NJEMAČKA/DIE WELT - 29. XI. DVIJE GODINE NAKON DAYTONA

Ž4=NJEMAČKA Ž1=DIE WELT Ž2A=29. XI. 1997. Ž3=Dayton ili pokopane nade politike "Ministri obrane članica NATO-a sastat će se za nekoliko dana, a ministri vanjskih poslova sredinom prosinca u Bruxellesu kako bi izvukli bilancu daytonskog mirovnog procesa. Oko dvije godine nakon potpisivanja toga sporazuma, čiji je cilj bio dokončanje rata na Balkanu i potom izgradnja stabilnih državnih, gospodarskih i društvenih struktura, Zapad se mora suočiti sa sljedećim pitanjem: što dalje u Bosni i Hercegovini? Jedan od mnogobrojnih odgovora koji će morati biti ponuđeni već je danas izvjestan: istinski uspjeh zasad još krhkog mirovnog projekta zahtijevat će od međunarodne zajednice dugotrajnu nazočnost na tom području u različitim oblicima - u obliku savjeta, novca i pomoći, ali i mnogih ljudima u odori i civilu. Ta mogućnost iritira mnoge, ponajprije među političarima, jer su prisiljeni razočarano pokopati nadu u brzo povlačenje vojnih kontingenata, poslanih radi uspostave mira. Iako nije jako loša, dosadašnja daytonska bilanca ne nudi sigurne naznake hoće li država s tri entičke skupine, stvorena Daytonom na teritoriju Bosne i Hercegovine, na kraju moći opstati. Zahvaljujući jednogodišnoj operaciji zaštite mira, izvedenoj uz pomoć postrojbe IFOR-a kojoj se u drugoj godini stabilizacije mira pridružila postrojba SFOR-a, sukobljene vojne strane u Bosni i Hercegovini danas su odvojene, njihove su oružane snage u vojarnama pod međunarodnim nadzorom, teško je oružje prikupljeno i uglavnom uništeno, crte razdvajanja između 'entiteta' osigurane su, a pojavio se - doduše polako - i posjetiteljski promet preko granica. Započeo je - previše polagan - proces čišćenja mina, 370 tisuća vojnika vratilo se civilnom životu, obnovljeno je više od 300 kilometara cesta i brojni mostovi. Sustavi grijanja u 32 tisuće domaćinstava ponovno griju, obnovljeno je 400 škola, vodoopskrba i uklanjanje otpadnih voda u 40 gradova funkcioniraju. Ponovno je osigurana i ospkrba električne struje u svim većim gradovima i u brojnim seoskim područjima. Stopa nezaposlenosti pala je s 90 na 50 posto. Svojim se domovima iz inozemstva vratilo više od 100 tisuća izbjeglica i oko 160 tisuća prognanika, smještenih u obližnjim regijama. No, sve to nije dovoljno da bi se ugledalo svjetlo na kraju tunela. Naime, svaki oblik obnove napreduje previše polako. O pravom gospodarskom oporavku ne može biti ni govora. Sarajevo, Banja Luka i ostali gradovi uzalud čekaju inozemne ulagače. Nitko istodobno ne može zbog toga zamjeriti ulagačima u kontekstu nesigurnog stanja u zemlji. Izbjeglice iz inozemstva, u prvom redu iz Njemačke, vraćaju se svojim domovima previše polako. Etničke skupine zasad jednostavno ne uspijevaju uspostaviti zdravu suradnju. Nada da će prijevremeni izbori za srpsku skupštinu u Bosni i Hercegovini presudno oslabiti Karadžićeve pristaše nije postala stvarnost. Napetosti pa i neprijateljstvo među etničkim skupinama i dalje jačaju. Političari u sarajevskom tročlanom predsjedništvu slijede svoje posebne interese. Nigdje nema traga kooperativnoj politici, usmjerenoj na opće dobro. Osim toga, odnosi među etničkim skupinama obilježeni su neprekidnim izgredima, napadima i paleži. U takvoj situaciji NATO kao pogonska snaga u daytonskom procesu mora odlučiti što namjerava učiniti nakon isteka mandata UN-a za njegovu mirovnu postrojbu SFOR sredinom sljedeće godine. Odavno je utvrđeno da će u slučaju produžetka vojnog angažmana SAD ostati uz Europljne te da su i jedni i drugi snažno zainteresirani za daljnju suradnju Moskve. Od sredine 1998. ulogu IFOR-a i SFOR-a trebala bi preuzeti mirovna misija pod kraticom DFOR (Deterrence Force - postrojba zadužena za zastrašivanje). Iza tog naziva krije se vjerojatno neostvariva predodžba o mogućem radikalnom smanjivanju trenutačnog kontingenta od 35 tisuća vojnika. I taj bi smanjeni novi kontingent pod nazivom DFOR trebao zastrašujuće djelovati na potencijalne ratne huškače? Sumnja je sasvim opravdana. Sve dok Europa nastupa kao političko-vojna veličina lake kategorije, mali američki udio u kontingentu DFOR-a bio bi fatalan. Međunarodna zajednica gotovo se ne može pomiriti sa spoznajom da će vjerojatno tek za deset ili čak više godina biti izvjesno hoće li se na Balkan uz njezinu pomoć vratiti stabilan mir", piše Ruediger Moniac. 010306 MET dec 97