2. XII. LE MONDE, CHRISTIAN LECOMTE O "OSLOBOĐENJU"

Ž4=FRANCUSKA Ž1=LE MONDE Ž2A=2. XII. 1997. Ž3=Najstariji bosanski dnevni list na izmaku snaga "Stranci su ga 1992. godine nazvali 'svakodnevno sarajevsko čudo'. A građani Sarajeva jednostavno su zahvalni svojem omiljenom listu zato što je svako jutro tiskao 'nešto duše njihova dragog Sarajeva' koju su srpski topnici pokušali uništiti topovskim hicima. Prije rata bio je na glasu kao multietnički i nezavisni list, a to je ostao i svih 1500 dana pod neprekidnom kišom minobacačkih granata. Istina je da je zgrada gdje se nalazi njegovo sjedište pretvorena u hrpu pocrnjelog betona, ali valjci su se u tiskari i dalje okretali, a podrumske prostorije pretvorile su se u spavaonice za novinare i tehničare. Bilo je važno da list iziđe sljedećega dana, bez obzira što će to biti na lošem, požutjelom papiru i u samo tisuću ili dvije tisuće primjeraka (prije rata 80 tisuća). Ostatak posla obavljali su vozači-heroji koji su u zoru jurili 'Alejom snajpera' kako bi, osam kilometara i nekoliko rafala dalje, ljudske sjene u kućnim vežama mogle dobiti svoje jutarnje izdanje lista. A držati primjerak 'Oslobođenja' u rukama, tada je značilo da Sarajevo još diše. 'Katkad pomislim da je tih godina bilo lakše nego što će biti u budućnosti', govori danas Mehmet Halilović, sadašnji glavni urednik lista. Jer, gotovo je s vremenima kad su novinari 'Oslobođenja' dobivali nagrade u svijetu i kad su međunarodni mediji dolazili k uzglavlju bolesnika koji nije želio umrijeti. Najstariji dnevni list u Bosni i Hercegovini (utemeljen 1943.) nikada nije bio toliko osamljen, a neplaćeni računi samo se gomilaju. Zaposleni su upravo primili plaću za mjesec kolovoz. Novčane zalihe su potrošene i Soroseva zaklada može do mile volje 'krpati kraj s krajem', ali listu se i dalje loše piše. Nikada nije dostigao svoju prijeratnu nakladu (danas se tiska samo 10 tisuća primjeraka). 'Stanovništvo je siromašno i radije kupuje kruh, a list ne možemo prodavati na području cijele Bosne zato što je država i dalje podijeljena', opravdava se Mehmet Halilović. Ali, kako objasniti činjenicu da se neki drugi dnevni list, kao što je nedavno pokrenuti 'Avaz' prodaje u 30 tisuća primjeraka? 'Oslobođenje' nije uspješno provelo svoju pretvorbu', odgovara Zlatko Dizdarević, nekada zaposlen u tom listu. 'Upravo prije početka rata započeo je proces privatizacije. Očekivali smo da će biti dovršen čim se vrati mir, ali na to i dalje čekamo. Najbolji su novinari otišli zato što im je to čekanje dojadilo'. Na njihovo su mjesto došli mladi bez pravog obrazovanja, a to se odmah odrazilo na kakvoći članaka. 'Oslobođenje' je i dalje neovisan i ozbiljan list, ali je i dalje u državnom vlasništvu. Istina, njegova je urednička politika kritična prema vlasti, ali bi mogla biti i agresivnija', dodaje Zlatko Dizdarević, direktor tjednika 'Svijet' koji je nekada pripadao 'Oslobođenju'. 'Svijet' se odvojio, uspješno je privatiziran i sada dobro posluje. A 'Oslobođenje', budući da i dalje plovi mutnim vodama, trpi zbog konkurencija listova poput 'Avaza', koji uopće ne krije svoje čvrste veze sa SDA, strankom bosanskog predsjednika Alije Izetbegovića. Građani Sarajeva, u koje je pristiglo mnogo ljudi sa sela, postali su manje otporni na nacionalističke ideje i sada kupuju takvu vrst dnevnih novina, a intelektualci se okreću 'Oslobođenju', koje drže malo previše mekanim u napadima na vlast nad kojom se zgražaju. Sve su to razlozi zbog kojih se taj list, koji se hrabro borio protiv srpskog mračnjaštva, danas nalazi u nevoljama', piše Christian Lecomte. 020100 MET dec 97