DEN HAAG, 28. studenoga (Hina) - U protekla tri tjedna suđenja generalu Tihomiru Blaškiću pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) najviše je vremena posvećeno saslušanju svjedoka iz Ahmića, koji
su govorili o tragičnim sudbinama, svojim i svojih obitelji, koja ih je snašla u napadu pripadnika HVO-a na njihovo selo 16. travnja 1993. godine.
DEN HAAG, 28. studenoga (Hina) - U protekla tri tjedna suđenja
generalu Tihomiru Blaškiću pred Međunarodnim sudom za ratne
zločine na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) najviše je vremena
posvećeno saslušanju svjedoka iz Ahmića, koji su govorili o
tragičnim sudbinama, svojim i svojih obitelji, koja ih je snašla u
napadu pripadnika HVO-a na njihovo selo 16. travnja 1993.
godine.#L#
Od 20 saslušanih svjedoka, 16 ih je bilo iz Ahmića. Sve su žrtve
ispričale potresne priče, koje su potpuno slične. U rano jutro 16.
travnja 1993. godine u muslimanske kuće u području donjih Ahmića i
Šantića upadali su maskirani vojnici, istjerali ljude iz njih,
zatim ubijali muškarce sposobne za borbu, a žene i djeca u najvećem
su broju odvedeni u osnovnu školu u Dubravici, pored Viteza. U tom
su napadu sve muslimanske kuće zapaljene. Prema iskazima svjedoka,
znatnu ulogu u tom zločinu odigrali su neki njihovi hrvatski
susjedi.
"Sasvim je nesporno da je došlo do velikog nasilja, stradanja
civila i zločina", rekao je u petak za Hinu Blaškićev odvjetnik Anto
Nobilo. "Međutim, ključno je pitanje je li general Blaškić naredio
te zločine, je li za njih znao ili mogao znati. U vezi s tom ključnom
okolnošću nije saslušan nijedan svjedok, osim djelomično
potpukovnika Wattersa", dodao je Nobilo.
Nitko od preživjelih Ahmićana nije rekao da je poznavao okrivljenog
Blaškića, osim preko medija, niti da je čuo da se njegovo ime
spominjalo za vrijeme i poslije tog napada.
"Smatram da su se cijeli Ahmići mogli obaviti sa svega nekoliko
svjedoka, jer ovo nije postupak u kojem su utvrđuje svako
pojedinačno ubojstvo i svaki pojedinačni način stradanja civila.
Mislim da se vrtimo u krugu, jer ne dobivamo nikakve nove
činjenice", rekao je Nobilo.
Nobilo ističe da mu se čini da tužitelji nemaju izravnih dokaza i da
pokušavaju dokazati Blaškićevu odgovornost tzv. okolnosnim
dokazima, ali da oni ne idu ni na štetu ni u prilog Blaškiću, već
samo potvrđuju da su se zločini dogodili.
"Očito je da tužitelji imaju problema sa svjedocima, da se neki koje
su mislili pozvati nerado odazivaju, tako da sam stekao dojam da su
ova tri tjedna htjeli 'ubiti vrijeme', jer su pozvali neke svjedoke
koje inače ne bi pozvali", rekao je Nobilo.
Što se tiče britanskih svjedoka, pripadnika britanskog bataljuna
UNPROFOR-a, Nobilo ističe da treba razlikovati časnike od
dočasnika. Dočasnici više govore o činjenicama, dok časnici poput
potpukovnika Briana Wattersa iznose mišljenja koja podupiru teze
iz optužnice.
Svjedok Watters je u svom iskazu rekao da je čuo da je Blaškić
dostavio višem zapovjedništvu popis odgovornih za pokolj u
Ahmićima, te da je time napravio propust, jer ih nije kaznio ako je
znao njihova imena. Tijekom njegova saslušanja, tužitelj je
predočio i sažetak dnevnog vojnog izviješća, koje je svakodnevno
radila britanska postrojba UNPROFOR-a. Blaškićeva obrana naknadno
je došla do cjelovitog izvješća od 18. travnja 1993. godine, nakon
čega je postalo vidljivo da je tužitelj izbrisao najveći dio toga
dokumenta, i to onaj dio koji bi Blaškiću mogao ići u prilog.
Blaškićevi branitelji zatražili su da se Wattersov iskaz poništi
ili da ga se ponovno pozove da svjedoči, o čemu će odlučiti
prvostupanjsko sudsko vijeće.
"Gotovo svi britanski časnici kada izlažu svoja mišljenja imaju
istu priču i očito je da ona dolazi iz istog izvora i ta mišljenja su
za nas nepovoljna", kaže Nobilo dodajući da njihova mišljenja nisu
relevantna jer oni nisu svjedoci-vještaci.
"Časnik Watters je rekao nekoliko značajnih stvari, a to je da su se
Britanci na neki način osjećali krivim za ono što se dogodilo u
Ahmićima te da je medijska pažnja koja je stvorena oko Ahmića na
neki način zasjenila događaje u Srebrenici i istočnoj Bosni, gdje
su se dogodili daleko veći zločini. Možda iz tih dviju konstatacija
i iz činjenice da se sada unutar britanske vojske pomalo otkrivaju
određene snage koje su radile za neprijatelje Hrvatske u to doba,
određeni špijuni ili lobiji koji su u Londonu djelovali za srpsku
stranu, možemo prepoznati zašto Britanci tako žestoko nastoje
svjedočiti protiv Blaškića i zašto na sebe preuzimaju ulogu
tužitelja i pokušavaju, mimo onoga što se stvarno dogodilo,
svjedočiti u prilog teza iz optužnice. Oni nam u ovome trenutku
predstavljaju najproblematičnije svjedoke, premda samo na razini
njihovih općih mišljenja, a ne na osnovu činjenica, koje iznose i
koje ne ugrožavaju Blaškića", rekao je Blaškićev branitelj.
Adnan Zec iz Ahmića prvi je svjedok koji je rekao da je za napada na
to selo vidio vojnike s oznakama Hrvatske vojske. U optužnici
protiv Blaškića stoji da je u inkriminirano vrijeme u Lašvanskoj
dolini posrijedi bio međunarodni sukob i djelomična okupacija. U
šest od 20 točaka optužnice, Blaškića se tereti za teška kršenja
Ženevskih konvencija, za koja ICTY može suditi samo ako je u pitanju
međunarodni sukob.
"Nema govora da je Hrvatska vojska umiješana u događaje oko Ahmića,
jer ni u jednoj informaciji objektivnih promatrača koji su bili
zaduženi za evidentiraje postrojbi i njihovih kretanja, prije
svega mislim na UNPROFOR, nikad nigdje nije zabilježeno da se
ijedna postrojba HV-a pojavila u srednjoj Bosni", kaže Nobilo,
dodajući da nije isključeno da su neki pojedinci i nosili oznake HV-
a, ali iz toga nitko ozbiljan ne može tvrditi da je neka postrojba
Hrvatske vosjke bila u Ahmićima.
Suđenje generalu Blaškiću, koje je započelo 24. lipnja ove godine i
na kojem je dosad saslušano ukupno 37 svjedoka optužbe, nastavit će
se 7. prosinca.
(Hina) sv rb
280851 MET nov 97