HERALD, 26. XI., AZIJA

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=26. XI. 1997. Ž3=Iz istočne Azije stiže nekoliko upozorenja svijetu "Kriza u istočnoj Aziji daleko je od svog kraja, no već su sad, kroz dim dnevnih rovovskih borbi na financijskim tržištima, vidljive lekcije od globalnog značaja", piše Philip Bowring. "Lekcije o pretjeranim kreditima, fiksnim cijenama tečaja, slabom nadgledanju bankarstva, nedostatku transparentnosti, političkoj korupciji i oholosti očite su. Manje su primjećena prošla dva velika čimbenika koja su doprinijela krizi. Kad se na posljetku ponovno vrati mir, Sjedinjene Države, EU i Japan vjerojatno će trebati smisliti kako sprječiti da se kriza ponovi, a da se ne poremet iz temelja slobodan uliv kapitala i povećana međunarodna kompetitivnost u uslužnim industrijama. Od ta dva čimbenika koja su doprinijela krizi, prvi su međunarodne banke. To znači da bi one ubuduće trebale imati nekakav mehanizam koji bi obeshrabrivao kratkoročne ulive te da bi vlasti u svojim zemljama trebale posvetiti više pažnje svojim prekomorskim operacijama. Ta je lekcija mogla biti naučena osamdesetih, kad je ponovno iskorištavanje viška nafte vodilo neplatežu koje su banke i različite zemlje, posebice u južnoj Americi, stajale desetljeća porasta. Ono što je ovaj put iznimno jest način na koji su međunarodne banke tako brzo od nerazumno dugoročnih kredita za gotovo svakog, stigle do nespremnosti da odobre zajmove čak i najboljim imenima. Međunarodno bankarsko posuđivanje Aziji raslo je iznenađujućom stopom, za otprilike 70 milijardi dolara u 18 mjeseci do lipnja 1997., povećavši tako već značajni dug. Iznenadno povlačenje dijela tog novca sad prijeti da pokopa čak i MMF, čije su škrinje upravo popunjene. Prije manje od godinu dana, inozemne su banke bile zagrijane za posuđivanje, bez mnogo razmišljanja (što im se sigurno u mnogim slučajevima vratilo), i to privatnim tajlandskim poduzećima o kojima su znali malo. Prije samo tri mjeseca trgali su se da ulože u kupovinu zemlje u Hong Kongu. Sad nisu spremni čak ni nastaviti posuđivati vladinim bankama Južne Koreje. Južnokorejski bankarski sustav u neredu je, ali ta država treba veoma malo novog novca. Njezin trenutačni manjak gotovo je ispario. Njihov je problem kriza likvidnosti, uzrokovana paničnim povlačenjima zajmova, ili prijetnjama njihovog povlačenja. Japanske banke, gladne novih mogućnosti za posuđivanje kod kuće, predvodile su navalu posuđivanja u Aziji. Europljani su ih slijedili, s vlastitim viškom i malim porastom, pri čemu su se posebice istaknule nizozemske banke. Američke su banke, sa snažnim domaćim porastom i oprezne, sudjelovale manje. Sad inozemne banke očito očekuju da se MMF pobrine za likvidnost. To će se dogoditi, jer bi šire posljedice za globalno gospodarstvo mogle biti gore od dopuštanja tržištu da nametne vlastitu logiku. Od 'booma' do sloma u inozemnim bankovnim posuđivanjima, moglo bi voditi uzviku: 'Nikad više!' Ti kratkoročni ulivi trebaju se pažljivo promatrati, kao i posuđivanje od azijskih domaćih banaka, koje su najviše optuživane za krizu. Mora biti i bit će promjena pri dugoročnom posuđivanju, koje bi se po mogućnosti trebalo zaštititi ili voditi kroz najjače mjesne institucije ili vlade. Druga i spornija lekcija jest da su otvorena tržišta i tehnološke promjene smanjili na gotovo nulu trošak mijenjanja valute. To neophodno ohrabruje trgovanje. (...) Upravo kao što je newyorška burza uvela mjere stabilizacije tržišta poslije sloma 1987., tako su sad potrebne mjere što se tiče mijenjanja valuta i posuđivanja. Budući da je valuta međunarodno pitanje, bit će teško postići ikakav dogovor. No cijena neuspjeha mogla bi biti slom globalnog sustava, ili odbacivanje uliva slobodnog kapitala. Malezijski premijer Mahathir bin Mohamad bio bi nepristranije saslušan kad bi prestao optuživati Georgea Sorosa i 'zavjerenike' za nedavne događaje te kad bi g. Tobina i druge angažirao da smisle neke pozitivne prijedloge." 270325 MET nov 97