WASH. TIMES, 3. XII., GEYER

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON TIMES Ž2=3. XII. 1997. Ž3=Opasnosti podjele Bosne Georgie Anne Geyer piše iz Sarajeva: "Kad je rat ovdje bjesnio, između 1991. i 1995., riječ kojom se najčešće opisivao odnos Europljana i Amerikanaca prema situaciji bila je 'neutralnost.' Neki su mislili da to zapravo znači 'umirivanje.' Danas se stalno pojavljuje riječ 'podjela', a neki misle da to zapravo znači prihvaćanje neuspjeha u stvaranju multietničke države Muslimana, Hrvata i Srba, zamišljene u Daytonskom sporazumu. Bivši ministar vanjskih poslova Henry Kissinger samo je jedan od mislilaca iz područja vanjske politike koji je nedavno tvrdio da je podjela jedini realističan odgovor na nerealistične nade Daytona. Gotovo svi Europljani to prihvaćaju. No za druge, među koje sasvim sigurno pripada i američki veleposlanik Richard Holbroke, iznimno nadaren čovjek kojem čitav zapadni svijet duguje zahvalnost za njegove pokušaje spašavanja Bosne, podjela te malene zemlje jednostavno je nezamisliva. 'Čini se da za podjelu postoje jasni povijesni razlozi', rekao je on nedavno u Washingtonu za radio Slobodna Europa, 'no to nije nešto u čemu Sjedinjene Države mogu sudjelovati. Ako se Bosna raspadne dragovoljno, prirodnim putem, to je u redu. No za nas bi nametnuta podjela bila nemoralna...' 'Daytonski sporazumi jasno kažu da je Bosna jedna zemlja - s dva entiteta, dvije pokrajine, nekim središnjim institucijama, zajedničkom valutom i jednim mjestom u UN-u. Ozakoniti podjelu zemlje bila bi katastrofa. To bi destabiliziralo čitavo područje jugoistočne Europe te imalo užasne posljedice za američko vodstvo.' Pa što da čovjek misli? (...) Mislim da ne smijemo početi od Bosne kao možda - države, već od 'Bosne' kao primjera. A o simboličnom značenju strašnoga ljudskog iskustva u Bosni, nitko ne priča elokventnije i strasnije od bosanskog premijera Harisa Silajdžića. 'Bosna je simbol', zamislio se on nedavno, razgovarajući sa mnom, dok smo u kasno jesensko poslijepodne sjedili u raskošnom starom sarajevskom Predsjedništvu. 'To je razlog zbog kojeg je ona važna. Ovdje smo imali fašiste, ne srpske nacionaliste, pa je tako Bosna razbila zapreku 'nikad više', koja potječe još od Drugog svjetskog rata. Povrh toga, neutralnost je ovdje bio mantra, no to je zapravo moderni iskonski grijeh svijeta, a on je nastao u UN-u. Problem je što se između dobra i zla ne možete odlučiti za neutralnost.' 'I tako se moramo zapitati: je li Bosna zadnja crna stranica dvadesetog stoljeća ili prva stranica sljedećega stoljeća? Nepoznati mutant, ili zadnji drhtaj nakon velikog potresa, zadnji dah fašizma?' Silajdžić je zastao na trenutak, pa je potom zaključio: 'Bojim se da je istina ta da svijet sutrašnjice nalikuje na Bosnu...' Pretpostavka premijera (i mnogih drugih) glasi da je vrst raspada koji se nakon hladnoga rata dogodio u Jugoslaviji te vodio užasnom srpskom 'etničkom ratu', zapravo bio staromodni sukob radi stjecanja i zadržavanja moći. Zapad je postao tako bezvoljan da je prigrlio UN-ovu 'neutralnost' kao izliku za kukavičluk. A takve pretpostavke moralne bi muškarce i žene morale navesti na drukčije zaključivanje. Ako je za buduće naraštaje američko vodstvo na kocki kako u Bosni, tako i u 'Bosni', tad bi nagrađivanje agresije podjelom zemlje moralo biti nezamislivo. Ako drugi dijelovi svijeta, u kojima bi lako moglo doći do takvog planiranog i potpuno nespontanog 'etničkog sukoba', ovdje ne vide postojanje volje civiliziranih ljudi da se to zaustavi, oni će sigurno i neizbježno biti ohrabreni. A ako nema nikakve kazne za Srbe koji su započeli ovaj novi holokaust, tad su opasno potkopani moralno stajalište i struktura Zapada, pa i svijeta. Naravno, zadnje pitanje koje moramo razmotriti jest mogu li potezi koje sad poduzimamo, u području izgraditi uspješnu multietničku državu. Sadašnje stanje sasvim sigurno nije moj izbor. Sukob 1991. - 95. zapadne su sile mogle bilo kad zaustaviti, i to za nekoliko dana (kao što sad svi priznaju). Sva ta krasna 'neutralnost' to je uspješno spriječila. (...) Ipak, od ljeta je pod ministricom vanjskih poslova Madeleine Albright prihvaćena nešto agresivnija politika, koja rabi strategiju ohrabrivanja manje demonskih figura i snaga u srpskoj republici (republici srpskoj). Prošlotjedni izbori, čiji rezultati neće biti poznati do 10. prosinca, mogli bi pokazati nekakav napredak u tom pitanju. Radi se dakle o veoma nesavršenoj situaciji, no ona je ipak bolja nego drugi izbor. Podjela bi označila priznanje neuspjeha koji je previše opasan za budućnost svijeta." 040135 MET dec 97