THE WASH. TIMES, 1. XII., SFOR

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON TIMES Ž2=1. XII. 1997. Ž3=Stabilizacijske snage pomažu u održavanju krhkoga mira u Balkanu "S velikim sam se zaprepaštenjem probijao kroz članak Davida Bindera od 25. studenog, 'Okupiranje srpske'. Članak sadrži određen broj činjeničnih grješaka koje zahtijevaju ispravak", piše politički analitičar na washingtonskom Institutu za Balkan Kurt Bassuener. Daleko od toga da djeluje kao okupacijska vojska usmjerena jedino protiv bosanskih Srba, SFOR operira i na teritoriju Bosne i Hercegovine, države kojoj g. Binder očito ne priznaje toliko legitimiteta kao entitetu bosanskih Srba, kojega časti samoproglašenim nazivom republika srpska. SFOR je, kao vojni krak u međunarodnim pokušajima da se Daytonski sporazumi u Bosni provedu, poduzeo korake po nalogu visokog predstavnika Carlosa Westendorpa, kako bi prisilio medije bosanskih Srba u Palama da se drže dogovora te odustanu od huškačkog emitiranja. TV Pale je od bosanskih Srba zahtijevala da se aktivno suprotstave SFOR-u u izvršavanju njihovih dužnosti, a američku je vojsku usporedila s Hitlerovim Wehrmachtom. Nakon nasilnih incidenata koji su ovog ljeta izazvani takvim emitiranjem, osvojeni su paljanski televizijski prijenosnici. Oni koji emitiraju sličnu propagandu ozbiljno su upozoreni i u bošnjačko-hrvatskoj Herceg-Bosni; dakle, takve mjere nisu inherentno antisrpske. Primjenjivanje američkih standarda medijske slobode na ljude koji su igrali tako veliku ulogu pri udaranju u bubnjeve rata i požurivanju sukoba u Bosni jednostavno je apsurdno. Osim toga, čini se da je g. Binder antidatirao početak etničkog čišćenja u Bosni, i to za više od godinu dana. On tvrdi da je bosanska podjela već 'gotovo sedam godina' stvarnost. Rat je u Bosni započeo u travnju 1992. To bi bilo pet i pol godina. Ratni zločinci čiju krivnju on rječito stavlja pod upitnik radili su prekovremeno da postignu stvarnost etničke podjele, no nisu završili posao jer su na posljetku prisiljeni na vojnu obranu, nakon granatiranja stanovništva punih tri i pol godine. G. Binder vidi nešto zlokobno u rabljenju snaga NATO-a radi hvatanja onih koji su planirali i izvršili etničko čišćenje. Čudno. Na posljetku, g. Binder ponavlja često spominjanu, no nikad potkrijepljenu tvrdnju da su oružane snage bosanske federacije nestrpljive da ponovno započnu osvajanje Bosne oružjem koje im je osigurala Amerika. Stavimo na stranu činjenicu da bi federacija u tom slučaju sigurno bila međunarodno izolirana, kao što je slučaj s Federalnom Republikom Jugoslavijom. Federacijske snage nisu imale priliku vježbati s opremom koja im je dana, koja - mogu dodati - nije u njihovu fizičkom posjedu. S druge strane, vojska bosanskih Srba nedavno je održala velike vojne vježbe u sjevernoj Bosni te ostaje integrirana s beogradskim snagama, do točke da ih one novčano podupiru. Samo proučavanje brojki i tipova oružja namijenjenog federaciji ne pokazuje njihovu trenutačnu moć. Instruktori Vojnih profesionalnih izvora Inc. teško da su plaćenici, budući da su zaposleni kako bi uvježbavali, a ne da bi se borili. Trebalo bi zapamtiti da su London i Pariz zagovarali zamisao da bi davanje više od puke humanitarne pomoći opkoljenim Bošnjacima samo izjednačilo bojno polje. Mir u Bosni ostat će krhak tako dugo dok izbjeglice ostaju u tuđim kućama ili u skloništima; dok nekažnjeni ratni zločinci voze svoje crne mercedese, a federacija o pitanju apsolutne spremnosti ostaje u nepovoljnom položaju u usporedbi s entitetom bosanskih Srba i njihova patrona u Beogradu." 020102 MET dec 97