NJEMAČKA - DIE WELT - SLOVENIJA - 3. XII.

Ž4=NJEMAČKA Ž1=DIE WELT Ž2A=3. XII. 1997. Ž3=U zemlji štedljivih "Šest godina je prošlo otkako se Jugoslavija raspala kao država. Samo je jednoj od bivših republika uspio novi početak: Sloveniji. Dok Hrvati, Bosanci i Srbi još trpe posljedice građanskoga rata, 1,9 milijuna Slovenaca uživa prve plodove svoga gospodarskog čuda. 'Gle, bosanski su Srbi imali izbore', kaže Matej Poljanšek. To je upravo vidio u novinama 'Delo', najvećem listu u svojoj zemlji Sloveniji. Članak nije velik i objavljen je na četvrtoj stranici. Mjesecima su novinari posvuda u svijetu izranjavali prste pišući o borbi za vlast među bosanskim Srbima, a osobito o izborima. Ali u Sloveniji koja je još prije šest godina pripadala istoj državi kao i Bosna, danas se više ne zna puno o nekadašnjim zemljacima, a i ne želi se znati. 'Zadnji put kad su se ljudi ovdje uistinu za nešto zanimali, bilo je to kad je Olimpija Ljubljana na košarkaškom UEFA kupu osvojila treće mjesto', kaže Matej. Športski rezultati, tečajevi dionica ili božićne kupnje za većinu su Slovenaca bile i važnije nego predsjednički izbori 23. studenog. Milan Kučan, sadašnji predsjednik koji je Sloveniju 1991. odveo u neovisnost, pobijedio je u prvom krugu s apsolutnom većinom. 'To je zato što smo mi štedljivi ljudi', kaže Metejev ujak Aleksandar. 'Zapravo sam želio glasovati za kandidata liberalnih demokrata, ali mislio sam: ako Kučan mora u drugi krug, to će porezne obveznike samo stajati novca. Glasovao sam dakle za njega.' Slovenija je sa svojih 1,9 milijuna duša bogata stanovništvom kao recimo Hamburg - i svijet je za sebe. Alpe na sjeveru i obala Jadrana na jugu, nizine na istoku, zemlja džepnog formata, ali sa svim onim što jedan krajolik od ljepota i raznolikosti može ponuditi. Koliko Slovenci vole svoju domovinu iskusila je Jugoslavenska narodna armija 1991. Nakon proglašenja slovenske nezavisnosti, ljeta te godine, Beograd je poslao tenkove, ali su Slovenci pokazali odlučnu protuobranu. Taj petodnevni rat stajao je 84 ljudska života, većina njih bili su vojnici jugoslavenskih vladinih postrojba. Zatim je Beograd popustio. Slovenija je bila prva zemlja kojoj je uspjelo odvajanje od Jugoslavije. Neki razlozi za to su bili što je u Sloveniji jedva bilo Srba i što je područje osobito prikladno za gerilske operacije. Srbi bi se našli u istom položaju kao njemačke postrojbe u Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji: tuđi okupatori bez potpore među stanovništvom. Danas još malo tko misli na doba prije oslobođenja. U proteklih sedam godina prevalili su dug put. Put koji je Sloveniju odveo tako daleko od nekadašnjih jugoslavenskih republika da je teško povjerovati da su Srbija, Bosna i Makedonija nekoć nosile isto državno ime kao i Slovenija. Bosanski Srbi ovoga tjedna ponajprije misle na to kako će doći do drva za ogrjev da se ne smrznu. U Srbiji kruži strah od nove hiperinflacije, plaće su oko 300 maraka, a od rujna nema prave vlade. A Slovenija? Svaki Slovenac, uključujući malu djecu i bake, ima prosječno stanje u banci od 4800 dolara. Najveći i najpopularniji časopis u zemlji zove se 'Dioničar', s nakladom od 640 tisuća primjeraka. Ne postoji obitelj koja ne dobiva taj list. Besplatan je, izdaje ga naklada 'Dela' a financiraju ga dioničarska društva u zemlji. Slovenija je u dioničarskoj groznici. 