajednica razmišljala o lagodnom povlačenju iz Bosne. No namjesto toga, razgovori na današnjem sastanku vijeća za primjenu mirovnoga sporazuma u Bonnu vodit će se vjerojatno o većem, a ne o manjem međunarodnom angažmanu. Gambel piše kako se situacija sve više pomiče prema svojevrsnom međunarodnom protektoratu u Bosni. Nekada je bilo pomodno misliti da će izbori riješiti sve probleme u Bosni, probleme koje su zaoštrile četiri brutalne, ali neodlučne ratne godine. Međunarodna zajednica je podigla opširnu mašineriju za opsluživanje poslijeratnoga ustava s njegovih više predsjednika, lokalnim vijećima i vezama koje spajaju i dijele dva entiteta - srpski, na jednoj, te hrvatsko-muslimanski, na drugoj strani. Kao rezultat toga, Bosni na uši izlaze izbori. Rujanske općinske izbore bilo je tako teško provesti da rezultati nisu bili poznati dulje od mjesec dana. Prije dva tjedna bosanski su Srbi glasovali za svoj novi parlament. Za iduću godinu su sazvani izbori za gotovo sve krhke ustanove u zemlji. No namjesto da zemlju vode prema većoj samostalnosti, izbori - kako se čini - samo povećavaju ovisnost Bosne o vanjskome svijetu. Ne samo da su NATO i nevoljki Pentagon priznali da je potrebno zadržati znatne mirovne snage nakon roka za povlačenje, idućega ljeta, nego su to istakle i civilne vlasti kao Organizacija za europsku sigurnost i suradnju koja je i nadzirala i vodila izbore te ne vidi izgleda da bi svoje ovlasti mogla uskoro predati lokalnim vlastima. Na današnjem bonnskom sastanku ured visokog civilnog namjesnika tražit će da dobije obvezujuća prava arbitracije između saveznih predsjednika i triju nacionalnih skupina. Unatoč protivljenju toj ideji, osobito od Rusije, međunarodni pregovarači sve češće izgovaraju riječ protektorat. Jedan visoki dužnosnik OESS-a kaže: Ono što ovdje imamo, to je ciparska situacija, gdje ima malo ili ništa napretka u glavnim pitanjima ako međunarodna zajednica ostane, no postoje svi izgledi za sukob ako ode. Srž problema je u nacionalističkim političkim strankama. Povjerenje između triju zajednica je toliko nisko, a strah od novoga sukoba tako velik da birači vjeruju kako u prvom redu moraju zaštititi interese svoje neposredne skupine, a to znači sve veće okoštavanje stavova bivših zaraćenih strana te gotovo posvemašnji slom njihovih zajedničkih institucija. Rujanski općinski izbori imali su namjeru riješiti ovaj problem tako što će birače ohrabriti da glasuju u svojim starim domovima, a čime bi se prisililo dvije ili više neprijateljskih skupina da rade zajedno. No muslimanski vijećnici koji su dobili većinu u Srebrenici odviše su uplašeni da bi se vratili u svoj grad, a još su manje spremni surađivati sa srpskim čelništvom koje je masakriralo na tisuće njihovih ljudi. Postoje slične priče o hrvatskoj nesnošljivosti spram Srba u Drvaru ili Muslimana u Žepču. O Brčkome, spornome gradu koji spaja dvije polovice Bosne koje drže Srbi, mješovito srpsko-muslimansko vijeće jest uspješno uspostavljeno, ali svaki njegov potez čas jedna, čas druga strana smatra nepravednim ili neustavnim. Najtvrdokornije je srpsko čelništvo s Pala. Struktura vlasti koju je uspostavio ratni predsjednik Radovan Karadžić još je uvijek netaknuta i nalazi se pod njegovim snažnim osobnim utjecajem, iako je on optužen za ratne zločine od međunarodnog suda u Haagu te se mora skrivati. Glavna nada međunarodne zajednice zadnjih mjeseci bila je da će se izdići suparničko čelništvo bosanskih Srba predvođeno Karadžićevom nasljednicom Biljanom Plavšić koja ima uporište u Banjoj Luci. No nedavni izbori kod bosanskih Srba, čiji su rezultati priopćeni u nedjelju, nisu odlučujuće porazili Karadžićevu stranku i sada se čini da su stvorili pat poziciju u kojoj se ne može uobličiti nikakva postojana većina. Republika bosanskih Srba izgleda podvojena, sa zapadnim dijelom koji je širokoumniji i kooperativniji te istočnom polovicom koja tone dublje u paranoidni nacionalizam. Rukovodeći se svojom logikom, vlasti s Pala imaju sve interese u tome da podrivaju mirovni proces, a što objašnjava zašto je toliko malo napretka učinjeno na planu svebosanskih pitanja, kao što su telefonski sustav, zajedničke putovnice i registracijske oznake vozila te zajednička valuta. Andrew Gumbel u 'The Independentu' dalje piše: Međunarodna zajednica ima neke snažne instrumente u svojim rukama, poglavito novčanu pomoć, koja se sada više slijeva prema Plavšićkinoj polovici, a znatno manje prema Palama. Prema jednoj eminentnoj londonskoj kompaniji za procjene rizika, privatni investitori nisu izgubili nadu da bi razmjerno povoljna klima za ulaganja mogla nastati nakon još nekoliko izbora. No napredak ne može biti ostvaren sve dok je politička scena toliko okorjela. Bosanski se Srbi mogu pomicati prema većem pluralizmu, a zato ima znakova da raste radikalizacija među Muslimanima čija jedna sve snažnija frakcija zagovara stvaranje neovisne etnički čiste bošnjačke države. Odnosi Muslimana i Hrvata u podijeljenom gradu kao što je Mostar ostaju napeti kao i prije. Izbori nisu uklonili ratne huškače. U najboljem slučaju oni su ograničili njihovu političku moć, a cijena koja je zato plaćena jest politička paraliza. Nije čudo što je međunarodna zajednica u iskušenju da ona sama preuzme aktivniju ulogu, pa makar to značilo da dublje utone u bosanski glib, završava svoj napis u današnjem 'The Independentu' Andrew Gambel. U istom listu Rupert Cornwell se bavi problematikom i poviješću koncepta protektorata, prema kome Bosna, kao protektorat Ujedinjenih naroda, možda klizi. On se prisjeća kako je pojam protektorata označavao dominion, mandatni teritorij, povjerenstvo, staromodnu koloniju te je bio i sinonim za brutalnu otimačinu od nekog diktatora. 100250 MET dec 97