NJEMAČKA - FAZ - BOSNA KAO POKUS - 1. XII.

Ž4=NJEMAČKA Ž1=FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG Ž2=1. XII. 1997. Ž3=Bosna kao trajni pokus "Ako se radi o popunjavanju visokih vojnih zapovjednih mjesta, pogotovo pravih visokih mjesta u integriranom aparatu atlantskoga saveza, potrebni su generali koji osim vojnim kvalitetama raspolažu i sposobnošću vanjskopolitičkoga prosuđivanja i diplomatskom spretnošću. Jer oni nisu samo izvršitelji svojih političkih nalogodavaca, ministara u vijeću NATO-a, nego i njihovi savjetnici. Pri tome se ne stapaju djelatne uloge vojnika i diplomata, ali je za uspjeh na zapovjednim mjestima potrebna sposobnost za oboje. U povijesti NATO-a koja traje skoro pedeset godina, Amerikanci su stalno predstavljali generale za mjesto vrhovnog zapovjednika NATO-a u Europi, koji su se približavali idealnom liku vojnika-diplomata, kadšto su bili sasma blizu. Čini se da je ponovno tako. General Wesley Clark već je četiri mjeseca Supreme Allied Commander Europe (SACEUR) u Monsu i u personalnoj uniji nacionalni vrhovni zapovjednik svih američkih kopnenih, pomorskih i zračnih oružanih snaga stacioniranih u Europi, s glavnim stožerom u Stuttgartu. Kao časnik nema drugih političkih namjera nego javno zastupati svojeg političkog nalogodavca a u njegove dužnosti spada i stvaranje vlastite političke prosudbe. Stoga se iz jedne razmjene mišljenja između njega, zapovjednika podređenih američkih djelomičnih oružanih snaga, kao i članova 'atlantskog mosta', ne može citirati, ali se ipak može reći da neka promatranja koja su u toj prigodi iznijele različite strane, novom Saceuru nisu strana. Za politički i vojni vrh NATO-a uvijek je aktualno sve što se tiče odnosa s Rusijom. Jedno obilježje sadašnjeg stanja sastoji se u tomu da je Rusija u svojoj razdraženoj svijesti velike sile uvijek bila spremna u Bosni jednu rusku padobransku postrojbu podrediti operativnim zapovjedima američkoga generala, zapovjednika postrojba SFOR-a. Govori se da tamo suradnja vrlo dobro funkcionira, čemu pridonosi što sve jedinice SFOR-a shvaćaju da njihova sigurnost ovisi o potpori drugih. Čuje se također da je općenito lakše surađivati s ruskim ministarstvom obrane nego s ruskim ministarstvom vanjskih poslova pod vodstvom Primakova. To što je ovih dana bivši američki ministar vanjskih poslova Kissinger upozorio na divergentne interese Rusije i zapadnih sila i opomenuo da ne treba ulagati velike nade u 'partnerstvo' s Rusijom, spomenuto je ali se opomena ne drži osobito praktičnom. Jer nesigurnosti ruskog razvitka na bolje ili lošije odgovara i načelna otvorenost budućeg, čemu NATO mora pristupiti s oprezom, s jedne strane, i ubrzavanjem, s druge, i to do pojedinosti. U razočaravajuća iskustva spada i uzajamna razmjena časnika. 'To se već dogodilo', navedene su riječi jednoga mjerodavnog ruskog generala kao da se radi o već obrađenoj točki dnevnoga reda u programu partnerstva. Dosad je oko 40 visokih ruskih časnika sudjelovalo na tečajevima američkih vojnih akademija. To upoznavanje Zapada za mnoge se kod kuće pokazalo štetnim za karijeru - kao da su se na Zapadu zarazili pa poslije toga moraju ostati u karanteni i ne mogu biti unaprijeđeni. NATO-ova ponuda partnerstva za mnoge je ruske gemnerale i diplomate još uvijek lukava proturuska igra Zapada s kojom današnji NATO nastavlja staru 'great game' (između Engleske i Rusije i Azije u prošlom stoljeću). U tom se smislu treba bojati da će ruska diplomacija svoje mogućnosti u novom vijeću NATO-Rusija upotrijebiti da bi povećala razlike između zapadnih sila, primjerice glede želja za pristupom baltičkih i južnoeuropskih država. O Bosni se u tom krugu govorilo ponajprije sa stajališta zapadnog unutarnjeg sklada. Daytonski će sporazum dobiti politički smisao tek kad trojici mrzovoljnih ugovornih partnera na licu mjesta postane jasno da mirovni sporazum uskoro, primjerice poslije isteka mandata SFOR-a, u ljetu 1998., neće moći poderati i ponovno započeti rat. Sporazum ponajprije od tri zaraćene strane traži politički kompromis. Ali sadašnjim vođama nedostaje spremnosti za to. Ne žele nagodbu nego pobjedu. Da bi se načelo kompromisa probilo protiv njegovanja mržnje, okolne sile ne smiju dopustiti dvojbu da bi mogle prihvatiti povratak nasilja. Stoga ne smije biti vremenski određen rok povlačenja stranih postrojba koje vode nadzor. Smio bi postojati samo jedan objektivni rok svršetka, a to je obavljena zadaća. Svi su bili suglasni da za to u Bosni treba stasati drugi vodeći naraštaj i da se vojna zaštita Daytonskog sporazuma mora nastaviti na neodređeno vrijeme, ali da ona sama nije dovoljna. Treba i policijska pomoć izvana, bezuvjetno i uhićenje i kažnjavanje najopakijih ratnih zločinaca, kao i razvitak gospodarstva u pouzdanom poretku. Inače je Nijemcima, a vjerojatno i američkim generalima, bilo jasno da 'novog NATO-a' neće biti dugo ako američki kongres stalno traži povlačenje američkih postrojba iz Bosne. Ako Amerika želi ostati europskom silom, što osim Francuske žele sve ostale europske članice NATO-a, mora ostati angažirana u Bosni. Da se Amerikanci otamo povuku, ne bi ostali ni zapadni Europljani. Drugim riječima: Amerika može biti u Savezu članicom samo kao vodeća sila - ili Saveza neće biti. Bosna nije slučaj Saveza po članku 5. (kolektivna obrana) NATO-ova ugovora pa ipak je slučaj Saveza. Time je u vidno polje došao treći aspekt 'novog NATO-a' nakon hladnoga rata. Kako NATO može izvoziti stabilnost u bližu i dalju okolicu područja Saveza ako se saveznici ne sporazumijevaju o svojim interesima u bližem i daljem susjedstvu. Osim svega toga, glede same Rusije, tu pripada i Irak sa svojom proizvodnjom oružja za masovno uništenje, Iran, područje Zaljeva, sukob oko Izraela, Cipar i Egej, građanski rat u Alžiru. Popis bi se mogao produljiti za dobar desetak imena. Nažalost se unutar NATO-a množe i političke razlike. Ne bi bilo moguće u atlantskoj državnoj zajednici pripremiti planove za sve moguće nužne slučajeve. Praktične se odgovore ne može dati unaprijed. Ali, tako je predočio jedan njemački sudionik, saveznici bi morali između sebe odvagnuti što bi se moglo dogoditi i kakve bi to posljedice moglo imati, primjerice iračko naoružavanje kemijskim oružjem" - piše Guenther Gillessen. 030244 MET dec 97