'Imam dionice za 1000 maraka, moja majka za 4000', kaže Matej Poljanšek. On je studentski predstavnik u studentskom vijeću Filozofskog fakulteta u Ljubljani, a to vijeće, naravno, također ima dionice. 'Ali samo za 7000 maraka', kaže Matej. 'Dosad smo dobili 200 maraka dividende i tim novcem podupiremo različite projekte.' Slovenija slovi kao zemlja gospodarskoga čuda Istoka. Gospodarstvo izvozi, što je uvijek i činilo, ali ne više na Istok nego na Zapad. Prosječna plaća je oko 1000 maraka mjesečno i time dvostruko veća nego u susjednoj Mađarskoj koju po novinama općenito drže 'predvodnicom' reformskih zemalja. Slovenija je postigla te rezultate a da nije, poput Mađarske i Češke, profitirala od velikih izravnih ulaganja Zapada; i politika privatizacije počiva više na obzirnosti nego na šok-terapiji. Još prije velikih privatizacija počelo je slovensko gospodarsko čudo - državne tvrtke poput proizvođača perilica 'Gorenja' najviše su napravile sa svojom novostečenom autonomijom i fleksibilno se postavile na razvijenijim tržištima. Već gotovo dvije godine jače se deetatizira. Načelno se drže češkog modela kuponske privatizacije - građani dobivaju kupone za koje mogu dobiti dionice bivših državnih poduzeća, najpogodnije preko posebno ustrojenog investicijskog fonda. Odatle dioničarska euforija. Koliko dobiva pojedinac ovisi, začudno, o njegovoj životnoj dobi. Mlađi od 18 godina dobivaju najmanje, stariji od 45 najviše. Iza toga se krije socijalistička zamisao da moraju biti nagrađeni oni koji su najviše radili. Zapadni kapital je Slovenija dosad izbjegavala i to je toliko čudno kao i gospodarski uspjesi koje je Slovenija postigla bez tog kapitala. Inozemni novac klonio se najuspješnijeg gospodarstva Istoka jer, među ostalim, donedavno ustav strancima nije dopuštao stjecanje nekretnina i stoga što je Sloveniji bilo teško sklapati ugovore s drugim zemljama za izbjegavanje dvostrukog oporezivanja. Odlučujuće je i to što Slovenija kao mjesto ulaganja ima smisla samo ako se netko želi uključiti na južnoeuropsko tržište. No u prvom je redu to tržište za tih šest godina zamalo posve propalo, a u drugom redu ono ide jednako dobro i iz Hrvatske ili Mađarske. Uza sve uspjehe u Sloveniji su katkad skloni čednom pesimizmu. Inflacija je oko 10 posto, ali to je još uvijek daleko bolje nego u najboljim reformskim zemljama Istoka. Privatizacija bi mogla izazvati porast nezaposlenosti, ali se zasad malo toga vidi. Državni manjak je velik, ali ne tako velik kao kod nekih susjeda. 'Mi smo zarobljenici svojeg uspjeha', kaže Mitja Mersol. 'Moramo više ulagati u high-tech, u istraživanje i obrazovanje.' No i takvo turobno raspoloženje prije se može usporediti s raspoloženjem njemačkoga ministra znanosti nego s raspoloženjem nekog bosanskog gradonačelnika. U to spada i neobično visoka stopa samoubojstava koja tu alpsku zemlju postavlja odmah iza vodeće Mađarske. Dijagnoza Mateja Poljanšeka glasi: 'Naš problem su dosada i klaustrofobija. Zemlja je tako mala i u jesen i zimi uvijek je magla.' No Slovenci ne dopuštaju da ih to ometa u božićnoj kupnji. Slikovite ulice i skupi ljubljanski butici podsjećaju na Beč i tako se poneke dividende uza svu štedljivost potroše na darove. I uza svu kršćansku svijest, nekadašnji zemljaci u drugim republikama sljednicama Jugoslavije mogli bi biti zadnji na koje će misliti s milosrđem" - zaključuje Boris Kalnoky. 040135 MET dec 97