PEKING, 03. prosinca (Hina) - Prije dvadesetak godina, tijekom tzv. "kulturne revolucije", Kina se dičia svojim "dostignućima planske socijalističke ekonomije", pa je po tadašnjem običaju objavljena i na dvadesetak jezika prevedena
knjiga pod naslovom "Zašto u Kini nema inflacije", koja je ostatku svijeta trebala pojasniti i prenijeti "recepte" kineskog uspjeha.
PEKING, 03. prosinca (Hina) - Prije dvadesetak godina, tijekom tzv.
"kulturne revolucije", Kina se dičia svojim "dostignućima planske
socijalističke ekonomije", pa je po tadašnjem običaju objavljena i
na dvadesetak jezika prevedena knjiga pod naslovom "Zašto u Kini
nema inflacije", koja je ostatku svijeta trebala pojasniti i
prenijeti "recepte" kineskog uspjeha.#L#
Okretanje tržišnom gospodarstvu, koje je nastupilo u Dengovoj eri,
i Kinu je suočilo s problemom inflacije, koja je u posljednje
vrijeme kočena sustavom makroekonomskih mjera nad kojima Peking i
dnas vrlo budno bdije.
Jednako tako najmnogoljudnija zemlja na svijetu suočila se s
problemom nezaposlenosti, za koju se u nedavnoj kineskoj povijesti
tvrdilo da je moguća samo u "trulim" kapitalističkim sustavima.
Kina je u u Maovo doba razvila začudan sustav izmišljanja radnih
mjesta i zapošljavanja nepotrebnog broja ljudi na poslovima koji se
u svjetlu tehnoloških inovacija ionako smatraju nepotrebnima.
S takvim nasljedstvom nije čudno da se pojavio problem viška radne
snage.
Iako se prema kineskim statističkim podacima urbana nezaposlenost
kreće u granicama do tri posto radno aktivnog stanovništva, sigurno
je da broj otpuštenih stalno raste. Godine 1995. bilo ih je 5,6
milijuna, godinu kasnije 8,1 milijun a sada se procjenjuje da ih je
oko 10 milijuna.
Jedno nedavno istraživnje kazuje da je 60 posto otpuštenih u dobi od
36 do 45 godina, te da su žene sve brojnije među njima. Isto tako,
žene teže od muškaraca nalaze novi posao.
Oko 60 posto otpuštenih ima završenu srednju školu, a radili su u
poduzećima u vojnome vlasništvu, rudarstvu, strojogradnji ili
tekstilnoj industriji, dakle u granama koje su općenito u velikim
teškoćama. Nasuprot tome, otpuštanja nema u elektronskoj
industriji, turizmu, trgovini nekretninama, financijama i
poslovima i osiguranja.
Ionako pogođeni usporenim tempom razvoja, središnji i zapadni
dijelovi Kine bilježe i veći broj otpuštenih radnika, a oni pritom
za razliku od radnika u gospodarski razvijenim južnim i istočnim
dijelovima zemlje imaju i manje izgleda za pronalaženje novog
radnog mjesta.
Prema podacima Državnog statističkog ureda, do 30 posto otpuštenih
na novo zaposlenje čeka od šest do dvanaest mjeseci, 17 posto godinu
do dvije, dok 14 posto nema posla ni nakon dvije godine. Pritom,
nezaposlenost se to teže podnosi ako su naknade za otpuštene ispod
zajamčenog minimuma koji propisuju pojedini gradovi. Takav je
slučaj primjerice lani zabilježen u Wuhanu, gdje su otpušteni
primali po 80 kuna mjesečno.
U kineskoj javnosti nitko ne dvoji da optušteni žele novo radno
mjesto, ali mnogi upozoravaju na nesnalaženje ljudi u novim
gospodarskim prilikama. Nakon nekoliko desetljeća u kojima je
jednom dobiveno radno mjesto značilo doživotno uhljebljenje, mogi
i danas nakon otpuštanja čekaju da im država nađe novi posao. Sve
što nadležna tijela mogu, kaže službeni tisak, jest da
nezaposlenima podrobno objasne pravila tržišnoga gospodarstva, a
novi posao neka potraže sami.
Problem nezaposlenosti tim je teži što svake godine stasaju novi
naraštaji Kineza kojima treba posao, a istodobno je rastuća
nezaposlenost na selu oslobodila golemi broj konkurenata za
postojeća radna mjesta.
Napokon, u vrijeme brzog raslojavanja društva, neriješeno pitanje
zapošljavanja može se iskazati i kao element društvene
nestabilnosti, što znači i prijetnju vlasti, te kao smetnja
dinamičnom gospodarskom razvitku, koji danas Kini osigurava
željeni gospodarski i politički utjecaj na međunarodnoj sceni.
(Hina) mer fp
031234 MET dec 97